U ”Denis podcastu” gostovao je ”navijač Hajduka”, kako sam sebe predstavlja, Boris Dežulović.
Dežulović i Vukovar
Krenimo od kraja, nije moguće drugim redosljedom kad je u pitanju ovaj obožavatelj pokojnog propagandista Slobodana Miloševića Miljenka Smoje. Smoje je doista u jednom trenutku bio Slobin zagovornik. Navodno se pokajao, ali je ostao do kraja jugoslavenski orijentiran.
Dežulovića pamtimo po opskurnom uratku kada je razno raznim, pristojim ljudima odbojnim, epitetima častio Vukovar. Bio bi to u svakoj demokratskoj zemlji eklatantni primjer govora mržnje, u Hrvatskoj je ”satira”.
Samo narod i nitko više
Zapravo najvažnija poruka Dežulovića ide prema narodu i najbolje možda oslikava model koji danas upravlja Hajdukom. Kultnim hrvatskim klubom i prvim prvakom slobodne Hrvatske.
Kontroverzni novinar, koji se ne libi najopskurnijim uvredama častiti neistomišljenike, poručio je: ”Hajduk ne mora 100 godina osvojiti naslov prvaka, ali mora ostati narodni klub…”
Kad ”navijač” jednog kluba, u ovom slučaju Hajduka, kaže da njegov klub ne treba 100 godina biti prvak jasno je o kakvom se navijaču radi. Posve je jasno da je u celofan navijača Hajduka umotana i ona najrigidnija ideologija, ona koju smo, barem smo tako mislili, 1990. ostavili iza sebe. Nije Hajduk klub partizanske zadruge, Hajduk je ozbiljan klub, ozbiljne povijesti, klub gladan trofeja. klub koji je osvajao brojne trofeje i višestruki prvak ove, naše, hrvatske države.
Osvrnuo se na ”fenomen” Marka Livaje.
”Da Livaja nije žrtvovao par milijuna eura, a svi znamo da je, i došao u Hajduk, to danas kad se sve mjeri u eurima baš ne viđamo. U današnjem nogometu više nema emocije, to da se ne lažemo. Ovdje se ne radi o nekoj žrtvi grčko tragičnog tipa, Livaja nije siromašan čovjek. Livaja nije asketa. Livaja je u Hajduku dobro plaćen. Samo u Grčkoj bi bio puno bolje plaćen. Za ta dva milijuna u Splitu si Bog, u Grčkoj si samo jedan od igrača.”, kazao je Dežulović.
Govorio je i o tome kako su ne tako davno pisali i po autobusima ”Livaja ostani”. Livaja je ostao.
”Livaja je ikona Hajduka, Hajdukov Maradona…”
O Ivanu Perišiću, jednom od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena.
”Svi više manje znaju da ja nisam navijač hrvatske reprezentacije, ali pratim, naravno, tu nesretnu momčad. Perišić je ključni igrač te reprezentacije, jedan moderan, genijalan igrač…”
Teško će Hrvati podnijeti činjenicu da jedan Boris Dežulović nije navijač hrvatske reprezentacije. Pitanje je kako će se Dalić oporaviti ako navijač države koje nema, navijač reprezentacije koja ne postoji, ne navija za jednu od najboljih reprezentacija svijeta.
Malo i o Dinamu te promjenama u najtrofejnijem hrvatskom klubu. Nisu ni Modri ostali pošteđeni stručne analize.
”Zajeca beskonačno poštujem i volim kao igrača. Ali prije godinu dana kod Ace Stankovića je izjavio kako ulica ne smije voditi klub. Danas kaže ulica mora voditi klub. Zeko, svaka čast, dobar si igrač. I ja mu držim fige, da me se krivo ne shvati, ali imat će težak posao, već sad vidimo kako se muvaju kojekakvi sumnjivi tipovi i bogataši. To smo mi sve prošli. Mi smo dugotrajno i užasno skupo platili čišćenje kluba od kojekakvih Keruma. To Dinamu sada sljedi. To će biti bitka koja će koštati Dinamo. Najmanje u eurima”, komentirao je Dežulović situaciju u Dinamu, uz sijaset psovki i vulgarnih ”doskočica”.
Ako Dežulović prezire eure pitanje je odakle se i s čime, ako ne s eurima, financiraju Novosti!? No, to je neka druga tema, u ovom slučaju Boris je navijač.
Dežulović se, kao ”pravi navijač Hajduka, osvrnuo na Dinamove proslave naslova prvaka te ih je nazvao bizarnim. Dakako, nije tu stao, ali mi hoćemo. Dosta je bilo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
