Damir Pešorda: ‘Andrejevo državništvo i Pupovčev novi patriotizam’

Foto: Fah

U očekivanju europskih milijarda medeni mjesec između Milorada i Andreja još traje. Unatoč koroni, turistička sezona zahuktala se, domoljubi zašutjeli, patrioti raskokodakali, a guslari u magli veličaju junake pomirbe, piše Damir Pešorda za Hrvatski tjednik.

Znam, nije u redu krasti čovjeku naslov, i to pokojnome! Ali što mogu kad vidim maglu i čujem gusle iz nje!? Baš gusle u magli – da mi je netko govorio ne bih vjerovao. Da je Predrag Lucić još malo poživio, svjedočio bi tomu kako se njegova vizija obistinjuje i kako iz guste magle glas guslara slavi bratstvo i jedinstvo hrvatskoga i srpskoga naroda. Guslari gotovo do jučer poznati po ekstenzivnoj epskoj obradi kletoga Milorada kao crnog dušmanina i prijetvornoga Andreja od Bruselja kao silnoga zatornika hrvatske bogoljubno-čovjekoljubne katoličke uljudbe – danas složno deseterče: Drug je Andrej hrvatskoga roda/ al’ je majka srpskoga naroda… Negdašnji ljutotravi stupničari ismijavaju ‘rigidne desničare’, hvale Andrejevo državništvo i Pupovčev novi patriotizam. Ako je po njima suditi, dočim se Hrvatska riješi smušenjaka Škore – nezaustavljivo će krenuti putem svekolikoga napretka i blagostanja.

Guslari, imena da im ne spominjem, počašćeni mrvicama s gospodarova stola, u svojoj tvrdoj tikvi snuju lude planove, udaraju zamašne temelje budućih gradnja, a ne znaju ili se prave da ne znaju kako na prvome zavoju lete iz vlaka budućnosti. Kao što će, recimo, otpasti i general Tomo Medved, kao što su ranije otpali Vaso, Krstičević i drugi. Doduše, najbistriji među njima još je uoči izbora učinio taktički uzmak, dopustio da bude najuren s jednoga portala gdje je svojski upirao u naprednjačka kola te se, evo, već danas pretvorio u razumnoga kritičara Plenković-Pupovčeva projekta velike obnove bratstva i jedinstva. Ali riječ je o majstoru toga driblinga koji već desetljećima uspješno izvodi isti trik i koji zapravo ne spada u ovo društvo guslara u magli nego je, barem u odnosu na njih, viša klasa. Ostali će se nakon što dobiju verbalne batine ponovo vratiti ljutotravome zanovijetanju.

No ostavimo desnicu… Da vidimo što radi ljevica. Igor Mandić Večernjem listu dao intervju. Naslov je intervjua: Htio sam se upisati u Partiju i napredovati, ali nisu me htjeli jer sam bio malograđanski sin. Sad mi je jasno zašto gotovo sve što je napisao sliči jednoj beskonačnoj molbi za prijam u Partiju. Mandić k’o Mandić, gotovo ništa od onoga što kaže ne drži vodu. Htjedoh napisati razornu analizu njegova intervjua, ali od toga me odvratio komentar jednoga čitatelja ispod teksta: ‘Žao mi je ovog čovjeka, i u dubokoj starosti ostao je nemudar, tašt i prizeman.’ Nema se tomu što dodati. Ni oduzeti.

Umro je profesor Josip Kregar, u našoj javnosti poznatiji kao povremeni političar i stručnjak za transparentnost, korupciju i te stvari. O kreditu štedionice Posmrtne pomoći ‘Zlatica’ ovom prigodom ne ćemo. Svi ga neumjereno hvale i za njim žale. Sućut obitelji izrazili su i predsjednik Milanović i premijer Plenković. Tjedan dana ranije kada je umro Milovan Šibl, nitko se iz vlasti ili HDZ-a nije udostojio izraziti sućut, a kamoli doći na sprovod. Da pokojni Tuđman ustane i pokuša obnoviti članstvo u HDZ-u, Jandroković i Božinović pokazali bi mu izlazna vrata. No možda bolje sreće bude Ivić Pašalić koji se, kako čitam u medijima, po tko zna po koji put pokušava vratiti u HDZ.

I tako. U očekivanju europskih milijarda, medeni mjesec između Milorada i Andreja još traje. Unatoč koroni, turistička se sezona zahuktala, domoljubi zašutjeli, patrioti raskokodakali, a guslari u magli veličaju junake pomirbe. Trenutak je to bremenit značenjima, no ne volim kvariti zabavu, remetiti idilu, pa ću dati riječ pjesniku koji u svojim stihovima nije uspio nadići granicu zajebancije, ali ju je u boljim trenutcima uspio dotaknuti, onoga istog od kojega sam i naslov posudio: ‘Razbistren u svojoj magli,/ Prosvijetljen u svojem mraku,/ Hrvat novoj zvijezdi nagli,/ S dvaest sedam njih u braku.’ Rekoh već, Lucić nije neki pjesnik, ali ni trenutak nam nije neki. Kako ono bješe: Historija ima tendenciju da se ponavlja: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa…

* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik