Upravo u ovim trenucima u Gornjim jamama kod Gline započinje komemoracija u znak sjećanja na stradale civile i hrvatske branitelje u Domovinskom ratu. Svake godine zadnju nedjelju mjeseca rujna odaje se počast tim nevino stradalim žrtvama. Na komemoraciji će biti prisutan i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
U nastavku donosimo neke informacije o zločinu u Gornjim jamama.
Dana 11. prosinca 1991. počinjen je strašan zločin u Gornjim Jamama kod Gline o kojemu hrvatska javnost ništa (namjerno?) ne zna. Radi se ne samo o zločinima nad 15 civila, već i o ubijanju troje djece od 10 do 14 godina. Ubijena je cijela obitelj Fabac: otac Nikola , majka Marija i dvije djevojčice od 10 i 14 godina Nikolina i Željka. Također ubijena je i obitelj Dvorneković, majka Slavica, djed, baka i 10-godišnji sin i unuk Darko. Ubijena je još jedna obitelj Fabac, otac Ivo i njegova dva sina Janko i Stevo.
Sve te ubijene obitelji, kao i nekoliko staraca, na kraju krvavog pira Srbi su spalili u jednoj kući.
Tamošnje pobijene obitelji su posve nepoznate zaboravljene. Zašto? Imaju li sve žrtve, sve obitelji, sva djeca jednaku ‘težinu’ ili ne? Možemo li konačno doznati sudbine i imena sve ubijene djece u Domovinskom ratu, a ne samo jednoga? Može li se i u njihov spomen napraviti poneka kazališna predstava, dokumentarni film ili barem javno izreći njihvo ime da se zna da su i oni ubijeni u podloj agresiji na Hrvatsku?
Srpske su postrojbe počinile strašne zločine u ljeto 1991. u 27 hrvatskih sela sjeverno od Gline, kada su etnički očistile i pobile gotovo sve Hrvate iz tih čisto hrvatskih sela. To su učinili u okviru svog monstruoznog plana Velike Srbije koji je podrazumijevao rijeku Kupu kao granicu te fašističke države, koja je i danas nedosanjani san mnogih političara sa prostora Republike Srbije.
Pri tome su ubijali i djecu, što je do danas ostala nepoznata činjenica hrvatskoj javnosti koja se selektivno bavila samo slučajem jednog nesretnog djeteta – Aleksandre Zec.
I ova djeca imaju svoja imena, a zovu se: Nikolina Fabac, stara 10 godina, njezina sestra Željka Fabac, stara 14 godina, te dječak Darko Dvorneković, dječak star 10 godina.
Jedina razlika ove djece ubijene tih dana kada je ubijena i nesretna djevojčica Aleksandra Zec je ta što su ova djeca Hrvati i što su ih ubili susjedi Srbi iz njihove okolice, a ne neki ljudi koji su došli iz daleka. Ktome, svega nakon par dana u susjednom hrvatskom selu Joševica ubijeno je još troje rođene braće Šiftar: dva brata i sestra.
Strašne tragedije za koje nitko nikada nije čuo, nitko nikada osim obitelji i sumještana ovih sela
Cijelo područje sjeverno od Gline postalo je prava garež i pustoš. Preostali mali broj Hrvata koji su ostali u svojim domovima podvrgnuli su teroru i ubijanjima koji su trajali mjesecima. 11. prosinca 1991. u selu Gornje Jame ubijeno 15 osoba i to redom:
- bračni par Fabac sa svoje dvije kćeri od 10 i 14 godina
- otac i njegova dva sina iz obitelji Fabac koji su ubijeni kod škole
- majka iz obitelji Dvorneković sa sinom od 10 godina, te djed i baka
- starica iz Gornjih Jama
- tri starice koje su došle u posjet iz susjednog hrvatskog sela
- jedan starac
Srpski zločinci ubili su i 50-godišnjeg Srbina Gojka Pavlovića, koji je nesebičnim činom ljudske ljubavi i požrtvovnosti pokušao zaustaviti masakr svojih susjeda Hrvata i za to platio životom. Uporno je ponavljao da ovi ljudi nisu nikome ništa krivi, te preklinjao monstrume da ostave djecu na miru. Zbog toga je i on ubijen.
Sve žrtve su zatim spaljene u jednoj kući, kao cijele Gornje Jame.
Osim ovih 15 Hrvata u Gornjim Jamama, zločinci su gotovo istovremeno ubili i 19 civila i u obližnjim Donjim Jamama.
Tamošnje su žrtve od hrvatskih predsjednika države, vlade, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i sl., kao da su zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
