Uvođenje eksperimentalnog programa cjelodnevne nastave za 64 škole u Hrvatskoj izazvalo je veliko negodovanje struke i roditelja. Niti je provedena javna rasprava, niti se pitalo učitelje i roditelje za mišljenje (i djecu) slažu li se s tim da njihovo dijete pohađa cjelodnevnu nastavu.
Roditelji su nezadovoljni jer im država na neki način dokida roditeljsku ulogu, uskraćuje im vrijeme koje žele provesti sa svojom djecom, uskraćuje im vrijeme koje bi proveli učeći sa svojom djecom, djeci uskraćuju vrijeme koje bi proveli na nekim slobodnim aktivnostima ili na igralištu s drugom djecom te zbog cijelog niza problema koji ovaj eksperiment Ministarstva povlači.
>Fuchs najavio cjelodnevnu nastavu od jeseni: Evo što se još mijenja
>Od jeseni kreće eksperiment u 50 škola: Cjelodnevna nastava ipak do 14 sati, ne do 15
Roditelji su uputili dopis Ministarstvu
Još u travnju ove godine roditelji jedne osječke škole, nezadovoljni odlukom Ministarstva znanosti i obrazovanja da provede eksperimentalni program cjelodnevne nastave u školi, uputili su dopis Ministarstvu protiv takvog uvođenja. U dopisu su između ostaloga istakli da izražavaju svoje nezadovoljstvo općim konceptom zadržavanja djece u školama do 17 sati na štetu djetinjstva, igre, sporta, glazbenih škola, vremena provedenog s prijateljima, svojom braćom i sestrama, izviđačima, planinarima, učenjima u svojim prilagođenim sobama, čitanjima knjiga, maženju sa svojim roditeljima i svim dosadašnjim sadržajima i aktivnostima.
”Sve navedeno, oslanjajući se na kućni odgoj i školsko obrazovanje, kažu, oblikuje i izgrađuje našu djecu u kvalitetne članove društva. Na ovaj način ćemo izgubiti generacije divnih glazbenika po kojima smo prepoznatljivi, a koji pohađaju glazbene škole, sportaša koji marljivo i predano treniraju po 5-6 puta tjedno i svojim sportskim uspjesima doprinose promicanju Hrvatske u svijetu, kao i svih ostalih koji stvaraju i promiču opće kulturne vrijednosti”.
Cjelodnevna nastava: Škole nemaju adekvatne uvjete
Roditelji ističu da nisu pronašli odgovor što je sa djecom koja imaju asistente u nastavi. Toj skupini djece je vrijeme poslije škole esencijalno bitno kako bi mogla zadržati korak sa vršnjacima. Naglasili su i da škole nisu adekvatno opremljene za cjelodnevnu nastavu. Od drvenih, neudobnih stolica pa sve do nedostatka stručnog osoblja, loše opremljenih kuhinja i slično.
U posebno lošem položaju su i djeca koja imaju zdravstvene probleme poput dijabetesa ili celijakije koji zbog neadekvatne prehrane pripremane u nepogodnim uvjetima primjerice za celijakičare može dovesti do kontaminacije i trovanja hranom. Daljnji problem je i općenito prehrana lošeg nutritivnog sastava koja obiluje šećerima, a siromašna je proteinima i vitaminima, što će dodatno pogoršati i stanje djece s inzulinskom rezistencijom.
>Roditelji OŠ Novi Marof i OŠ Draganići u borbi protiv cjelodnevne nastave: Podnijeli ustavnu tužbu protiv MZO-a
Psihološki profil kod sve djece nije isti
Osim ovih problema od posebnog značaja je i problem mentalnog zdravlja djece u cjelodnevnom boravku. Znanstvena istraživanja pokazuju da prilagodba djece cjelodnevnoj nastavi ovisi od niza faktora. Može se poći od jednostavne činjenice da nisu sva djeca ista, da nemaju istu osobnost. Pa su tako neka djeca više otvorena, a neka manje, neka su više društvena, a neka manje, neka su povučena i izrazito introvertna te se kao takva ne mogu dobro uklopiti u jedan koncept koji ne odgovara njihovoj osobnosti.
Zbog toga (i zbog niza drugih stvari) potrebna je volja i odluka roditelja, u suglasnosti s djetetom ako je kompetentno, da donesu odluku o tome žele li ili ne žele da njihovo dijete pohađa cjelodnevnu nastavu. Nikakava odluka Ministarstva ili zakon ne bi smio stajati između roditelja i djece niti država može preuzeti roditeljsku ulogu. Ovom odlukom ograničava se roditeljska uloga roditelja, a svaki roditelj ima pravo na roditeljstvo.
Prije odluke Ministarstva trebalo je provesti javnu raspravu
U travnju ove godine pravobraniteljica za djecu uputila je Ministarstvu znanosti i obrazovanja mišljenje na Nacrt Eksperimentalnog programa – Osnovna škola kao cjelodnevna škola: Uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja. Pravobraniteljica smatra da bi se prije uvođenja ovakvog tipa nastave trebali ispuniti neki uvjeti i održati javnu raspravu u koju bi bili uključeni stručnjaci i roditelji.
”Smatramo da bi prije uvođenja Eksperimentalnog programa trebalo napraviti analizu uvjeta, odnosno škola koje ispunjavaju uvjete za njegovo eksperimentalno provođenje. Također, smatramo da bi se u školama koje će se javiti na javni poziv za provedbu Eksperimentalnog programa, trebalo provesti savjetovanje s učenicima, roditeljima, odgojno-obrazovnim radnicima i predstavnicima lokalne zajednice kako bi se osiguralo da se i njihovo mišljenje uzme u obzir i kako Eksperimentalni program u školu ne bi bio uveden samo na temelju odluke ravnatelja i drugih tijela škole, već i ostalih kojih se to izravno tiče, djece, roditelja i odgojno-obrazovnih radnika.
>Ovo je popis škola koje od jeseni kreću s eksperimentom cjelodnevne nastave
Niz problema povezan s djecom s teškoćama u razvoju
U Nacrtu Eksperimentalnog programa nije objašnjeno kako će se uvođenje cjelodnevne nastave odraziti na obrazovanje djece s teškoćama u razvoju integrirane u redovne razredne odjele, one u djelomičnoj integraciji i u posebnim razrednim odjelima, djece s teškoćama u posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama (centrima za odgoj i obrazovanje), djece u riziku za razvoj problema u ponašanju i djece s problemima u ponašanju, djece za koju se na temelju rješenja nadležnih područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb provodi program poludnevnog boravka u nekim školama kao oblik selektivne prevencije, darovite djece, djece s problemima mentalnog zdravlja, djece žrtve nasilja.
Nacrt Eksperimentalnog programa ne daje objašnjenja o njihovom obrazovanju u kontekstu nove škole, o pomoći i potpori i zadovoljavanju posebnih potreba tih kategorija djece. Nije jasno na koji će se način pružati dodatna potpora navedenoj kategoriji djece, budući da je većini ove djece i dosadašnji boravak u školi vremenski prezahtjevan.
Krše se prava djece
Smatrajući da je uvođenje ovog eksperimentalnog programa preuranjeno, pravobraniteljica je naglasila da djeca, sukladno Konvenciji o pravima djeteta, imaju pravo izraziti svoje mišljenje o svim pitanjima koja ih se tiču, a ovo je izrazito važno pitanje za njih.
Sagledavajući ovu reformu kroz kontekst dječjih prava, osim prava na informaciju i izražavanje mišljenja o svim pitanjima koja ih se tiču, ”izražavamo zabrinutost za ostvarenje te možebitno kršenje i drugih dječjih prava zbog nedovoljnog vremena za pripremu, kako organizacijsku tako i sadržajnu, svih ključnih dionika koji će u njoj sudjelovati.”
Statistike o neintegriranosti učenika u školsko okruženje su poražavajuće
Prije svega, zabrinuti smo kako će djeca doživjeti ove promjene o kojima ih se nije pitalo, nije uzelo u obzir njihovo mišljenje, niti pravodobno upoznalo s reformom i uvođenjem cjelodnevne škole, imajući u vidu činjenicu da je u istraživanju koje je proveo Ured pravobraniteljice za djecu (rezultati istraživanja objavljeni su u publikaciji Participacija djece u školi, Pravobranitelj za djecu i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, 2019.) oko ¼ učenika izrazila nezadovoljstvo školom, odnosno izrazila da se u školi ne osjećaju dobro. Gotovo četvrtina učenika ne osjeća povezanost s učenicima i odraslima u svojoj školi (24,5%), niti je sretno što pohađa svoju školu (24,1%).
Trendovi su nam rastuća anksioznost, depresija, strah od škole, sve veći broj izostanaka učenika s nastave, sve veći broj zahtjeva za provođenje „nastave u kući”. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na visoke epidemiološke brojke prema kojima 10-20% djece i mladih ima neku vrstu mentalnog poremećaja. Povećan je broj djece i odraslih koji nam se obraćaju zbog vršnjačkog nasilja.
>Dr. sc. Lucija Sudić o cjelodnevnoj nastavi: Roditelji trebaju imati mogućnost izbora
Negativni učinci cjelodnevne nastave
Osim nekih pozitivnih aspekata cjelodnevne nastave koji se uglavnom odnose na razvijeniji smisao za život u skupini (iako ne za sve učenike), postoji i cijeli niz negativnih učinaka ovakvog tipa nastave na mentalno i fizičko zdravlje djece. Oni su najčešće uzrokovani duljinom boravka u školi, prezasićenošću izazvanom jednoličnom atmosferom, kao i nedostatkom vremena provedenog s roditeljima.
Stalni nadzor i kontrola, umanjena mogućnost korištenja slobodnog vremena po vlastitom izboru, sputavanje individualnosti i gubljenje osjećaja slobode i opuštenosti, doprinose pojavi nekih simptoma neuroze, napetosti i nemira. Psiholog Daniel Goleman, autor knjige Emocionalna inteligencija, smatra da školski uspjeh i prilagođavanje školi ne ovise toliko o znanju kojim dijete raspolaže ili o sposobnosti čitanja, već o emocionalnim i socijalnim čimbenicima.
Anksioznost je prisutna kod 20% do 30% učenika
Kada je riječ o anksioznosti kod djece, onda se može reći da je to stanje kad dijete osjeća intenzivan strah ili uznemirenost tijekom dužeg vremena, što interferira s drugim oblicima ponašanja. Neka ispitivanja školskih psihologa ukazuju na prisutnost anksioznih stanja kod čak 20% do 30% učenika. Školski je uspjeh pokazatelj stupnja prilagodbe djeteta. Stupanj anksioznosti utječe na školsko postignuće. Rezultati istraživanja ukazuju na to da je visoka anksioznost povezana sa slabijim školskim uspjehom.
Vrlo dobri učenici pokazuju veći stupanj anksioznosti od odličnih učenika
U znanstvenom istraživanju ”Školski uspjeh i anksioznost učenika u produženom i cjelodnevnom boravku” koje je predstavljeno u Croatian Journal of Education 2017. godine, koje je provedeno na uzorku od 300 učenika od 1. do 4. razreda osnovne škole, utvrđena je povezanost školskog uspjeha i stupnja anksioznosti te su identificirani oblici anksioznosti, kod učenika obuhvaćenih produženim i cjelodnevnim boravkom.
Dobiveni rezultati istraživanja koje je imalo za cilj provjeriti postoje li razlike u anksioznosti između učenika vrlo dobrog i odličnog uspjeha u produženom i cjelodnevnom školskom boravku, ukazali su na to da školsko postignuće značajno doprinosi razlikama u stupnju anksioznosti. Prema tim pokazateljima vrlo dobri učenici pokazuju veći stupanj anksioznosti od odličnih učenika.
Somatizirana anksioznost
Anksioznost koja obilježuje vrlo dobre učenike u cjelodnevnom boravku javlja se u njezinoj somatiziranoj (tjelesnoj) formi. Taj oblik anksioznosti manifestira se kao iscrpljenost, tremor ruku, treptanje. Ove somatizirane manifestacije, koje su zapravo uzrokovane socijalnim situacijama, najčešći su pokazatelji dječje anksioznosti. Kod djece je primjećena i zabrinutost pri obavljanju različitih aktivnosti i nedostatak samopouzdanja, u nekim slučajevima i prevelika emocionalnost te agresivno ponašanje, na somatskoj razini često je izraženo znojenje dlanova.
Socijalna anksioznost
Osim tog oblika anksioznosti, kod vrlo dobrih učenika u cjelodnevnoj nastavi identificirana je i anksioznost socijalnog tipa. Stoga se može zaključiti da su vrlo dobri učenici socijalno anksiozni i nedovoljno i neuspješno uključeni u svoje socijalno okruženje. Njihova socijalna anksioznost uzrokuje i tjelesne manifestacije u vidu problema sa spavanjem, želučanih tegoba, umora i nemira. Kao faktor socijalne anksioznosti javlja se i neodlučnost u situacijama koje zahtijevaju donošenje odluka.
Istovremeno, rezultati su ukazali na njihovu slabu prilagodbu socijalnom okruženju, odnosno nizak stupanj socijalnog konformizma. Nedostatak adekvatnih socijalnih interakcija tih učenika, u prvom redu, može se tumačiti njihovim školskim postignućem, koje se za taj uzrast smatra nedovoljno uspješnim.
Socijalna izdvojenost i niža socijalna kompetentnost inducirana je osjećajima nemoći i podređenosti u odnosu na razredne kolege koji imaju bolji školski uspjeh. Objašnjenje prirode razlika u stupnju anksioznosti između vrlo dobrih i odličnih učenika moglo bi se potražiti i u pritisku koji roditelji i učitelji vrše na populaciju manje uspješnih učenika. S obzirom na to da je na mlađem osnovnoškolskom uzrastu izuzetno poželjno da učenici budu vrlo uspješni, očekivanja, kako roditelja, tako i učitelja, su velika.
Očekivanja roditelja i učitelja su velika
Roditelji postavljaju brojne zahtjeve, izražavaju očekivanja, uspjeh svoje djece uspoređuju s uspjehom druge djece i pokazuju nezadovoljstvo u slučaju lošijeg uspjeha. Isto tako, i učitelji imaju potrebu pokazati veća očekivanja u odnosu na učenike obuhvaćene produženim i cjelodnevnim boravkom u školi, jer provode više vremena s njima nego što je to uobičajeno, te se smatraju kompetentnima i odgovornima za njihovo postignuće.
Očekivanja cjelokupnog okruženja djeteta usmjerena su na njegovo postignuće, s obzirom na duljinu boravka u školi. Na taj način, izloženost pojačanom pritisku generira različite oblike anksioznosti. Rezultati su pokazali da je viša razina anksioznosti vrlo dobrih učenika uglavnom uzrokovana socijalnim čimbenicima. Međutim, unutarnja stanja, poput osjećaja manje učinkovitosti i doživljaja slabijeg postignuća, također predstavlja generatore anksioznosti kod ovih učenika.
>Sindikat Preporod Fuchsu: I učitelje treba pitati o prijavama na eksperimentalni program
Odlični učenici se suočavaju s hipersenzitivnosti
S druge strane, odlični učenici u cjelodnevnoj nastavi pokazuju niži stupanj anksioznosti (somatizirane i socijalne) jer su rasterećeniji, s obzirom na to da postižu odličan uspjeh, dok su s druge strane kod njih izraženiji socijalni konformizam i hipersenzitivnost koji se očituje kroz izraženu emocionalnost, slabu kontrolu emocija i emocionalnu nestabilnost, napadi lošeg raspoloženja i netolerantnost.
Njihovi rezultati u skladu su s očekivanjem njihove okoline, zbog čega su oslobođeni pritiska. Isto tako, njihov doživljaj uspjeha i odobravanje okoline osigurava da se osjećaju sretno, ispunjeno i opušteno, pa ponekad i agresivno. Oni se zbog toga lakše i brže socijalno konformiraju i lakše postižu socijalnu kompetentnost.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
