Tri mjeseca su prošla od uvođenja eksperimentalnog programa cjelodnevne nastave u 64 osnovne škole u Hrvatskoj. Cjelodnevna nastava nije neka nepoznanica za hrvatski školski sustav, ali nepoznanica i problem je to da roditelji (uključujući djecu) ne mogu slobodno odlučiti o tome hoće li njegovo dijete pohađati takvu nastavu ili ne.
Naime ovo otvara cijeli niz pitanja i problema, a jedan od bitnih je i taj da postoje djeca koja zbog određenih zdravstvenih ili drugih poteškoća ne mogu pohađati ovakvu nastavu ili im je ona znatno otežavajuća za život.
Cjelodnevna nastava, primjerice može predstavljati problem za djecu koja pate od nutritivnih alergija. Nije problem samo socijalna izdvojenost djeteta zbog specifične prehrane, problem je i neadekvatni nadzor odrasle osobe te neopremljenost i needuciranost kuhinjskog i učiteljskog osoblja, što život djeteta može dovesti u ozbiljnu opasnost.
O nutritivnim alergijama i njihovom utjecaju na život i životno okruženje djeteta Narod.hr je razgovarao s nutricionisticom Marijom Selak.
>Fuchs najavio cjelodnevnu nastavu od jeseni: Evo što se još mijenja
Kontaminacija alergenima predstavlja ozbiljan rizik
Uvođenjem eksperimentalnog programa cjelodnevne nastave u škole podrazumijeva se da djeca jedu hranu pripravljenu u školskim kuhinjama. Međutim školske kuhinje su najčešće loše opremljene, pa može doći do kontaminacije alergenima. Nutricionistica Marija Selak kaže da kontaminacija alergenima predstavlja ozbiljan rizik za djecu s nutritivnim alergijama.
”Naime, simptomi nutritivnih alergija su raznoliki – od svrbeža, kašlja, osjećaja peckanja, otoka usana i/ili jezika, mučnine, grčeva i abdominalnih bolova, povraćanja i dr. pa do anafilaktičkog šoka koji predstavlja najsnažniju i najopasniju reakciju organizma.
Nadalje, ingestija velike količine alergena nije nužna kako bi se dogodio alergijski odgovor, stoga i mala količina alergena (kontaminacijom, primjerice) predstavlja opasnost za djecu koja imaju nutritivnu alergiju”, kaže nutricionistica.
Psihološko opterećenje za dijete
Djeca u školi moraju biti oprezna s konzumacijom hrane. Selak kaže da su školska djeca koja imaju nutritivne alergije najčešće već dobro pripremljena prilikom odlaska u školu – znaju kako ne smiju konzumirati namirnice na koje će reagirati, ali i da tu istu hranu smije jesti njihov školski prijatelj.
Potrebno je paziti da se ne kuša hrana koja nije pripremljena za njih, da je važno jesti priborom koji je njihov, ali i ukoliko druga djeca imaju hranu ili kupljeni proizvod da je bez provjere ne smiju prihvatiti. To često zna predstavljati psihološko opterećenje za dijete.
Možda će vas zanimati
Koliko je rizičan cjelodnevni boravak za učenike s kroničnim bolestima poput dijabetesa i celijakije?
S obzirom na ovako zahtjevan tretman djeteta s dijabetesom otvara se pitanje kako će se na njega tek odraziti cjelodnevni boravak u školi.
Možda će vas zanimati
Koliko je rizičan cjelodnevni boravak za učenike s kroničnim bolestima poput dijabetesa i celijakije?
S obzirom na ovako zahtjevan tretman djeteta s dijabetesom otvara se pitanje kako će se na njega tek odraziti cjelodnevni boravak u školi.
Nadzor odraslih
Za djecu s nutritivnim alergijama potreban je i poseban nadzor odraslih. ”Unatoč tome što su djeca uglavnom dobro upoznata sa svojim zdravstvenim problemom, obzirom na ozbiljnost alergijskih reakcija ali i dovođenje djeteta u opasnost općenito, važno je imati nadzor odraslih, kao i višestruku kontrolu obroka za djecu alergičare”, kaže Selak.
Mogu li u toj situaciji učitelji biti siguran nadzor i jesu li dovoljno educirani, Selak kaže da prema njezinom saznanju, učitelji svih škola nemaju posebno organiziranu edukaciju vezanu za brigu o djetetu s nutritivnim alergijama.
”Obzirom na ukupan broj učenika, ali i sve veći broj nutritivnih alergija, teško je očekivati kako će učitelji cijelo vrijeme biti posvećeni posvećeni kontroli i nadzoru prehrane djeteta s alergijom, što je nužno u ovakvim situacijama, posebice kod manje djece”, kaže Selak.
Educiranost koja život znači
Odrasli koji imaju nadzor nad djecom koja imaju nutritivne alergije, važno je da znaju o kojem alergenu je riječ, kaže Selak, i gdje ga može biti u školskim obrocima.
Važno je biti upoznat s mogućnošću pojave novih alergija (što je moguće kod tzv. križne kontaminacije – kada djeca inače alergična na ambroziju mogu reagirati na lubenicu ili bananu, a djeca koja su alergična na brezu reagirati na celer, jabuku ili mrkvu). Ono što je osim toga nužno jest znati pravovremeno i pravilno reagirati u situacijama alergijske reakcije.
Negativan utjecaj na djetetovo ponašanje i sposobnost učenja
Selak tvrdi da ukoliko dijete nema uvjete za adekvatnu prehranu, ono najčešće nosi obrok od kuće ili pak kupi proizvod koji nema komponentu na koju je osjetljivo.
”Nekoj djeci to ne predstavlja problem, dok se nerijetko neka mogu početi osjećati izdvojeno, pogotovo u slučajevima školskih kolega koji nisu upoznate s problemom ili nemaju razumijevanja za isto. Ukoliko je neprepoznato, dijete se može osjećati nesretno”, kaže Selak.
Nutricionistica kaže da će to negativno utjecati na ostale aspekte djetetova života. ”Zbog želje za uklapanjem, neka djeca će izbjegavati nositi obrok od kuće ili će preskočiti obrok u školi, što će rezultirati i manjkom koncentracije, a samim time i utjecati na sposobnost učenja. Upravo zbog svega navedenoga smatram kako je psihološka procjena i pomoć korisna za pacijenta, ali i edukacija izvan kruga učitelja”, zaključuje.
Možda će vas zanimati
Kakav je utjecaj cjelodnevne nastave na mentalno i psihosomatsko zdravlje djece?
Postoji cijeli niz negativnih učinaka ovakvog tipa nastave na mentalno i fizičko zdravlje djece, a ograničava se i roditeljska uloga roditelja
Možda će vas zanimati
Kakav je utjecaj cjelodnevne nastave na mentalno i psihosomatsko zdravlje djece?
Postoji cijeli niz negativnih učinaka ovakvog tipa nastave na mentalno i fizičko zdravlje djece, a ograničava se i roditeljska uloga roditelja
Opasnost od diskriminacije i potreba širenja svijesti
Selak kaže da postoji opasnost od diskriminacije učenika koji jedu tzv. posebnu hranu, ali da to ovisi i o okolini. ”Iz iskustva s pacijentima mogu zaključiti kako ima sredina bez diskriminacije, dok je kod nekih dijete s alergijama na hranu (posebice multiplim) tretirano drugačije od ostalih. Osim razgovora o ovoj temi između djece i roditelja kod kuće (što su alergije, kako možemo pomoći i kako se odnositi prema djeci s ovim zdravstvenim stanjem), smatram kako se širenjem svijesti putem edukacija školskog osoblja i učenika od strane stručnjaka ovakve situacije mogu prevenirati”, zaključuje Selak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
