U utorak je Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba, iako ga nije još ponovno vratio na jedan od zagrebačkih trgova, uvrstio ime jugoslavenskog komunističkog diktatora Josipa Broza Tita u Fond imena čime je gradska vlast na čelu s Možemo polagano otvorila vrata mogućem vraćanju Titova imena u budućnosti. Istovremeno, Odbor je zaprimio i zahtjev za preimenovanje ulica “nazvanih po pripadnicima ustaškog pokreta”. Documenta i Svjetski židovski kongres traže od Grada Zagreba, među ostalima i uklanjanje imena istaknutog hrvatskog intelektualca Filipa Lukasa.
Udruga U ime obitelji i Matica hrvatska zaslužni za rehabilitaciju don Filipa Lukasa
Podsjećamo, Županijski sud u Zagrebu objavio je 20. srpnja 2017. potpunu reviziju presude kojom je od komunističkih vlasti na smrt bio osuđen Filip Lukas, intelektualac i dugogodišnji predsjednik Matice hrvatske. Taj zahtjev za rehabilitaciju Lukasa i poništenje presude podnijela je udruga U ime obitelji.
“Raduje me pravda i brzina Županijskog suda u Zagrebu kod revizije postupka vrhunskog intelektualca Filipa Lukasa, a naročito kad je riječ o notornim komunističkim smrtnim presudama za verbalni delikt. Potrebno je i na ovaj način spremati u ladice istine djelovanje i način funkcioniranja komunističkog režima. Na taj način pokazujemo i kakvo društvo želimo. Bez totalitarnih obilježja u svim segmentima!”, istaknuo je za narod.hr odvjetnik Krešimir Planinić, član UO U ime obitelji.
“Sve žrtve totalitarnih režima imaju pravo na pravdu. Žao mi je da u Hrvatskoj stotinama tisuća muškaraca i žena i njihovih obitelji koje je komunistički, jugoslavenski režim nepravedno osudio, progonio, diskriminirao, ubio – nije još niti danas priznat status žrtve. Jako mi je drago da su U ime obitelji i Matica hrvatska dali svoj doprinos razotkrivanju totalitarne zlouporabe sudstva u komunističkoj Jugoslaviji te da smo pomogli skinuti ljagu s imena uglednog intelektualca”, komentirala je prilikom poništenja presude dr. Željka Markić, izvršna direktorica udruge U ime obitelji.
> Odvjetnik Planinić o prof. Lukasu: “Želimo prokazati način funkcioniranja komunističkog totalitarnog sustava u kojem su stradali mnogobrojni Hrvati”
> U ime obitelj i Matica hrvatska zadovoljni revizijom presude Filipu Lukasu: ‘ Doprinos rozotkrivanju zlouporabe sudstva u komunističkoj Jugoslaviji’
> Rat na ljevici oko Tita i ‘antifašizma’: Bivši SDP-ov Gotovac i Rada Borić (Možemo) u sukobu
Što sad traže Documenta i Svjetski židovski kongres?
Zahtjev je uputila “Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću” na čelu s Vesnom Teršelič i “Svjetski židovski kongres” na čelu s Ernestom Herzogom. Oni u dopisu traže preimenovanje ulica “nazvanih po pripadnicima ustaškog pokreta” te navode da je riječ o sljedećim ulicama:
– Ulica Vladimira Arka, lvanja Reka
– Ulica Antuna Bonitačića, lvanja Reka
– Ulica lvana Šarića, lvanja Reka
– Ulica Filipa Lukasa, lvanja Reka
– Ulica Petra Grgeca
– Ulica Vladimira Jurčića
– Ulica Srećka Karamana
_ Ulica Branka Klarića
– Ulica Franje Nevistića
– Ulica lvana Oršanića
– Ulica Hranilović Marko i Soldin Matija.
Također upozoravaju i na spomen-ploču Stjepanu Javoru u Arnoldovoj 1.
> Tko je bio Filip Lukas – za kojeg odvjetnik Planinić kaže: Raduje me pravda kod revizije postupka vrhunskog intelektualca
Documenta i Svjetski židovski kongres ne znaju povijesne činjenice oko Lukasa?
Nakon rasprave o uklanjanju imena istaknutog hrvatskog intelektualca Filipa Lukasa., odlučeno je da se odluka o tome odgodi “dok se ne pribavi stručno mišljenje o osobama čija imena nose ulice za koje se predlaže preimenovanje i njihovoj ulozi u ustaškom pokretu i Nezavisnoj državi Hrvatskoj”.
Dopis Documente i Svjetskog židovskog kongresa u cijelosti donosimo na kraju članka.
Ono što je prilično nevjerojatno jest da se u dopisu, kao pripadnika ustaškog pokreta navodi i, primjerice, osoba koja uopće nije bila pripadnikom ustaškog pokreta. Riječ je o don Filipu Lukasu (1871. – 1958.), istaknutom hrvatskom intelektualcu i nekadašnjem predsjedniku Matice hrvatske kojega je komunistički režim 1945. osudio na smrt. Nepravedna komunistička presuda u današnjoj je demokratskoj Hrvatskoj poništena odlukom Županijskog suda u Zagrebu 2017.
Filipa Lukasa autori zahtjeva navode kao ustaškog dužnosnika i pripadnika ustaškog pokreta, a činjenicu da ima ulicu u Zagrebu s “glorifikacijom zločinačkog pokreta”, “nepriznavanjem patnje svih stradalih u ustaškom teroru” te “osporavanjem zločina”.
U nastavku pročitajte neke činjenice o životu i djelu don Filipa Lukasa iz kojih je vidljivo koliko njegov život i djelovanje s iznesenim optužbama nemaju nikakve veze.
Veliki intelektualac i hrvatski domoljub
Filip Lukas hrvatski je geograf, povjesničar i teolog rođen u Kaštel Starom 29. travnja 1871. Studirao je bogosloviju u Zadru, a povijest i zemljopis u Grazu i Beču. Nakon stjecanja diplome 1906. bio je profesor Nautičke škole u Dubrovniku, gimnazije u Sušaku, Trgovačke akademije u Zagrebu. Od 1919. do 1945. predavao je ekonomsku geografiju na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi (Ekonomski fakultet) a u tri je navrata bio dekan.
Kao profesor Ekonomske visoke škole u Zagrebu 1920. ušao je u upravu Matice hrvatske, a 1928. postaje predsjednik, što je uz kratki prekid ostao do emigriranja 1945. godine.
U tridesetim godinama slovio je kao jedan od vodećih intelektualaca bliskih frankovačkim krugovima, za vrijeme NDH distancirao se u nekim aspektima od ustaške politike.
Bio je stup hrvatskog otpora monarhističkoj Jugoslaviji nakon što je njezin velikosrpski režim brutalno likvidirao istaknutog hrvatskog znanstvenika i pravaša dr. Milana Šufflaya 1931. godine.
Otpor Lukasa beogradskoj velikosrpskoj politici u Kraljevini Jugoslaviji
Na mjesto predsjednika Matice hrvatske Lukas je stupio mjesec dana prije atentata na Radića i drugove u beogradskoj Skupštini. Riječ je o vremenu kada je beogradski režim odlučio u potpunosti uništiti hrvatsku nacionalnu svijest i kad je više nego ikada do tada bila ugrožena sama opstojnost hrvatskog naroda. Da bi se obezglavilo jedan narod najprije je potrebno dezorijentirati ili kupiti njegove političke predstavnike, a kako im to kod Radića nije uspjelo, uslijedila je njegova fizička likvidacija. Druga prepreka režima bili su intelektualci hrvatskog predznaka, koji su hrvatskom narodu otkrivali pravi sadržaj hrvatstva, produbljivali njegovu nacionalnu svijest, te hrvatskoj državnopravnoj misli davali suvremene oblike i sadržaje.
Jedan od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca takvoga kova u to je vrijeme bio dr. Milan Šufflay, čiji su tekstovi bili trn u oku beogradske čaršije. Budući da je Šufflay bio intelektualac u pravome smislu te riječi, to ga se nije dalo kupiti položajima i sinekurama. Režim ga se je stoga riješio na isti način kao i Stjepana Radića: brutalnom likvidacijom. No, time nije bio slomljen otpor hrvatske inteligencije, a zasluge za to snosi upravo prof. Lukas, koji je poslije ubojstva dr. Šufflaya preuzeo vodstvo među hrvatskom inteligencijom koja je pružala otpor protuhrvatskoj politici Beograda.
Blaž Jurišić svjedoči da Matica hrvatska za vrijeme predsjednikovanja Filipa Lukasa s niti jedne skupštine nije poslala brzojav ili čestitku kralju Aleksandru, što je tada bio običaj. Mirno, dostojanstveno i nepokolebljivo Lukas je rukovodio radom Matice hrvatske, i tako svjedočio da je Hrvatska još uvijek tu, da živi i da stvara, navodi Davor Dijanović na HKV-u te nastavlja:
Svojim otporom beogradskoj politici uništavanja Hrvatske, Lukas je osvjetlao ne samo svoj obraz, nego i obraz ove najstarije hrvatske književne institucije; obraz hrvatske inteligencije.
Predsjednik Matice hrvatske
Iako je Lukas beskompromisno stajao na hrvatskim državotvornim pozicijama, za vrijeme njegova predsjednikovanja Maticom hrvatskom, u upravnom su odboru sjedili ne samo hrvatski nacionalisti poput dr. Mile Budaka, nego i komunistički intelektualci kao što su August Cesarec i Miroslav Krleža (sve dok ovi, po naputku Partije, nisu napustili MH).
Lukas je svoj otpor beogradskoj politici zatiranja hrvatske narodne samobitnosti prije svega temeljio na naglašavanju toga da hrvatski narod ima svoju vlastitu kulturu, različitu od srbijanske (bizantske), pa stoga ne može biti ni jugoslavenske nacije, jer je ona obična fikcija.
Svaki, dakle, narod ima svoj duh koji se objektivizira u kulturi, i upravo ga ta kultura diferencira od svakoga drugog naroda. Hrvati su i Srbi stoga dvije kulture i dva naroda, pa je prema tome jugoslavenstvo negacija kulturnog principa uopće. S obzirom na to da je narodna kultura prema Lukasu glavni dokaz protiv narodnoga jedinstva Srba i Hrvata, on je morao obraditi filozofski, sociološki, etnološki, povijesni, kulturni i geopolitički aspekt kulture i naroda općenito, a hrvatskog naroda i kulture napose. Temeljne karakteristike hrvatskog naroda tako su prema Lukasu sljedeće: a) Hrvati nisu nikada bili osvajači, makar su pokazali kroz cijelu svoju povijest borbenost kao „prvi vojnici na svijetu”, b) Druga je njihova značajka etika i religioznost, c) Treće, osjećaj za pravdu, pravo, težnja i borba za slobodu, d) Četvrto: osjećajnost, koja često svraća poglede s prave stvarnosti i vodi do velikih iluzija i nada u pomanjkanju realizma.
Ove je karakteristike Lukas ustanovio komparirajući hrvatsku i srbijansku kulturu i mentalitet. Zaključak je bio nedvosmislen: hrvatstvo i srpstvo se međusobno isključuju zbog razlike u mentalitetu, koja proizlazi od razlike kulture i povijesti, stoga jugoslavenska država nužno mora biti instrument nametanja kulturne hegemonije, bilo Hrvata nad Srbima (što Hrvatima nije bio cilj), bilo Srba nad Hrvatima (što se je u praksi manifestiralo kao balkanizacija i primitivizacija hrvatske kulture i hrvatskog naroda općenito).
Zapadnoeuropski karakter hrvatske kulture
U svojim člancima i studijama Lukas je posebno naglašavao zapadnoeuropski karakter hrvatske kulture, koji je bio ugrožen stvaranjem jugoslavenske države, u kojoj je kulturna agresivnost barbarogenijskog mentaliteta ugrožavala hrvatski zapadnoeuropski identitet. Prema Lukasovu mišljenju, Hrvate uz Zapad i Rim nije vezala državna snage Italije, jer je tada nije ni bilo, nego ih je uz Zapad povezala kulturna i vjerska ideja, koju su dobivali preko Romana.
Upravo je ta veza bila zaslužnom da su Hrvati mogli prije svakoga drugog slavenskog naroda organizirati svoju državu. Kulturna nadmoć ranijeg romanskoga etničkog supstrata pružila je Hrvatima sredstva za uređenje države i za pravnu organizaciju.
Uz Pilara je Lukas nesumnjivo bio jedan od prvih kreatora geopolitičke misli u Hrvata, kao i jedan od najistaknutijih geografa svoga vremena u Hrvatskoj, a bio je i jedini geograf toga vremena koji je opetovano rabio pojam geopolitika.
Lukasov nacionalizam – suprotno bajkama koje je kasnije o njemu pripovijedao jugoslavenski režim – bio je izrazito demokratske orijentacije. U predgovoru svoje knjige „Hrvatski narod i hrvatska državna misao” (1944.) Lukas je tako istaknuo:”… mene u izticanju hrvatske individualnosti, i u posljednjem redu u težnji za slobodom i nezavisnosti, nije vodila mržnja spram Srba – jer sam se uviek veselio svakom napretku Srbije i ostvarenju njezinih opravdanih težnja, očekujući jednako, da će i s njihove strane biti uzvraćeno Hrvatima za ono, što su Hrvati u prošlosti učinili za Srbe – već me je vodila samo ljubav za rođeni hrvatski narod“.
S obzirom na to da je Lukas bio sljedbenik pravaške ideje, njegovo shvaćanje hrvatskog nacionalizma nije moglo niti biti drugačije, ističe Dijanović.
Uspio otići iz Zagreba pred komunistima i izbjeći smrt
Iz Zagreba je Lukas uspio pobjeći u svibnju 1945. prije nego što su partizani ušli u Zagreb.
Filipa Lukasa osuđuju u studenome 1945., a Vrhovni sud potvrđuje presudu sa smrtnom kaznom u prosincu iste godine, jer je „izdao narodnu borbu“, „vršio akciju i propagandu u korist okupatora“ itd.
Valja reći da je Filip Lukas bio isključivo intelektualac kojega svi zapisi predstavljaju kao znanstvenika, sveučilišnog profesora, geografa, povjesničara, geopolitičara i teologa, autora brojnih znanstvenih radova i predsjednika Matice hrvatske od 1928. – 1945. godine.
Kada je komunistička vlast obrazlagala svoju osudu o širenju nacionalne i vjerske nesnošljivosti, zamjerala mu je što u svojim knjigama govori o razlikama između Hrvata i Srba, te jugoslavensku naciju smatra fikcijom i „nastoji Hrvate obratiti od zajednice s ostalim slavenskim narodima“. Rekli bi danas da je s takvim stavom bio vizionar, a ne zločinac.
Djelovanje Filipa Lukasa u emigraciji
Nakon bijega iz Zagreba živi u Klagenfurtu (1945. – 1949.), a zatim u Rimu, u kojem je i preminuo 26. veljače 1958.
Napisao je više od 170 znanstvenih radova i 12 knjiga iz geografije i povijesti. Uredio je (zajedno s Nikolom Peršićem) Minervin Svjetski atlas, a u Zemljopisu Hrvatske (I–II, 1942.; urednik Z. Dugački), napisao je prilog Zemljopisni i geopolitički položaj Hrvatske.
Istaknuo je važnost geopolitike kao zasebnoga područja znanosti. Njegova studija Bosna i Hercegovina u geopolitičkom pogledu objavljena je u knjizi Povijest Bosne i Hercegovine (1942). Bio je glavni urednik enciklopedijskoga priručnika Naša domovina (I–II, 1943.), te suradnik i član uredništva Hrvatske enciklopedije. U emigraciji je surađivao u časopisu Hrvatska Revija (1951.–1958).
Stotine tisuća ljudi još uvijek nemaju priznat status žrtve jugoslavenskog režima
Lukas je na smrtnu kaznu osuđen u studenom 1945. godine. To je izbjegao emigriravši iz Hrvatske u Austriju pred masovnim zločinima partizana. Umro je u Rimu 1958. godine. Od 1928. do 1945. bio je na čelu Matice hrvatske i to je bila njegova jedina krivica.
Prof. don Filip Lukas često se uspoređuje sa znanstvenicima poput Milana Šufflaya i Ive Pilara, jer je u svome djelovanju posebno naglašavao zapadnoeuropski karakter hrvatske kulture, dok nam njegova ostavština predstavlja jasno definiranu hrvatsku političku misao.
Lijevi i projugoslavenski mediji odluku o poništenju presude još uvijek ne mogu prihvatiti te ustraju u jugoslavensko-komunističkoj propagandi o hrvatskom znanstveniku.
Jutarnji list zbog klevete morao platiti 25 tisuća kuna Željki Markić
U rujnu 2019., prema pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Sisku, određeno je da Hanza media, nakladnik Jutarnjeg lista, zbog klevete koju je ondje iznio Robert Bajruši, tj. zbog teške povrede njezine časti i ugleda, mora dr. Željki Markić platiti 25.000 kn.
> Pravomoćno: Jutarnji mora dr. Markić platiti 25 tisuća kuna zbog objavljene laži
> RTL, Index, Jutarnji, Telegram, Slobodna Dalmacija – ustraju u jugoslavensko-komunističkoj propagandi o prof. Filipu Lukasu
Bajruši je u članku naslovljenom “ŽELJKA MARKIĆ NA MALA VRATA REHABILITIRA NDH! U pripremi je obnova postupka piscu panegirika Paveliću kao uvod za ukidanje presude Kvaterniku i Budaku” iznio neistinitu konstrukciju i lažnu informaciju. Iako je u naslovu istaknuo dr. Markić, te je stavio i na naslovnu fotografiju članka, Bajruši je u članku nije niti jednom spomenuo imenom, nego u članku govori o tome kako je udruga U ime obitelji podnijela zahtjev za revizijom presude kojom je nekadašnji dugogodišnji čelnik Matice Hrvatske, Filip Lukas, osuđen na smrt strijeljanjem, te se u članku se opisuje njegov život i citiraju dijelovi presude, iz čega je vidljivo da je Filip Lukas osuđen za smrt zbog izgovorene riječi.
Članak je objavljen u nedjeljnom, čitanijem izdanju dnevnih novina, na dvije stranice, te je otisnut masnim slovima kao naslovna vijest.
Nepravomoćna presuda objavljena je u svibnju 2017., a rujnu 2019. ona je postala pravomoćna.
Što Documenta i Svjetski židovski kongres traže u svom dopisu?
U nastavku donosimo tekst zahtjeva kojeg su Documenta i Svjetski židovski kongres uputili Odboru za imenovanje naselja, trgova i ulica Grada Zagreba.
“Poštovani,
U povodu Međunarodnog dana sjećanja na Žrtve holokausta obraćamo Vam se u vezi nekoliko ulica u Zagrebu nazvanih po pripadnicima ustaškog pokreta, s pitanjem kada planirate razmotriti preimenovanje. Davanje počasti ustaškim dužnosnicima se naime može shvatiti kao glorifikacija zločinačkog pokreta, nepriznavanje patnje svih stradalih u ustaškom teroru kao i osporavanje zločina nad Židovima, Srbima, Romima te političkim neistomišljenicima u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ulice koje bi trebalo preimenovati su:
– Ulicu Vladimira Arka, lvanja Reka
– Ulica Antuna Bonitačića, lvanja Reka
– Ulica lvana šarića, lvanja Reka
– Ulica Filipa Lukasa, lvanja Reka
– Ulica Petra Grgeca
– Ulica Vladimira Jurčića
– Ulica Srećka Karamana
_ Ulica Branka Klarića
– Ulica Franje Nevistića
– Ulica lvana oršanića
– Ulica Hranilović Marko i Soldin Matija
Također upozoravamo i na spomen ploču Stjepanu Javoru u Arnoldovoj 1
Smatramo da je posve neprimjereno odavati priznanje pripadnicima ustaškog pokreta. Na suprotstavljanje glorifikaciji zločinačkog režima Nezavisne države Hrvatske sve nas obavezuju i izvorišne osnove Ustava u koje je upisano utemeljenje hrvatske drŽavnosti ,,nasuprot proglašenju Nezavisne drŽave Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)”‘
Svjetski židovski kongres proveo je istraživanje imena ulica itrgova ulica na teritoriji Republike Hrvatske pod naslovom ,,Primjeri povijesnog revizionizma u Hrvatskoj” na čije rezultate Vam skrećemo pažnju. U prilogu Vam šaljemo dio istraživanja relevantan za Republiku Hrvatsku.
Slična pisma upućujemo drugim jedinicama lokalne samouprave na području Republike Hrvatske u kojima još ima ulica nazvanih po pripadnicima ustaškog pokreta.
Smatramo da je preimenovanje posebno hitno i važno u godini u kojoj se Republika Hrvatska priprema na predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na holokau.st u 2023. godini.
Svjesni smo da se odluke o preimenovanju ne donose preko noći’ Znamo i da jedinice lokalne samouprave nasljeđuju odluke prijašnjih tijela odlučivanja s kojima se sadašnja vijeća nužno ne slažu. lpak smatramo da bi više od šest mjeseci nakon provedenih izbora trebali razmotriti i ta pitanja. Vjerujemo da bi period od godine dana do slijedeće godišnjice oslobađanja nacističkog logora smrtiAuschwitz trebalo biti dovoljan za odabir primjerenijeg naziva iz Fonda imena iz kojeg se imenuju javne površine. Bit ćemo slobodni povremeno ponoviti naš upit’.
Također ćemo s medijima podijeliti informaciju o mjestima u kojima još uvijek ima imena ulica uvredljivih za preživjele, njihove slijednike i sve građane i građanke kojima je stalo do poštovanja ljudskih prava.
Ukoliko smatrate da bi vam bila korisna razmjena mišljenja putem telefonskog razgovora ili sastanka molimo vas da nam se javite. Vrlo rado ćemo se odazvati.
Pošto je istraživanje zaključeno 2O2o. godine proveli smo dodatne provjere podataka o ulicama dostupne internetskim putem. Ukoliko ste u međuvremenu preimenovali neku od navedenih ulica čestitamo Vam i molimo da nam dostavite odluku nadležnog upravnog tijela.
S poštovanjem,
Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Ernest Herzog, Svjetski židovski kongres”
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
