Dr. sc. Hrvoje Pende: HDZLGBTTQISDP zajedno bespućima prema transrodnoj Europi

Foto: Hrvoje Pende

Ne znam da li su visokopozicionirani članovi HDZSDP pomirbene koalicije popili plavu pilulu ili im Istanbulska konvencija (IK) dobro dođe da odmah po njezinoj ratifikaciji svi iskoče iz ormara, ali cijeli njihov diskurs u vezi s tom famoznom konvencijom polako počinje iritirati i prosječno obrazovanog, slobodnomislećeg čovjeka, tek donekle upućenog u stvarno stanje stvari.

Svatko tko je pročitao IK s njezinim pojašnjenjem i malo istražio velik mrežni svijet na tu temu, može prepoznati jasan cilj koji se skriva iza maske nazvane „zaštita žena i djece od nasilja“. Zabrinjavajuća je činjenica da hrvatska HDZLGBTTQISDP zajednica namjerno nepotpuno i netočno informira javnost u vezi s IK-om, sve kako bi što brže provela svoju agendu. Tvrde nam naši, u političkim prostransvima izgubljeni HDZSDP-ovci da se ovdje radi isključivo o zaštiti žena i djece od nasilja.

A zašto se onda sve organizacije koje u javnosti promiču „transrodnu Europu“ zalažu za što hitniju ratifikaciju IK-a? Tako će npr. po organizacijama Transgender Europe i ILGA, IK napokon pružiti dodatnu zaštitu od nasilja i diskriminacije transrodnim osobama. Inače, Transgender Europe putem partnerske organizacije Trans Aid djeluje i u Hrvatskoj; naravno, financirana je od EU-a, Vlade RH i sveprisutnog Georgea Sorosa koji sa svojim enormnim bogatstvom podupire poticanje ideologija koje on smatra da bi društva trebala imati.

Znači, umotano u pozitivan diskurs borbe protiv nasilja nad ženama i djecom krije se vrlo fanatična i invazivna ideologija u namjeri da u poznati nam svijet unese potpunu konfuziju roda i rodnih identiteta. Pod bijelim plaštom plemenitog cilja, negdje tamo u slabo čitanim dijelovima konvencije pojavljuju se transrodne osobe, transseksualci, transvestiti, cross-dresseri i ostali čije će rodne identitete IK prepoznati, promovirati i dodatno zaštiti od nasilja i diskriminacije. A zašto nam naši političari ne pričaju o tome i ne pokušaju malo bolje pojasniti o čemu se tu u stvari radi?

Samodefinirani rodni identiteti – novo ljudsko pravo

Umjesto da stvar bude transparentna; da se društvima dozvoli demokratska rasprava o toj temi, određene grupacije koje ipak čine vrlo mali dio ukupne populacije, putem medija i visokih institucija u koje su uspješno penetrirali, globalnom društvu totalitarnim metodama nameću ideologiju koja pridonosi nestanku poznatih nam identiteta muškarca i žene s potpuno nepoznatim i neizvjesnim ishodom.

Je li ispravno i opravdano potkopavati cijelu postojeću rodno-spolnu paradigmu da bi se na brzinu i nedovoljno promišljeno (možda) zadovoljio interes izuzetno male, ali vrlo agresivne grupacije? Je li mudro rušiti vrijednosne temelje društva, ranjivog poput hrvatskog i graditi nove temelje pomoću vrlo neispitanog materijala?

Jesu li UN i EU sposobni naći pametniji i korisniji posao koji će rezultirati bržem i lakšem ostvarenju mnogo osnovnijih ljudskih potreba i prava od potrebe i prava da pojedine grupe budu službeno prepoznate kao cross-dresseri? Građani Hrvatske su tek nedavno naučili prihvaćati društvo u kojem je normalno promijeniti spol (rod) iz ženskog u muški i obratno te sklapati istospolna partnerstva. I dok borba homoseksualaca za više prava još traje, ukupnom društvu danas na vrata kucaju desetci, a sutra vjerojatno i stotine novih rodnih identiteta. Jer radi se o tome da se potiče „self-defined gender identity“, umjesto „ograničavajućeg“ binarnog sustava (muško-žensko) na kojem počiva postojeće društvo.

Cross-dresser, gender blender, pangender, drag queen, drag king i ostali
Na primjer, New York službeno priznaje 31 rodni identitet. U Kanadi student koji je transseksualac može sudski tužiti profesora ako mu se profesor ne želi obratiti zamjenicom koja je novopropisana, a koja je u stvari izmišljena riječ kako bi se transseksualac u komunikaciji osjećao ugodno i „uključeno“. Znači, drag queen se ne osjeća kao „he“ (on) i ne želi da ga se tako oslovljava. To mu smeta. Svako oslovljavanje njega osim novom, zakonom propisanom zamjenicom, transseksualac (drag queen, drag king, pangender, gender blender ili bilo koji rod od mnogih koji su u optjecaju) može smatrati diskriminacijom ili čak govorom mržnje.

U određenom broju zemalja revidira se zakon (engl. Gender Recognition Act) koji podupire EU, a koji će u svojem novom izdanju dozvoljavati pojedincima koji imaju rodnu disforiju da bez medicinskih procjena i ostalih, sada potrebnih uvjeta, izmijene svoj rodni identitet u rodnom listu i ostalim osobnim dokumentima; da budu ono što žele biti (kako se osjećaju), a kao što vidimo lista rodnih identiteta je velika s tendencijom rasta. Inače, rodna disforija je razmjerno novi termin i službeno nije psihička bolest, a u većini slučajeva je zamijenio stanje koje je donedavno bilo klasificirano kao psihička bolest pod nazivom Gender Identity Disorder – poremećaj rodnog identiteta.

Znači, rodna ideologija nije ušla samo u zakone nego mijenja i jezik, uvodi nove riječi koji svi moraju koristiti. Sve to je u Kanadi, Americi i nekim državama zapadne Europe aktualno. Na vrijeme nisu reagirali; društvo nije na vrijeme prepoznalo moguće posljedice usvajanja zakonskih propisa temeljenih na zahtjevima LGBTTQI zajednice. Zbog toga, umjesto da se bave korisnijim stvarima donose zakone koji propisuju tko i kako može, a tko i kako ne može u javni WC te se izmišljaju nove riječi koje u komunikaciji moramo upotrebljavati s onima koji to zatraže. Zbog novonastalih situacija o kojima nisu na vrijeme razmišljali u Kanadi i Americi danas postoje brojni prijepori oko nametanja novih rodnih identiteta i njihovih prava.

Nije da naša Vlada nije aktivna, samo mi to ne znamo. Kažu ljudi iz organizacije Trans Aid da se uskoro očekuje izmjena Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola. Pravilnik se mora uskladiti s novousvojenim Zakonom o državnim maticama, itd. Radi se na tome da se sve uskladi; da se regulira i promjena upisa spola u ostalim osobnim dokumentima. Kao što sam spomenuo, vjerujem da većina građana Hrvatske nema ništa protiv postojećih prava da muškarac zarobljen u tijelu žene (i obratno) promijeni spol i živi ugodnije. Upitna i nedovoljno objašnjena je samo nadolazeća invazija novih samoizmišljenih rodnih identiteta koja uključuje cijelu administrativno-pravnu mašineriju koja slijedi, sve bez znanstvenog i logičkog objašnjena svrhe i cilja, a s neizvjesnim konačnim ishodom.

Izmišljena ljudska prava i lažni humanitarizam

Mnoge mislioce koji ne pripadaju ultraljevičarskim i LGBTTQI krugovima, aktualna rodnoideološka agitacija i njezina nametljivost podsjeća na totalitarne obrasce. Cilj HDZLGBTTQISDP aktivista (a jedna od poluga im je i IK) je da nova politika rodnih identiteta preplavi cijelo društvo i na bezbroj načina uđe u našu svakodnevicu. Da manjina nametne svoje obrasce i ideje većini, ne kao svoju zaštitu nego kao nametanje svojih vrijednosti i normi ponašanja.

Uz pomoć nesposobnih i degeneriranih vladajućih klasa stvaraju se zakoni, mijenja se diskurs, aktiviraju se političke stranke, razne nevladine udruge, formira se tijelo za nadnacionalnu prisilnu provedbu propisa. Svi koji su protiv toga praktički su neprijatelji države i zlostavljači žena te su unaprijed diskvalificirani.

U okolnostima kad se cijela priča narodima prodaje kao borba za ljudska prava i borba protiv nasilja nad ženama i djecom, vrlo je teško dati kritičko mišljenje o IK i cijeloj toj agresivnoj ideologiji. Stvoreni oklop zvan „borba za ljudska prava“ teško je probojan. Osigurani novac je ogroman, a spomenuti aktivisti vrlo angažirani i vješti u agitaciji.

Na svjetskoj sceni agitprop lisice su se rastrčale, uplašeni zečevi pobjegli, a potisnuti lavovi spavaju. Ovakvu kombinaciju lukavosti, agitpropa i prijevare jedne grupacije poduprte nesposobnošću, korumpiranošću i mekuštvom vladajućih elita, nismo vidjeli još od doba dolaska i širenja nacizma i komunizma. A upravo u državama koje su iskusile komunizam IK uglavnom nije ratificirana: Litva, Latvija, Mađarska, Slovačka, Ukrajina, Bugarska, Češka, Rusija, dok je Poljska IK ratificirala, ali ogradivši se od dijelova koje sadrže rodnu ideologiju. IK nisu ratificirale ni Švicarska, Lihtenštajn, Luksemburg, Island, Irska, Grčka, ali ni Velika Britanija.

Hrvatski lažni humanitarci iz vladajuće klase koji ne prihvaćaju stvarnost društvenog života, na kraju će stvari učiniti mnogo gorim. Uostalom, iz teorije je poznato da što vladajuća klasa postaje mekša, to u pravilu biva sve lošija. Što su njezine deklaracije humanije, to je veća njezina sklonost oduzimanju sloboda, poništavanju tradicije i totalitarnim obrascima vladanja.

Rušenje stereotipa?
Ako je cilj politike redefiniranja roda rušenje stereotipa glede ponašanja uvjetovanog rodnim identitetom, zašto se ne krene drugim putem i omoguće uvjeti (zakonski i društveni) da se svi oni koji izlaze iz stereotipa i dalje osjećaju ugodno u svojem, rođenjem dobivenom rodnom identitetu. Jer po ovome, meni se čini da stereotipi o rodnom identitetu muškarca i žene u društvu ostaju isti.

Stoga, zašto se osoba ne bi ugodno osjećala kao žena ako po ulici hoda u vojnoj uniformi, ne želi imati djecu i pri tome je lezbijka. Koji je razlog da ona svoju ženstvenost ne može ostvariti i unutar svoje osobnosti, svojeg ponašanja i seksualne orijentacije, ako idemo za rušenjem stereotipa? To što ona želi biti female to man, cross-dresser ili pangender samo nastavlja sadašnje i stvara nove stereotipe.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 20, 50 ili 100 kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Zaštita od nasilja ili proizvodnja nasilja?

Zastanimo malo ovdje, istočnije od razvijenih i pitajmo se je li ispravno da država zakonima i obrazovnim sustavom „ispravlja“ društveno dosegnute vrijednosti i norme ponašanja kako bi nasilno u mainstream politiku „uključila“ manjinu kojoj će po usvajanju zakona u društvu navodno biti ugodnije, iako za to ne postoje nikakve garancije.

Nametanje zakona i konvencija s neke strane adrese nikad nije dobro jer se društva najbolje razvijaju autonomno, odnosno onda kad zakonima sankcioniraju dosegnutu civilizacijsku razinu – postojeće vrijednosti i norme ponašanja.

Povijest nas je naučila da su mnoge naizgled plemenite ideje i politike vrlo loše završile. Sjetimo se „bratstva i jedinstva“ u SFRJ (tko bi mogao imati nešto protiv te ideje) i kako je sve završilo nekoliko desetljeća nakon službenog usvajanja te vrijednosti. Ono što umjetno i preko noći nastane, lako i u kratko vrijeme i nestane, ali obično ne bez loših i dugotrajnih posljedica.

Što ako ove radikalne ideje koje narodima izmiču tlo pod nogama izazovu neželjene reakcije nekih drugih grupacija? Što ako umjesto manje, dođe do više nasilja? Što ako je cilj rastakanje postojećih društvenih vrijednosti, konfuzija, slabljenje temeljnih društvenih zajednica, stvaranje amorfne mase nejasnih identiteta, sve za neki Vrli novi svijet? Što ako to i nije cilj, ali se ipak dogodi. Vjerojatnost postoji. Za prepoznavanje mogućih odgovora na ova pitanja Vlada ipak treba biti sastavljena od elite koja je sposobna provoditi najbolje interese vlastitog naroda, a ne samo klimati glavom provodeći tuđe interese i ideologije.

Ostaje nam nada da u HDZ-u možda ipak ima dovoljan broj mudrih ljudi kojima je interes Hrvatske i njezinih građana ispred interesa svjetske LGBTTQI zajednice i vlastite karijere.

*Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013).

U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.

Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr