“Umjesto da se putem UN-a stvara novo ljudsko pravo, treba se usmjeriti na energičnije poticanje rasta nerazvijenih zemalja a programe u tom smjeru vezati uz obveze regionalne suradnje”, ističe dr. Đuro Njavro, dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta te jedan od osnivača te ustanove, komentirajući UN-ov Globalni kompakt o sigurnim, urednim i redovnim migracijama poznatiji kao “Marakeški sporazum”.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“[UREĐIVANJE MIGRACIJA I NACIONALNI INTERES HRVATSKE]
Sporazum koji je ispregovarao i koji predlaže UN, pravno je neobvezujući dokument. Ali, zbog same činjenice da je to dokument UN-a, uskoro će biti i politički usvojen od velike većine zemalja i riječ je o medjunarodnom “sporazumu”, njegova perceptivna strana – pa i sugestivna snaga – mogla bi vrlo brzo doći u prvi plan.
Uvjeravati građane svijeta da se radi o nekakvom novom pravu bila bi velika greška i vodilo bi u stvaranje još znatno većeg kaosa nego što ga već imamo.
Današnje migracije imaju različite uzroke i s njima se treba uhvatiti u koštac, ali ne deklaracijskim “blebetanjem”, nego radom na rješavanju praktičnih problema na izvorištu migracija i sporazumima o regionalnoj suradnji.
(VIDEO) Što je zapravo Marakeški sporazum na koji je Narod.hr upozoravao početkom 2018.
Vjerojatno je jedan od glavnih instrumenata i jedan od uzroka koji pokreću migracijska kretanja medijska tehnologija. Ona ljudima u realnom vremenu pokazuje kako se živi u razvijenom svijetu, a ako se na to nakalemi ideja da je migracija nekakvo neotuđivo ljudsko pravo, stvara se vrlo opasna situacija.
Istodobno, mala Europa ne može primiti pola Afrike ili Azije, a kako bi se obranila od te vrsti migracije može doći u situaciju da se brani svim sredstvima. To je posebno uznemiravajuće u situacijama sve prisutnijeg kaosa i zveckanja oružjem u međunarodnim odnosima.
Umjesto da se putem UN-a stvara novo ljudsko pravo, treba se usmjeriti na energičnije poticanje rasta nerazvijenih zemalja a programe u tom smjeru vezati uz obveze regionalne suradnje. Upravo se u rješavanju tih problema mora očitovati i spremnost globalnih sila da se u svojim geostrateškim nadmetanjima služe takvim mirotvornim projektima.
Gledano na dulje vrijeme čekaju nas veliki problemi nove vrste u znaku globalnih okolišnih ugroza (“environmental refugees”).
Ali i tu bi trebalo tražiti rješenja najprije na regionalnoj razini pa tek onda, na osnovi praktičnih iskustava, formulirati globalne dogovore i realistične domete novog ljudskog prava”, zaključuje dr. Njavro.
Dr. Đuro Njavro dekan je Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta te jedan od osnivača te ustanove. Od svibnja 1993. do studenoga 1995. godine obnašao je dužnost savjetnika predsjednika Franje Tuđmana za gospodarstvo. U Zastupnički dom Hrvatskog državnog Sabora izabran je 1995. i 1999. godine.
