Stavke „vijak“, „podloška“ i „matica“ trebale bi biti prilično nebitne u specifikaciji troškova izrade projekta, navodno vrijednog više od 200.000 kuna. Ali ako ih ima jako puno i naplaćeni su po komadu od 10 do 20 puta skuplje nego što im je realna vrijednost, tada to postaje relevantna stavka u računu. U nastavku ću iznijeti bitne detalje još jednog od mnoštva indikativnih „projekata“ koji opisuju nesavjesno poslovanje tijela javne vlasti u Hrvatskoj. Po meni, ovdje se radilo o još jednom slučaju isisavanja novca iz javnih blagajni u sklopu kojeg je izvršeno djelo krivotvorenja službene isprave, prijevare, trgovanja utjecajem i zloporabe položaja pa sam Policiji i Dorh-u podnio kaznenu prijavu protiv osumnjičenih. Dorh je kaznenu prijavu zaprimio, istraživao i na kraju je prijavu odbacio kao neosnovanu.
Imao sam prilike dobiti detaljan uvid u cijeli predmet (koji je u međuvremenu iz Županije netragom nestao), kao i pročitati obrazloženje odbacivanja kaznene prijave koje ostavlja snažan dojam manipulacije s jedinim ciljem da se kazneno djelo učini nevidljivim. Ipak, možda je moj dojam kriv? Bolje je vjerovati da su Policija i Dorh postupili zakonito i učinkovito. Jer znamo da je za društvo vrlo loše kad građani, makar i laici, imaju dojam da Policija i Dorh ne rade svoj posao na jednak (zakonit) način prema svima. Slučaj s njegovim bitnim činjenicama iznijet ću u nastavku, sve kako bi javnost dobila uvid u stanje stvari i donijela svoj sud o slučaju.
Na izvoru rječice
Radi se o jednom mlinu i projektu njegove obnove. Projekt je financiran novcem iz blagajne Primorsko-goranske županije, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva turizma i općine na čijem se području nalazi mala rječica i pored njenog izvora privatna kuća u sklopu koje se nalazi i mlin (vodenica). Poznajući političko-poduzetničku scenu u RH moguće je da navedeni nisu bili jedini financijeri projekta.
Krivotvoreni računi?
Znači, prvo je investitor Županiji dostavio račune na naplatu, a da radovi uopće nisu bili izvršeni (avans nije bio ugovoren). Nakon što su računi vraćeni, nešto radova se izvršilo pa su ubrzo dostavljena dva računa s po dvije kratke stavke, ukupnog iznosa od 141.502,90 kuna.
Nikakvih specifikacija radova ni troškova nije bilo. Budući da je županijski djelatnik opravdano sumnjao u istinitost oba računa, iste je ponovo vratio investitoru kao neispravne i zatražio specifikaciju troškova nakon čega je po treći put uslijedilo izdavanje računa – dokumenta koji u sebi opet sadržava netočne podatke.
Zlatni vijci?
Gotovo sve stavke računa obračunate su od 2-20 puta više nego što cijena robe iste kvalitete i tehničkih karakteristika iznosi na tržištu. Na primjer, nekoliko stotina inox vijaka 40x6mm naplaćeni su 23,75 kuna po komadu, iako se takvi vijci najbolje kvalitete (A4 – za vanbrodske motore) mogu kupiti po cijeni od 2,5 kune po komadu. Ovih po 23,75 kuna nećete nigdje naći, čak ni u najboljim željezarijama. Potrudio sam se pa sam s kolegom provjerio stanje na terenu. Nitko nema takve vijke. Negdje su nas čak ismijali kao teške naivčine. Kažu prodavači – ha ha, tko vam je prodao tu priču! Uglavnom smo posramljeni morali izlaziti iz najboljih željezarija u potrazi za tim jedinstvenim vijcima.
OK, pomislili smo, idemo vidjet na lice mjesta. Otišli smo i vidjeli da nema nikakve razlike između ugrađenih vijaka u mlinsko kolo i onih koji u dućanu koštaju od 1 – 2 kune. Pomislili smo da ipak nije moguće da se radi o istim vijcima jer je Dorh rekao da je sve bilo OK – da nema lažnih računa, a to znači da su stavke točne/realne. Ne bi valjda hrvatski arhitekt pokušao doći do dodatne zarade lažno prikazujući cijenu vijaka?
Hm, kažemo, a možda samo jednako izgledaju, ali ovi ugrađeni u mlinsko kolo u sebi imaju neki jako skup metal, oplemenjeni su dodatno, izrađeni u nekoj posebnoj radionici. Ali kad smo izvođača pitali gdje je nabavio te vijke, odgovor nismo dobili. Naime, i ja se bavim drvom, izrađujem razne stvari pa mi dobro dođe svaka informacija o trgovinama s dobrim vijcima i sličnom robom. Ali ništa! Nitko u čvrstom lancu provedbe ovog projekta ne želi otkriti trgovinu ili radionicu. Možda čuvaju tajnu? Hm, tko će ga znati!
Idemo dalje: brojne „podloške i matice“ za navedene vijke obračunate su po 24,37 kuna po komadu. Inače, inox matice za vijke 40x6mm koštaju po ca. 1 kunu maksimalno. Podloške koštaju i manje, kaže nam opet ekipa iz željezarija i još jednom ispadamo teški naivci i neznalice.
Stavka „šipčani vijci“ dužine 1m obračunati su po 187,50 kuna po komadu, dok se na tržištu mogu naći za 21,00 kunu (opet A4 kvalitete).
Stavka „izrada i/ili dobava dva kamena za mlin po uzoru na postojeće“ obračunata je 12.031,25 kuna, a prema riječima izvođača radova kamenje nije izrađeno ni kupljeno, nego je pronađeno na nekom napuštenom imanju.
Također, „odležana (suha) hrastovina“ navodno je nabavljena po 18.229,16 kuna po m3, što je također znatno više od tržišne cijene koja se za takvu vrst hrastovine kreće maksimalno do ca. 9.000 kuna. U Slavoniji se može nabaviti i za ca. 6-7.000 kuna. Uostalom, godinu dana nakon montaže mlinskog kola ta skupocjena hrastovina je u poluraspadajućem stanju.
Veliki napori materijala
E da, nešto je izrađivač projekta i izvođač radova (ista tvrtka) pričao o velikim naporima koje kolo vodenice (radijusa od ca. 1,4m) ima dok se okreće na izvoru male rječice, a pogotovo da su napori veliki kad se izvor rječice zaledi! Kaže da su zbog toga vijci i svi ostali dijelovi morali biti tako skupi. No, bez obzira na „velike napore“ koje kolo mora izdržati dok se okreće na izvoru potoka, nikako da se dobije odgovor gdje su vijci nabavljeni, tko ih je izradio. Dojam je da su sve komunikacijske kanale prema neželjenim primateljima poruka zatvorili i stisnuli vijcima 200x16mm od najčvršćih titanijevih legura. Informacija ne smije i neće proći.
U svojem obrazloženju odbacivanja kaznene prijave Dorh ima ovakav pristup: kažu da je obnova vodenice „sama po sebi zahtjevan i složen projekt“, odnosno da je to „tehnološki složen zahvat“. Još kažu da se izrađivač projekta jedini javio na natječaj za posao i pogodio s investitorom cijenu usluge. Stoga, po njima, čemu sumnja?
Pretpostavljam da je na Dorh pozitivan dojam ostavila i činjenica što je taj projekt, kao i Zaron na Južni pol (opisan nedavno na ovom portalu), uživao općeinstitucionalnu potporu koja je rezultirala s najmanje 250-300.000,00 osiguranih kuna (PGŽ, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska turistička zajednica, Ministarstvo turizma, Općina …..).
Investitor-kotačić u pogonu
Nadalje, ne manje važan podatak dao je i upleteni načelnik općine koji je jednom prilikom došao u Županiju s računima izvođača radova i pred svjedokom, županijskom djelatniku izjavio sljedeće: „ne špiči oko računa jer ja sam ionako u cijeloj priči samo kotačić“. Da podsjetim, općina se formalno pojavljuje kao investitor. Dobio sam jak dojam da mu je vrlo bitno ostati u dobrim odnosima sa Županijom.
Upute za poduzetnike-početnike
Po meni, ovakav rasplet situacije legitimira sljedeći način poslovanja kojeg ovim putem preporučujem svim poduzetnicima kojima hitno zatreba novac, a dobri su s političarima na vlasti.
Znači, ako gradu ili općini treba npr. 500 komada nečega što na tržištu po komadu košta 100 kuna, vi sklopite ugovor o izradi i/ili isporuci te robe, a ukupna cijena posla (bez detaljne specifikacije), neka vam umjesto realnih ca. 64.000,00 kuna bude npr. 328.000,00 kuna. Prikažite to kao izuzetno zahtjevan i složen projekt kojeg samo vi možete napraviti. To obvezno dogovoriti prilikom sastavljanja natječaja. Ako ikad bude zatrebalo, složenost posla će vam potvrditi naručitelj (vaš frend – gradonačelnik) i još poneki „stručnjak“ sa strane, a takve u drugarskoj zajednici nikad nije problem prikupiti.
Ako je riječ o studiji (bilo kakvoj) – recept je isti. Istražite realnu cijenu na tržištu i pomnožite je s 2, 3 ili 4 (ovisno o stupnju povezanosti s naručiteljem – tijelom javne vlasti) i tako formirajte vašu ponudu. Sklopite ugovor. Izradite studiju. Isporučite je. Pokupite pare. Svi uključeni u posao su na dobitku. Vi imate pare, a naručitelj dodatne bodove kod mentora. Još koji bod i eto ga na višoj poziciji. Jedini gubitnik je hrvatski narod, ali koga briga, glasat će oni opet za naručitelje.
Ako vas neki „zavidnik“ prijavi, Dorh vas vrlo vjerojatno neće pitati odakle vam te čudne cijene na računu. Sigurno neće istraživati. Oni će vam vjerovati, jer ste tako ugovorili posao s tijelom javne vlasti. Zar u to treba sumnjati, istraživati? Imaju oni pametnijeg posla.
Upozorenje
Ako se odlučite za ovakvo politpoduzetništvo, bitno je da ste dobri s političarima na bilo kojoj razini vlasti (poželjno je s onima na višoj razini) jer kao što je poznato, kod nas ne vrijedi anglosaksonski sustav presedana pa nešto što je dozvoljeno Marku nije dozvoljeno Zvonimiru. Ako u identičnom slučaju nadležni organ kaže da je Marko čist kao suza, to ne znači da ćete biti i vi. Stoga – potrebno je dobro pripremiti se jer vam čak ni zbrčkana domaća sudska praksa (na koju se i naši ponekad znaju pozvati) neće pomoći ako dobro ne pripremite teren.
Napomena
Ako netko zna gdje se mogu nabaviti ovdje opisani vijci, podloške i matice, molim ostaviti podatke u uredništvu kako bih se mogao javiti za informaciju.
Korištenje ovih uputa je isključivo na vlastitu odgovornost uz preuzimanje svih poznatih, predvidivih i nepredvidivih rizika.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
