Kako bi se mladima s invaliditetom osigurao jednak pristup visokom obrazovanju nužno je postojanje kvalitetnog sustava podrške, temeljenog na strukturiranom dijalogu i aktivnoj suradnji između mladih s invaliditetom i predstavnika institucija relevantnih u području visokog obrazovanja, neki su od zaključaka projekta “Podrška studentima s invaliditetom” iznijetih u srijedu u Zagrebu.
Projekt je kao dio najvećeg programa Europske unije na području obrazovanja Erasmus+ provela Udruga za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom Zamisli, u partnerstvu s Pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom te Pravobraniteljem za studente Sveučilišta u Zagrebu, a njegovi su zaključci iznijeti na završnoj konferenciji u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS).
“Činjenica da postoje studenti s invaliditetom svima je poznata i u Hrvatskoj je situacija takva da svi žele nešto, svi su svjesni da je to nešto potrebno, ali postoji veliki sraz između perspektive institucija u odnosu na perspektivu studenta invaliditetom”, kazala je na konferenciji predsjednica udruge Zamisli Svjetlana Marijon.
“Institucije čine stručnjaci, a studenti s invaliditetom su osobe koje su se ‘desile’ u sustavu visokog obrazovanja, gdje su došle nekim osobnim naporima, uz pomoć obitelji, jer sustavnu podršku nisu imali”, napomenula je.
Cilj desetomjesečnog projekta, provedenog od siječnja do listopada 2016., bio je razvoj strukturiranog dijaloga i aktivne suradnje između mladih s invaliditetom i predstavnika institucija relevantnih u području visokog obrazovanja, kako bi se zajednički došlo do konstruktivnih zaključaka i preporuka za poboljšanje postojećeg sustava podrške SSI na razini RH.
“Željeli smo povezati institucije koje se bave studentima s invaliditetom i studente s invaliditetom s visokim učilištima i drugim institucijama, te da u suradnji s njima otvorimo raspravu o razini kvalitete, zastupljenosti podrške, kao i o konkretnim potrebama za podrškom”, pojasnila je Marijon, istaknuvši kako su sve dosadašnje aktivnosti pokazale “da se može bolje, da se sustav može uključiti da bi stvari bile jednostavnije, a najvažnije je povezati sve dionike i razviti komunikaciju i dijalog”.
Prava su institucionalizirana ali ne i usustavljena
S tim ciljem proveden je niz aktivnosti kojima se željelo pridonijeti razmjeni informacija, mišljenja i stavova mladih s invaliditetom u području pružanja podrške studentima s invaliditetom na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, kako bi se kreirao kvalitetan, funkcionalan i održiv sustav podrške.
Na poziv na raspravu odazvala su se u velikom broju populacija mladih s invaliditetom, ali su svoju spremnost na razgovor pokazale i institucije, pa su fokus grupe tijekom dva mjeseca na sastancima koji su se održali u Zagrebu, Koprivnici, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zadru, dovele na jedno mjesto stručnjake, studente, studentske pravobranitelje i predstavnike institucija.
“Istraživanje o postojećem sustavu podrške studentima s invaliditetom pokazalo je da studentu s invaliditetom, nakon što se upiše, nitko ne objasni koja su njegova prava. Institucije smatraju da je dovoljno da sustav postoji, odnosno da je sve riješeno jer je on ustrojen – postoje pravilnici i zaposleni, no, sami studenti s invaliditetom uopće nisu ni upoznati s time da takve instance postoje”, kazala je Marijon.
Osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je oko 17 posto u ukupnoj populaciji. U populaciji mladih, koja čini 18 posto ukupne populacije, osoba s invaliditetom je 3,25 posto.
“Dakle to je jako mala skupina a 500 studenata u Hrvatskoj je jako veliki postotak – njih nije malo, ali je žalosno da niti jedan od njih nema sustavno rješenje za ostvarivanje jednakosti i ravnopravnosti, iako su njihova prava institucionalizirana ali ne i usustavljena”, napomenula je, istaknuvši kako bi, kad bi sustav bio bolje primjenjiv, puno više osoba s invaliditetom ulazilo u sustav visokog obrazovanja.
“Oni ne žele biti stigmatizirani, niti žele da ih se sažalijeva; oni samo žele da im društvo pruži priliku i šansu, što nemaju ako imaju uskraćenu mobilnost, ili asistenciju”, kazala je. Tim se aspektima podrške u principu nitko ne bavi, već se o tome raspravlja na akademskoj razini, dok se u praksi studenti suočavaju s nepremostivim problemima.
Definirati prava i obaveze u suradnji s ministarstvima
“Osoba s invaliditetom jedino treba mogućnost da se, prilikom upisa u sustav visokog obrazovanja, identificira kao osoba s invaliditetom, ukoliko to želi, te da to institucije ne doživljavaju, kao što je to trenutno slučaj, kao poseban privilegij. Stoga je potrebno raditi na osvještavanju i institucija, ali i javnosti, o tome što to zapravo znači jer osoba s invaliditetom nema iste predispozicije i mogućnosti kao drugi”, istaknula je Marijon.
Da je sve idealno, studenti s invaliditetom bili bi ravnopravni, ne bi se morali posebno identificirati kao takvi jer bi sustav podrške postojao u praksi, napomenula je.
“Stoga je jedan od ključnih zaključaka svih konzultacija apel da se u sustavu točno definiraju prava i obaveze studenata s invaliditetom – što on može očekivati kad se upiše i tko mu to može osigurati”, kazala je.
Jedan od zaključaka s kojim su se svi u raspravama složili jest i da bi za uspješnu provedbu tih prava najbolje rješenje bilo da se studenti s invaliditetom kao takvi identificiraju na razini ministarstva, koje bi potom iskomuniciralo sve potrebno s ostalim instancama i institucijama visokog školstva.
Za tekuću akademsku godinu kasno
Odlukom vlade, pitanja studenata s invaliditetom definiraju programski ugovori. Zbog toga se događa da neki fakulteti na račun studenata s invaliditetom za njih grade liftove, iako nemaju upisane takve studente, dok drugdje studenti s invaliditetom nemaju asistenciju, upozorila je Marijom.
“Ono za što ćemo se mi zalagati je da se identifikacija studenata s invaliditetom i njihovih potreba rješava na razini ministarstva kako bi konkretni studenti dobili svoja prava”, kazala je.
Za osiguranje kvalitetnog i održivog sustava podrške studentima s invaliditetom za postojeću je akademsku godinu kasno, no iz udruge Zamisli se nadaju da se to do sljedeće može realno očekivati, kroz daljnju komunikaciju i suradnju s institucijama.
“Prvo trebamo dogovoriti sastanak na razini MZOS-a, koje je nadležno tijelo za studente s invaliditetom i s kojim imamo kontinuiranu komunikaciju i suradnju, te zajedno sa svim institucijama s kojima već razgovaramo i urednom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, pokušati to ostvariti”, poručila je Marijon.
Mira Pekač Knežević iz ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom istaknula je kako taj ured prepoznaje ogroman potencijal posebno mladih s invaliditetom, pa stoga taj projekt smatra posebno vrijednim.
“Važnost tog projekta i zašto on može donijeti u budućnosti dobre rezultate upravo je koncept koji je kroz fokus grupe omogućio razmjenu iskustava i mišljenja, dajući mladima s invaliditetom priliku za izravan razgovor i iznošenje mišljenja onima koji su donositelji odluka i odgovorni za kreiranje javnih politika”, kazala je Pekač Knežević.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
