“Nužno je pojasniti prednosti plutajućeg nad kopnenim terminalom. Za početak moguće ga je brže osposobiti za isporuku plina, investicija je manje financijski zahtjevna što će se reflektirati i na buduću cijenu plina, a ne treba zanemariti ni fleksibilnost dobave kupcima, kaže za Narod.hr Domagoj Ivan Milošević, bivši potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske s kojim smo razgovarali o LNG terminalu. Ističe da se “Hrvatsku pak razvojem LNG a stavlja na energetsku kartu Europe, a o važnosti same diverzifikacije dobave plina govori i činjenica da je Europska Komisija odobrila preko 100 milijuna eura bespovratnih sredstava za projekt.”
Nekadašnji potpredsjednik Vlade za investicije Domagoj Ivan Milošević već više od godinu dana u fokusu ima europske poslove, no uskoro će Milošević biti jedan od glavnih HDZ-ovih ljudi zaduženih za poduzetnike i obrtnike.
Milošević je liječnik po struci, ali se nikada se nije bavio medicinom jer je od mladosti u poslovnim vodama. Nakon Medicinskog fakulteta u Zagrebu, magistrirao je poslovno upravljanje pri Poslovnoj školi Bled.
Narod.hr: Zašto smatrate da je se kroz LNG terminal Hrvatska može pojaviti na ‘karti Europe’ i zašto je tako značajan za Hrvatsku?
LNG terminal na Krku u energetskom smislu doprinosi energetskoj sigurnosti i diverzifikaciji srednje i istočne Europe. U tom kontekstu je značajniji na širem prostoru nego konkretno za domaće gospodarstvo obzirom da na sreću imamo vlastite izvore plina. LNG terminal povećava konkurenciju na tržištu plina, a od povećane konkurencije korist uvijek imaju potrošači, građani i privatni sektor. Hrvatsku se pak razvojem LNG a stavlja na energetsku kartu Europe, a o važnosti same diverzifikacije dobave plina govori i činjenica da je Europska Komisija odobrila preko 100 milijuna eura bespovratnih sredstava za projekt.
Narod.hr: U prosvjedima „javnosti“ u Rijeci vide se svi visoki SDP-ovi dužnosnici i njihovi koalicijski partneri. Kako to komentirate?
U dosadašnjim prosvjedima sudjelovalo je svega nekoliko posto stanovništva Primorsko goranske županije, ali bojim se da stavovi prosvjednika nisu utemeljeni na činjenicama ni širem nacionalnom interesu već su uglavnom posljedica nenadane promjene stava lokalnih SDP-ovaca koji su projekt podržavali dok je njihova Vlada upravlja Hrvatskom. Zanimljivo. O njihovoj sposobnosti upravljanja tim nekada industrijski najrazvijenijim dijelom Hrvatske, govore rezultati.
Nažalost u Rijeci su propale gotovo sve tvornice, za razliku od nekih na istoku naše zemlje poput Đure Đakovića koje dan danas proizvode, a bila su izravno pogođeni srpsko agresijom.
Inače na lokaciji na kojoj se organiziraju prosvjedi u ime zaštite okoliša desetljećima je radila Dina Petrokemija koja je bila veća prijetnja ekosustavu nego sofisticirana tehnologija poput LNG a. Nažalost i ona je propala.
Narod.hr: Sve se glasnije čuje da se LNG terminalu najviše protive oni koji su interesno vezani za Prvo plinarsko društvo i Ivana Vrdoljaka. Prema tom tumačenju – LNG će dovesti do smanjenja cijene plina za hrvatske građane i do 30 %. Kako to komentirate?
U nekim državama poput Litve koja je bila potpuno ovisna o ruskom plinu prije izgradnje LNG terminala, zaista je smanjenje cijene bilo veće od 25%. Hrvatska je u puno boljoj poziciji obzirom da ima vlastite izvore plina, ali povećana konkurencija nikada nije donijela povećanje cijena (smijeh).
Ovdje moram naglasiti da nitko razuman nije protiv Gazproma, a kamoli ruskog plina, ali se uvijek treba zalagati za veću konkurenciju i niže cijene energenata. Plin jest i još će dugo biti iznimno važan izvor energije, a stabilna opskrba Europe nezamisliva je bez ruskog plina.
Narod.hr: Što biste još dodali o temi LNG terminala?
Nužno je pojasniti prednosti plutajućeg nad kopnenim terminalom. Za početak moguće ga je brže osposobiti za isporuku plina, investicija je manje financijski zahtjevna što će se reflektirati i na buduću cijenu plina, a ne treba zanemariti ni fleksibilnost dobave kupcima.
Što se prije razvije tržište i kupci postanu sigurni i zadovoljni prije će se ukazati potreba i interes za gradnju kopnenog terminala velikog kapaciteta.
Za oba projekta očekuje se privatni kapital i interes ulagača, ali da bi postojao treba stvoriti pretpostavke u pripremljenoj dokumentaciji i ozbiljnom pristupu ulagačima.
Iako nisam ekspert za ekologiju mogu reći da pri procjeni potencijalne opasnosti u obzir valja uzeti da se tehnologije iznimno brzo razvijaju što smanjuje rizike od zagađenja.
Nama veliki energetski projekti trebaju i ključni su kao podloga i uvjet za ubrzanje gospodarskog rasta i zato se moramo truditi da ih razvijemo. Mi radimo obratno, a rezultat je da nismo razvili nijedan strateski energetski objekt dalje od ideje.
Izuzev Janaf-a, čak ni državne tvrtke ne ulažu, a niti se privatni ulagači osjećaju dobrodošli. To činimo samo na svoju štetu. Pitam se zašto? Je li bolje uvoziti ili sam proizvoditi i biti energetski neovisan? Hrvatska ima veliki energetski potencijal i moramo ga konačno iskoristiti, zaključuje Domagoj Ivan Milošević za Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
