Dr. Bruno Škurla je gastroenterolog u zagrebačkoj bolnici Merkur. Osim što je liječnik on je i ponosan vojnik koji je ove godine u Kninu na proslavi 22. obljetnice ‘Oluje’ imao čast držati pozdrav zastavi dok se ona dizala.
“S ponosom mogu reći da to što smo među 500 tisuća ljudi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, nas dvojica – ja i pripadnik varaždinskog ‘Roda’ koji je bio ranjen ’91. u Vukovaru – ove godine bili izabrani i održali pozdrav zastavi dok se dizala, to je vrhunac moje vojne karijere. Ne znam kada sam u životu nakon Oluje bio ponosniji.”, rekao je dr. Škurla.
“Liječnik sam već dugi niz godina ali u duši sam uvijek ostao vojnik. To je najznačajnije što sam u životu radio i najbolji dio mene je ostao u vojsci.”, jasno će dr. Škurla.
U 2. gardijsku brigadu, 3. pješačku bojnu pristupio je u lipnju 1991. kao liječnik u postrojbi. U borbenim akcijama i sam je dvaput ranjen. O javnim istupima Srba u Hrvatskoj uoči i nakon obilježavanja obljetnice ‘Oluje’ dr. Škurla kaže kako “nema nenaoružanih civila, već su oni vodili rat na način doktrine JNA.” Na to su ga posebno podsjetili događaji iz ratnih vremena:
“Kad sam sudjelovao u obrani Topuskog, u Posavini, 1991. godine, svaki put kada bi položaji pali dobivali smo poruke Srba: ‘Da li se sjećate Fiće’, ‘Da li se sjećate Stojadina’, ‘kad smo nosili kokoši, svinje, svi smo vas tada prebrojavali’. I onda sam naučio da tada nije bilo nenaoružanih i jadnih civila, već su oni vodili rat na način doktrine JNA. Na način naoružanog naroda gdje uvijek netko nekoga hrani, navodi, špijunira ili sakriva oružje. To sam na teži način naučio.”, kaže Škurla i prisjeća se posebnog događaja:
“Moj prvi poginuli bolničar Miro ubijen je tako od jednog starca kojeg je došao, u jednom selu u Banovini pitati kako je. Kad su naši dečki ušli u selo, čim mu je okrenuo leđa starac ga je ubio s leđa iz lovačke puške. To vrijeme me naučilo da se tom nijednom civilu ne može vjerovati.”, rekao je dr. Škurla.
Dr. Bruno Škurla rođen je 1965. u Travniku. Živio je u Malom Lošinju do 1972. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu 1989., te nakon obveznog staža u lipnju 1991. pristupio ZNG, kasnije 3. bojna 2A brigade sa sjedištem u Dugoj Resi. Tijekom specijalizacije je na 3 tjedna “pobjegao” u matičnu postrojbu zbog akcije ‘Oluja’. Ranjen je dva puta, u Topuskom 1991., te u Bosanskoj Posavini 1992. Završio je subspecijalizaciju iz gastroenterologije sa posebnim interesom za endoskopiju i ultrazvuk. Danas radi kao voditelj odjela za interventnu gastroenterologiju i endoskopiju u Kliničkoj bolnici “Merkur”.
