Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska još su jednom pozvali hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da se oduzmu odličja ratnim zločincima, pojedincima osuđenima prije godinu dana u haškom slučaju protiv Jadranka Prlića i drugih, a predstavili su i analizu medija prema kojoj “su u fokusu izvještavanja, umjesto žrtava bile potvrđena prvostupanjska presuda i samoubojstvo Slobodana Praljka”.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je lani, 29. studenoga objavio svoju posljednju, pravomoćnu/žalbenu presudu kojom je tzv. herceg-bosanska šestorka – Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Valentin Ćorići i Berislav Pušić osuđena na višegodišnje kazne zatvora zbog počinjenih ratnih zločina nad muslimanima u BiH.
Centar za suočavanje s prošlošću i Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska tim su povodom održali konferenciju za novinare na kojoj su još jednom podsjetili javnost na zahtjev predsjednici da se pravomoćno osuđenim ratnim zločincima zločincima oduzmu odličja.
Na konferenciji su predstavljeni rezultati analize koja se bavila izvještavanjem hrvatskih medija, posebice javne televizije (HRT), povodom presude u predmetu Prlić i dr, u periodu od 29. studenoga do 6. prosinca 2017. U analizi se donosi osvrt i na reakcije političara te “šutnju institucija na inicijativu za oduzimanje odlikovanja osuđenima za ratne zločine počinjene u vrijeme okupacije Mostara i drugim mjestima te u logorima Dretelj, Ljubuški, Heliodrom, Gabela”.
“U Hrvatskom medijskom prostoru se nedovoljno objektivno izvještavalo o činjenicama”
Voditeljica Documente Vesna Teršelič naglasila je da je u hrvatskom medijskom prostoru nedovoljno objektivno izvještavano o činjenicama na kojima se optužnica temelji, dokazima iznesenim u postupku na kojima je utemeljena presuda, značenju pravnih pojmova, na primjer UZP-a i zapovjedna odgovornost, individualnoj odgovornosti optuženih, zločinima počinjenim od strane HVO-a u konkretnom sukobu, o logorima te o žrtvama.
“Umjesto žrtava teme u fokusu izvještavanja”, tvrde, “bile su potvrđena prvostupanjska presuda, umiješanost Hrvatske u ratna zbivanja u BiH, UZP, kompetencije Tribunala i samoubojstvo Slobodana Praljka neposredno nakon izricanja presude”. Spominju se i međunarodne reakcije, uglavnom negativni komentari na izjave hrvatskih političara primjerice na komentar premijera Plenkovića koji je izrazio nezadovoljstvo i žaljenje zbog presude. Nadalje, govori se i o sjednici Vijeća Sigurnosti UN-a (6. 12. 2017.) kojom prilikom su o presudi govorili, između ostalih, Tužitelj Brammertz i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Zaključno je spomenuto i trajanje interesa za presudu Prliću i drugima, kao i promjena fokusa medijskog praćenja, posebno u drugom tjednu nakon presude. Pitanja koja izlaze u prvi plan bila su tko je Praljku dostavio otrov, njegova dva oproštajna pisma, kad će tijelo biti poslano u domovinu, hoće li početi stizati optužnice i zahtjevi za obeštećenje iz BiH, kako osporiti dijelove presude. Novinarski, a time i javni interes, tada se naglo gasi.
U tijeku 2018. u hrvatskim medijima teško je naći bilo kakav prilog koji spominje suđenje bosanskoj šestorici ili govori o Slobodanu Praljku. Erupcija emocija utopila se vrlo brzo u fenomenu kratkog pamćenja, zaključuju u analizi (https://www.documenta.hr/hr/hrvatski-mediji-o-presudi-prli%C4%87-i-drugi-analiza.html).
Podsjetimo, prije godinu dana, 29. studenog 2017. godine žalbeno vijeće Haškog suda izreklo je pravomoćnu nepravednu presudu šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za zločine nad muslimanima u BiH 1993-1994, potvrdivši im dosuđene kazne u prvostupanjskoj presudi.
Nakon što je izrečena presuda generalu Slobodanu Praljku, kojom mu se potvrđuje 20-godišnja zatvorska kazna, on je presudu odbacio poručivši: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!”
Potom je podigao bočicu u kojoj se nalazio otrov, kalijev cijanid te ga popio. General Praljak preminuo je nekoliko sati nakon što je popio ciankalij, od usporavanja rada srca, odnosno srčanog zastoja.
Protestno samoubojstvo generala Praljka u Haškoj sudnici bilo je tim šokantnije, s obzirom da je hitna pomoć kasnila, odnosno nije se nalazila ispred Haškog suda nakon izricanja pravomoćnih presuda.
“Slobodan Praljak nijednu minutu nije želio živjeti kao ratni zločinac, jer to nije niti bio”, rekao je Miroslav Tuđman na komemoraciji koja je održana nakon njegove smrti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
