Dr. Davor Derenčinović za Narod.hr: ‘Haška presuda protiv Šestorke nije u skladu s temeljnim načelima kaznenog prava’

Foto: FAH

U prostorima Matice hrvatske 29. studenog održan je znanstveno-stručni skup “Ustavna država i haške presude”, a jedan od govornika bio je dr. sc. Davor Derenčinović, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na katedri za kazneno pravo, koji je održao predavanje „Kaznenopravni aspekti presude MKSJ u predmetu Prlić i dr.“ Dr. Derenčinović također je predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske koja je izradila Analizu presude Šestorci. U njoj se analiziraju pravne mogućnosti kojom je moguće osporavati ovu presudu.

Povodom skupa u Matici hrvatskoj, o kojemu više možete pročitati ovdje, dr. Derenčinović dao je intervju za Narod.hr.

Narod.hr: Predsjednik ste Akademije pravnih znanosti Hrvatske u okviru Pravnog fakulteta u Zagrebu koja je izradila Analizu prvostupanjske i drugostupanjske presude u predmetu Prlić i drugi. Na temelju izrađene analize, možete li ukratko pojasniti što je sukus krivnje Slobodana Praljka, Jadranka Prlića, Brune Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića – prema presudi Haškog tribunala?

Dr. Davor Derenčinović: Presuda se temelji na spornoj teoriji zajedničkog zločinačkog pothvata i to njezinoj trećoj varijanti prema kojoj kaznena odgovornost postoji u slučaju da su kaznena djela počinile druge osobe, a optuženik je mogao i morao biti svjestan da je to moguće. Drugim riječima on se kažnjava jer je mogao i morao predvidjeti moguće počinjenje zločina kao posljedicu pa čak i kad je ono izvan okvira zajedničkog plana. Odgovornost za međunarodne zločine je uvijek namjerna, a primjenom ove sporne teorije kojom se imputira odgovornost za djela drugih osoba prag odgovornosti je reduciran na nehajni oblik krivnje što nije u skladu s temeljnim načelima kaznenog prava.

Večernji objavio dijelove analize presude Šestorci – zašto Narod.hr nije mogao doći do analize iako je tražio informacije od Ministarstva?

Osim toga, u postupku je počinjen niz povreda prava na pravično suđenje – zanemarivanje iskaza svjedoka obrane i odbijanje vještaka koje su predložile obrane, nedostatno vrijeme koje su obrane imale na raspolaganju, premda je presuda vrlo opsežna izostala su valjana obrazloženja o odlučnim činjenicama, u kontekstualnom dijelu presude obuhvaćeni su tzv. neoptuženi sudionici zajedničkog zločinačkog pothvata – pokojni predsjednik Tuđman te visoki državni i vojni dužnosnici tadašnje Republike Hrvatske Šušak i Bobetko zbog čega presuda implicira odgovornost države premda je u prethodnoj odluci kojom je Hrvatska odbijena za zahtjevom da joj se prizna status prijateljice suda navedeno da se u postupku utvrđuje isključivo odgovornost pojedinih optuženika, a ne i države. Dojam je da je ova presuda u raskoraku s navedenom odlukom i da implicira odgovornost samog vrha države što je neodrživo kako s pravnog, tako i s povijesnog aspekta.

Akademik Davorin Rudolf: Na Haškom sudu nisu bili kažnjeni zločini protiv mira- zločini vođenja agresivnog rata

Pristranost sudaca: teze o navodnom dogovoru Tuđmana i Miloševića prihvatili su i prije samog suđenja

Narod.hr: U Analizi presude navodi se kako se Haški tribunal ponajmanje bavio utvrđivanjem kaznene odgovornosti, odnosno ponajviše pitanjima povijesti. Na koji je način je bavljenje pitanjima povijesti utjecalo na presudu i je li Haški tribunal time prekoračio svoje ovlasti?

Dr. Davor Derenčinović: Čini se da su u ovom, kao i nekim drugim predmetima, određena povijesna pitanja smatrana utvrđenima i prije početka kaznenog postupka. Tako su, primjerice, na mrežnim stranicama Tribunala i prije no što je započeo postupak protiv šestorice bile istaknute teze o navodnoj podjeli Bosne i Hercegovine u čemu je, po toj verziji događaja, sudjelovao i tadašnji predsjednik Tuđman koji se o tome dogovorio s tadašnjim predsjednikom Srbije Miloševićem. Ne treba zaboraviti da su trojica od petorice sudaca u žalbenom vijeću (Pocar, Agius, Meron) bivši predsjednici Tribunala i teško se oteti dojmu da su njihova stajališta o navedenoj okolnosti bila formirana i prije no što je započeo žalbeni postupak. Osim toga, zaključak o navodnom dogovoru o podjeli Bosne i Hercegovine sud izvodi iz iskaza četvorice svjedoka od kojih je jedan bio Josip Manolić. Problem je u tome što Manolić niti u jednom dijelu iskaza to nije rekao. Štoviše, taj je iskaz više išao u prilog obranama (npr. izjava da je o tom sastanku imao tek neizravnih saznanja temeljem onoga što mu je predsjednik rekao, da je Tuđman kao realni državnik bio svjestan da podjela Bosne i Hercegovine u postojećim međunarodnim konstelacijama nije bila održiva opcija i sl.) zbog čega nije jasno kako je na temelju tog svjedočenja sud izveo zaključak o postojanju krajnjeg cilja zajedničkog zločinačkog pothvata – stvaranja hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini u granicama Banovine Hrvatske.

Devet mjeseci od haaške presude Šestorci: Odvjetnici konačno mogu računati na pomoć države u slučaju mogućnosti revizije presude?

Pravne mogućnosti koje su preostale: revizija i preispitivanje postupka

Narod.hr: Još ste prošle godine, neposredno nakon presude, isticali kako još uvijek postoje pravne i političke mogućnosti da se ona ospori. Čini li hrvatska Vlada dovoljno kako bi se to postiglo?

Dr. Davor Derenčinović: Moguće je zatražiti reviziju ili preispitivanje presude. Kod revizije se radi o obnovi postupka na temelju eventualno novih činjenica koje nisu razmatrane tijekom postupka, za koje ona strana koja predlaže reviziju u to vrijeme nije znala, a koje bi, da su u ranijem postupku bile poznate, dovele do drugačije presude. Prema postojećim propisima, nije dovoljno da se radi o novom dokazu već o novoj činjenici, premda niti u tom pogledu praksa nije sasvim konzistentna jer je u nekim predmetima sud odstupio od ovog zahtjeva (npr. u predmetu Šljivančanin je dopustio reviziju na temelju iskaza svjedoka obrane Panića).

Kod preispitivanja se ne mora raditi o novoj činjenici već o utvrđenim jasnim pogreškama u zaključivanju koje su mogle dovesti o nepravedne odluke. Dakle, osim činjeničnih pitanja, ovdje se može raditi i o pogrešnoj primjeni pravnih standarda – npr. glede postojanja krajnjeg cilja zajedničkog zločinačkog pothvata, primjene standarda međunarodnog oružanog sukoba, isticanja neoptuženih sudionika zajedničkog zločinačkog pothvata i sl. Obrane nemaju vremensko ograničenje za podnošenje zahtjeva za reviziju/preispitivanje. Zaključak je studijske analize Akademije pravnih znanosti Hrvatske da postoje osnove za primjenu pravnih mehanizama pobijanja presude u ovom predmetu. U tijeku su konzultacije između branitelja haških osuđenika koji jedini imaju pravo pokretanja navedenih pravnih mehanizama, Ministarstva pravosuđa odnosno Vlade koja im je u tome spremna pružiti svu moguću potporu i Akademije pravnih znanosti Hrvatske.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.