Dežulović: nakon osuđujuće sudske presude hrabro se okomio na pokojne – Tuđmana

Gost “Novog dana” Tihomira Ladišića na N1 televiziji bio je novinar i kolumnist Boris Dežulović, kojem je nedavno iznenada otkazana suradnja u Slobodnoj Dalmaciji i to pod objašnjenjem da je razlog tome grupa splitskih intelektualaca zbog čega je Slobodna Dalmacija morala platiti odštetu. Zapravo je to iskoristila da raskine ugovor koji im, vjerojatno, ionako više nije odgovarao zbog visine honorara.

‘Očito se priprema teren za izbore i postizbornu Hrvatsku’

Upitan kako danas izgleda Hrvatska i kako se odnosi prema društvenim problemima, rekao je kako “postoje pukotine slobode u medijima i te pukotine se prije izbora grozničavo pune”. “Ja nisam jedini slučaj, kolegi Krili je isto oduzeta kolumna prije mene i dodijeljena Tihomiru Dujmoviću kojeg bih nazvao portparolom Kolinde Grabar – Kitarović. Očito se priprema teren za izbore i postizbornu Hrvatsku”, kaže on.

‘Šatori se događaju svaki put pred izbore’

Progovorio je i o braniteljima u Savskoj 66 te je rekao kako je to “s jedne strane dio predizborne priče, a s druge je to naša 25-godišnja stvarnost”. “Rezultat potpunog devastiranja hrvatskog javnog prostora. Mi smo već imali šatore i ranije. Svaki put se to događa pred izbore, naročito pred izbore gdje rezutati nisu bili izvjesni. Upotrebljavaju se društvene skupine na koje je javnost posebno osjetljiva, a kasnije ih se sažvače i ispljune”, smatra Dežulović.

‘BiH je u vječnom generiranju sukoba kako bi se održavale birokratske elite na vlasti’

Upitan o stanju u BiH, kaže da je još uvijek u “prethistorijskom vremenu, u vječnom generiranju sukoba kako bi se održavale birokratske elite na vlasti”.

‘Svejedno je tko vlada’

“Lijeva vlada je opet razočarala. Puno se očekivalo, a nisu napravili ništa. Koristi se suštinski isti model vladanja kakav je provodio HDZ. Kod nas političke elite ne shvaćaju da politika ne služi za zapošljavanje nećaka, nego da se radi za javno dobro. Kad jednom to amputirate, onda samo preostaje raspodjela društvenih resursa na sitne privatne vlasnike. Svejedno je tko vlada. Sve se svodi na nekretninu, dobar automobil i zapošljavanje članova obitelji, to je tragedija našeg društva”, kaže o vladi Zorana Milanovića.

‘Tuđman je hrvatsku državu stvarao sa samom kremom UDBA-e’

Komentirajući optužbe Josipa Manolića na račun Tomislava Karamarka, kaže kako smo zaboravili da je “hrvatsku državu stvorio Franjo Tuđman koji je bio visoki komunistički funkcionar i general prije nego što se sjetio da je Hrvat”.

“90-ih je on hrvatsku državu stvarao sa samom kremom UDBA-e. Znali smo i onda, pa sada ponovno senzacionalno otkrivamo da je pola tadašnjeg vodstva HDZ-a bilo s debelim dosjeima u UDBA-i i da je zapravo ta priča neispričiva i neobjašnjiva bez UDBA-e. I sad se senazacionalno otkriva da su u stvaranju hrvatske države HDZ i njegov utemeljitelj koristili UDBA-u. Jesu li koristili UDBA-u ili UDBA njih, već ćemo to saznati za 50 godina kad se otvore arhivi i kad jednog dana ovo bude normalno društvo. Ali da je ta priča potpuno mutna to je jasno. Tko tu koga koristi, to ćemo tek saznati”, dodao je.

Na kraju je zaključio kako nedostaje potreba za prostorom kritičkog mišljenja i slobode informacija.

Podsjetimo se: znate li tko je sve podržao Borisa Dežulovića u pisanju tekstova kojima vrijeđa neistomišljenike?

Dežulovića su u pisanju uvredljivih tekstova podržale, nakon Hrvatskog novinarskog društva, i sljedeće osobe:

Oliver Frljić, Viktor Ivančić, Heni Erceg, Predrag Lucić, Marinko Čulić, Jasmila Žbanić, Ladislav Babić, Snježana Kordić, Drago Bojić, Senad Pećanin, Boris Pavelić, Marijan Vogrinec, Ines Pletikos, Amila Kahrović Posavljak, Amer Tikveša, Esad Bajtal, Enver Kazaz, Dragan Markovina, Žarka Radoja, Paulina Janusz, Slavo Kukić, Nerzuk Ćurak, Štefica Galić, Amer Bahtijar, Maša Galić, Predrag Blagovčanin, Slobodan Dukić, Jasmin Hadžiahmetović, Almin Kaplan, Zlatko Jelisavac, Fahrudin Fahro Konjhodžić, Sanja Lazar, Bojan Marjanović, Božica Jelušić, Željko Pavičević, Dennis Gratz, Nikola Vučić, Marko Vrljić, Haris Ljevo, Danijal Behram, Jelena Svilar, Zoran Ivančić, Zoran Grozdanov, Lana Vuletić, Hasan Gabela, Saša Ibrulj, Salmedin Mesihović, Maja Zećo, Zvonimir Nikolić, Svjetlana Salahović, Vedrana Salahović, Ljiljana Zurovac, Ante Lešaja i Jasminka Filipas, no sigurno je da tu nije kraj – bit će ih, kako neki najavljuju, još.

Podsjetimo se: zbog kojeg Dežulovićevog teksta “Slobodna” mora platiti 150.000 kn odštete?

Županijski sud u Splitu donio je presudu protiv Slobodne Dalmacije prema kojoj je tekst Borisa Dežulovića iz 2012. “Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji” povrijedio čast, ugled i dostojanstvo desetero tužitelja pa taj dnevni list svakome od njih treba isplatiti po 15.000 kuna naknade štete, ukupno 150.000 kuna. Više o presudi pročitajte ovdje.

Tako je na temelju žalbe Slobodne Dalmacije preinačena prvostupanjska presuda splitskog Općinskog suda iz travnja 2014. i smanjen iznos pojedinačne odštete s 25.000 na 15.000 kuna.

U postupku među strankama nije bilo sporno da je 28. svibnja 2012. u splitskom dnevniku objavljen utuženi tekst s podnaslovima ‘Desničarska stoka’ i ‘Katolički talibani’ te je uz objavljenu fotografiju napisano ‘Gospodo intelektualci iz žnjanskog kafića, molite se Bogu u koga vjerujete i u čije ime mrzite. Molite se – ako ćete mene poslušati – da ne postoji’.

Prema obrazloženju presude, prvostupanjski sud utvrdio je da članak od početka do kraja iznosi teške uvrede za tužitelje kroz upotrebu neprimjerenih izraza.

“Zaista, kolika točno ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogani jezik mora biti zao da preko njega prevališ kako je Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi?”, napisao je Dežulović koji je, po ocjeni suda, tužitelje izravno vrijeđao i u rečenici: “Za povijest hrvatskog gnjidoslovlja valja zapamtiti njihova ljudska imena: Stjepan Lozo, Guido Piasevoli, Tatjana Alajbeg, Joško Čelan, Miroslav Klarić, Gordan Sladoljev, Barbara Kovačić-Domančić, Željko Ostoja, Miroslav Lozina i Marko Džaja”.

U presudi se navodi i da autor naziva tužitelje “najvećim prirodnim neprijateljima ljudske inteligencije” te ih proziva kao isključive krivce za sudbinu Antonije Bilić.

Sud je zaključio da su tužitelji dokazali odgovornost za štetu, dok tuženik nije dokazao ispunjenje pretpostavki za oslobođenje odgovornosti od štete prema odredbama Zakona o medijima.