Dr. sc. Hrvoje Pende: Anti-Kolinda koalicija u ofenzivi – brutalno napadaju predsjednicu zbog istine o Jugoslaviji

Foto: Narod.hr/Snimka zaslona (Fotomontaža: Narod.hr)

U jednom od svojih najpoznatijih govora na početku Hladnog rata, 1946. godine, Winston Churchill kaže: “Od Ščećina na Baltiku do Trsta na Adriatiku, uzduž kontinenta spuštena je željezna zavjesa“. U to je doba na Zapadu već bila poznata komunistička praksa „spuštanja željezne zavjese“ kako bi iza nje nastavili sa svojim krvavim poslom na „oslobođenim“ područjima. Ukupnu težinu i nepropusnost te zavjese osjetili su i narodi bivše Jugoslavije, odmah poslije „oslobođenja“ 1945. godine. Jesmo li ili nismo bili iza željezne zavjese nakon 1948. godine pitanje je detalja, semantike, ali i u nama stalno prisutne oprjeke između željenog/umišljenog i stvarnog društvenog identiteta.

Nakon razlaza sa SSSR-om, uz pomoć Amerike, zavjesa oko jugoslavenske granice počela je gubiti na težini i neprobojnosti, ali raspala se nije nikad. Ona je fizički nestala tek početkom 1990-ih, ali na žalost nije nestala na mentalnoj, podsvjesnoj razini većine Europljana.

Svi znamo da je život od 1960-ih u Jugoslaviji bio nešto bolji nego u ostatku komunističkog svijeta, ali još uvijek mnogo lošiji nego što je bio na Zapadu, u demokratskim zemljama. Bili smo dio komunističke istočne Europe, sviđalo se to nama ili ne. A hoćemo li tu razdjelnicu koja je jasno dijelila dvije Europe nazivati željeznom zavjesom ili nekako drukčije, manje je važno.

Anti-Kolinda koalicija

Upravo se na gore spomenutom pitanju, ovih dana u srednjestrujaškim (HDZSDP) medijima još jednom pokazuje sva šizofrenost našeg društva. Naime, poznata i manje poznata ekipa raspalila je ovih dana po Kolindi zbog nekoliko njezinih tvrdnji u vezi s Jugoslavijom, koje su u stvari istinite. U svojoj obrani tekovina socijalističke revolucije ekipa nije štedjela predsjednicu, bilo je tu brutalnog vrijeđanja, ali i donošenja vode na mlin onima koji sa svojih dobro plaćenih sinekura propituju stvarnu i racionalnu želju Hrvata za izlaskom iz Jugoslavije.

I u ovoj, najnovijoj, sinkroniziranoj paljbi po Kolindi, iz tko zna kojih razloga narod se još jednom pokušava uvjeriti kako smo u Jugoslaviji živjeli u slobodi i samo nekoliko sitnica nas je dijelilo od zapadnog standarda! Toj anti-Kolinda koaliciji skupljenoj s raznih strana ne pada na pamet da takvim izjavama cijeli Domovinski rat označuju kao iracionalan i nenarodni proizvod. Zašto smo (čak i ratom) htjeli izaći iz Jugoslavije ako smo u njoj bili slobodni? Ili nismo htjeli izaći iz Jugoslavije? Ili je po njima za sve kriv samo zločesti Slobo? Čovjek došao, na brzinu posvađao veselo društvo i zeleno-ružičasta polja u trenu su postala krvavo crvena. Jedan čovjek uništio je „dugotrajno“ bratstvo i jedinstvo? Za sve je kriv Slobo? Ili Kadijević? Amerika? Tko? Jugoslavija kao ideja i država izgleda nije kriva?

Ako tako misle ovi koji napadaju Kolindu zbog istine o toj tvorevini, neka to otvoreno i kažu. Eto, prof. Dejan Jović jasno komunicira svoje stavove, propituje Domovinski rat, želju Hrvata za neovisnošću i zbog toga se ne nalazi pod teškom paljbom političara. Suprotno tome, predsjednicu se zbog kritike Jugoslavije i Tita vrijeđa i difamira sa svih strana. Sve dok braniteljske udruge šute i čekaju upute. Zanimljivo i vrlo indikativno.

Hrvatske teorije slobodnog društva

Hvatajući te najnovije bljutave jugonostalgične napade na Kolindu, bez puno truda naišao sam na dva bisera koji su u svojem pokušaju blaćenja predsjednice potpuno napustili zonu razuma. Tako nam Jutarnji list putem svojeg novinara poručuje da bi predsjednica trebala znati što govori jer da nije bila slobodna ne bi mogla ići na školovanje u SAD! Pitaju se u glasilu HDZSDP-a kako je Kolinda uopće uspjela izaći iz Jugoslavije i otići na školovanje u SAD, ako je živjela u neslobodi. Bingo! Ne znam zašto autor teksta tu pseudoargumentaciju o SFRJ kao slobodnom društvu nije podebljao stotinama tisuća Hrvata kojima je dopušteno otići na privremeni rad u inozemstvo? Bili su slobodni jer su imali putovnicu?

Stotine tisuća ljudi pobijenih nakon rata, tisuće koje su završile u zatvoru zbog izgovorene riječi ili napisanog slova, nemogućnost političkog djelovanja izvan Komunističke partije, nespojivost vjerske prakse i rukovodećih pozicija, sletovi za Titov rođendan i dr., to naravno nije pokazatelj neslobode u društvu.

Sve u svemu, Jutarnji nam je podario super radnu tezu za novu definiciju slobodnog i otvorenog društva; tezu koja zaslužuje daljnju konceptualizaciju, naravno, na temeljima tekovina revolucije i naše poznate posebnosti koja nas pozicionira između, ali i iznad Istoka i Zapada.

U Mostu znaju o čemu pričaju?

Sljedeći biser koji mi se naročito dopao došao je iz Mosta čiji ugledni članovi također ne priznaju jugoslavensku neslobodu. Kaže nam poznata mostovka da Kolinda nema pojma o čemu priča kad spominje život u Jugoslaviji. Zamjerila joj je priču o jogurtima, željeznoj zavjesi, a posebno dio u vezi NK Rijeke za koji je predsjednica (doduše malo nespretno) rekla da ga nikad nije doživljavala kao hrvatski klub, pri tome vjerojatno misleći na klupski nacionalni naboj – onaj kakav je krasio Dinamo i Hajduk, a nije Rijeku.

Što se zavjesa tiče, mostovka na jugoslavenskim granicama ništa željezno nije ni vidjela ni osjetila, pogotovo kad je vozila u Trst po zavjese za stan (koje izgleda u SFRJ nije mogla naći). Poput novinara iz Jutarnjeg, i ona nam kao dokaz života u slobodnom društvu nudi mogućnost odlaska u Trst (po zavjese), slobodu nacionalnog izjašnjavanja (u dokumentima) i odlaska u crkvu. Blago nama kad u Saboru i u utjecajnim medijima sjede ljudi koji na ovaj način doživljavaju slobodu. Osim što pokazuju da nisu shvatili pojam slobodnog društva, oni brutalno vrijeđaju sve hrvatske sinove i kćeri čije se hrvatstvo nije zaustavilo kao mrtvo slovo na službenim dokumentima i tiha molitva u crkvi, nego je brutalno kažnjeno. Mnogi su ljudi robijali zbog javno izgovorene istine, svojeg stava. Mnogi su i ubijeni. Ali eto, mostovka je mogla po zavjese u Trst! Čak se i slikala s Majkom Terezom!

A uhvatila se mostova saborska zastupnica i jogurta pa je „spustila“ Kolindi kako je u Jugoslaviji bilo puno vrsta jogurta, jer je nedavno predsjednica navodno grubo uvrijedila ponosne narode i narodnosti u RH kad je (točno) spomenula siromašnu ponudu jogurta kao simboličan prikaz skromne socijalističke proizvodnje i nestašicu svega i svačega u toj nakaznoj državi iz koje smo (valjda) htjeli izaći.

Bez svježih informacija s mjesta na kojima se stvara svjetski poredak, teško mi je dokučiti što stoji iza sve prisutnije obrane „jugoslavenskog načina života“ kad znamo da je 1980-ih bila nestašica gotovo svih potrepština (deterdžent, kava, šećer, ulje, banane … ), da se vozilo na bonove, da je bilo redukcije struje, da je počelo bujanje bespravne gradnje. Čak je nedostajalo jednoslojnog toaletnog papira u rolama, ali to mostovcima izgleda nije smetalo – oni su dovoljno slobode našli i u onim grubim listićima koji su parali anus!

A znaju li u Mostu za šećerne ploče, poznatije po srpskoj verziji kao šećerne table. Naime, u slobodnoj Jugoslaviji nije bilo deviza za uvoz kakaa pa su tvornice slatkiša od Vardara do Triglava proizvodile nekakve pločice koje su izigravale čokoladu. „Bake i deke“ unucima su rado donosili takve „čokolade“, a jadna djeca u sebe su trpala hrpe šećera. Zbog navedenog i mnogo više sličnih stanja ponude i potražnje u bivšoj državi, jogurtiranje Kolinde potpuno je deplasirano i predstavlja tek bijedan pokušaj njezina difamiranja. Još tragičnije od takvih akcija Anti-Kolinda koalicije je to što društveno okruženje podržava takve kritike.

NK Rijeka

Kolindina izjava o NK Rijeci navodno je duboko uvrijedila građane Primorsko-goranske županije. Oglasio se čak i zamjenik župana. Svi su se kao našli uvrijeđeni, uzbudila se i Armada čiji članovi su se velikom većinom rodili znatno poslije vremena o kojem Kolinda priča. U redu, stvarno vjerujem da je mnoge Riječane Kolindina izjava neopravdano zasmetala, ali siguran sam i da mnoge nije.

Naime, poznato je da je za vrijeme Jugoslavije veći broj građana na području današnje Primorsko-goranske županije navijao za Hajduk ili Dinamo i to uglavnom iz razloga koje je spomenula Kolinda. U samoj Rijeci (koja je zbog poznatih zbivanja nakon 1945. postala prototip jugoslavenskog grada u kojem vladaju balkanski proleteri) danas je taj omjer smanjen pa po izračunima navijačkih skupina, u Istri, Gorskom kotaru i na Kvarneru, polovica navijača podupire NK Rijeku, a druga polovica je podijeljena između Hajduka i Dinama (nešto bolje stoji Hajduk).

Vrijedi spomenuti i primjer otoka Raba (dio Primorsko-goranske županije čije je sjedište u Rijeci), koji je zemljopisno tri puta bliže Rijeci nego Splitu, ali svi Rabljani oduvijek su navijali za Hajduk i nisu se našli uvrijeđeni Kolindinom izjavom. Zašto je tome tako, neka se pitaju oni koji ovih dana napadaju predsjednicu zbog izgovorene istine, umjesto da pojačaju napade zbog onog što nije učinila, a mogla je.

„Ne mijenjaj nikada svoj osmijeh blag“

Zanimljivo je i kako u HDZ-u koriste svaku moguću priliku da bace još jedan klip pod noge Kolindi kako bi joj smanjili šanse na predstojećim izborima. Jedan od najjačih bio je onaj s javnom objavom pisanog govora u kojem su bile upute („blag smiješak“). Tu je sve postalo jasno. To su učinili i sad povodom jogurt atentata na integritet predsjednice i dodatno, zbog njezina stava u vezi s NK Rijekom za vrijeme SFRJ; stava koji u HDZ-u ne odobravaju. No dobro, ima HDZ svoju agendu, a to je da pomoću neusuglašenih, a često i suprotnih stavova od onih koje zastupa Kolinda, jačaju šanse kandidatu kojeg u stvari žele na Pantovčaku.

Kakve god bile igre prijestolja u Hrvatskoj, nakon neslavne epizode s okretanjem leđa građanima Hrvatske koji su potpisali za referendum za pravedniji izborni sustav, Kolinda iz načelnih razloga više nema moj glas, ali bez obzira na to, ne pristajem uz neopravdane napade na nju. Pogotovo kad to čine gori od nje i to radi iskazane istine. Takvi igrači nikad ne bi trebali skinuti predsjednici njezin blag osmijeh s lica.

Ne znam što građani misle o željeznoj zavjesi na granicama bivše Jugoslavije i ponudi jogurta za vrijeme SFRJ, ali znam da će bez skorih i korjenitih promjena u Hrvatskoj pasti još jedna zavjesa. Ona koja će publici poručiti – ljudi, došao je kraj predstave.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr