O pozadini i ciljevima plandemije svoje sam stavove ovdje već iznio. Međutim, problem je vrlo ozbiljan, a naši političari ga ne žele ili ne znaju prepoznati pa isti uopće ne komuniciraju javnosti. Osim rijetkih iznimaka, poput Zlatka Hasanbegovića i Karoline Vidović Krišto, svi ostali na jasan ili prešutan način podržavaju „zdravstveni“ teror koji predstavlja najozbiljniji globalni problem nakon Drugog svjetskog rata. Upravo zbog katastrofalnog stanja na političkoj pozornici, gdje god je moguće potrebno je poticati raspravu o plandemiji, otvarati sva moguća pitanja koja će ljude natjerati na informiranje, razmišljanje i sumnju, jer u jednom trenutku postat će kasno. A taj trenutak sve je bliže.
Stari i nepotrebni
Jacques Attali, francuski ekonomski teoretičar, pisac, nekadašnji politički savjetnik Mitterranda, prvi predsjednik Europske banke za obnovu i razvoj, među mnogim „velikim“ mislima izjavio je i ovu: „Čim čovjek prijeđe 60/65 godina starosti, on živi duže nego što proizvodi te društvu postane skup. Stoga, ja vjerujem da u logici industrijskog društva cilj neće biti produžavanje životnog vijeka, nego omogućavanje dobrog života, ali na način da zdravstveni troškovi budu što je moguće niži za zajednicu.“
Kao što je poznato, “mudar” i ekonomičan Jacques u takvim stavovima nije usamljen. Svi koji unazad 10-20 godina prate izjave svjetskih političara i znaju za nestajanje novca iz mirovinskih fondova, logički zaključuju da je jedan od glavnih ciljeva Novog svjetskog poretka smanjiti populaciju (ili barem zaustaviti njezin rast). Naime, globalnim vladarima treba sve manje ljudske radne snage, a svjetski ratovi budućnosti neće sličiti na one iz 20. stoljeća pa neće biti potrebe ni za topovskim mesom. Upravo zbog toga, za globalne moćnike ljudski život sve je manje vrijedan. On vrijedan nikad nije ni bio, imao je tek uporabnu vrijednost, a sada, u 21. stoljeću ta vrijednost rapidno nestaje. Čovjek postaje teret i nepotreban trošak.
Mnogi u globalnoj vlasti misle i javno govore da budućnost treba obilježiti traganje za načinom kako smanjiti rast populacije. Među ostalim i predsjednica Europske središnje banke, C. Lagarde koja poput J. Attalija i sličnih već godinama javno govori o „problemu“ dugovječnosti koju (navodno) postojeća ekonomija ne može održavati. Na MIT-u u Bostonu prije pet godina rekla je da “vlade podcjenjuju učinak produženog životnog vijeka”. Navela je studiju IMF-a koja je “pokazala da kad bi svatko živio tri godine duže od očekivanog životnog vijeka, to bi značilo da bi se umirovljenički fondovi u razvijenim zemljama trebali povećati za 50%”.
Dodala je i da bi to imalo izrazito negativan učinak na privatni i javni sektor te da bi ugrozilo financijsku stabilnost država. Prevedeno, ako nekome još uvijek nije jasno – financijska stabilnost proračuna važnija je od naših života pa svaki čovjek koji poživi iznad očekivane životne dobi državi predstavlja problem.
Dakle, budući da nova globalna pseudoelita sve koji izađu iz radne sposobnosti u stvari smatra nedostojnim života, oni su prvi na listi za postupnu “humanu eutanaziju” koja je inače sve popularnija na degeneriranom Zapadu. Zatim na red dolaze slabi i bolesni jer su milijarderima i oni tek nepotreban društveni trošak.
Kako riješiti problem
E sad, kako postići da “nepotrebni” ljudi predugo ne žive, a po mogućnosti i što kraće; kako spasiti proračun i gospodarski rast? To se već duže vremena pitaju globalistički degenerici dok na dnevnoj bazi postaju bogatiji za milijune dolara. Kako „eutanazirati“ sve te ljude u 21. stoljeću, kako učiniti da nestanu, a u isto vrijeme zadržati visok stupanj političke korektnosti. „Dobro“ je što se uvijek nađe način, pogotovo danas uz svu poznatu i javnosti nepoznatu tehnologiju. A ono što čovjek može, on kad-tad to i učini, bilo to dobro ili loše.
U skladu s vremenom bioetike, opće brige za bližnjega i tome sličnim, idealno bi bilo doći do načina prema kojem nekome skraćuješ život dok on, ona ili ono istovremeno misli da mu ga spašavaš i produžuješ. Zar ne? Ali kako danas postići savršeno “humanu”, visoko racionaliziranu i ekonomski učinkovitu industriju smrti – kako navesti žrtvu da sama sebe ubije i usput plati trošak svoje destrukcije? Naravno, samo opasno bolestan ljudski um bi pred sebe postavio takav cilj, ali bolesnih umova na vrhovima moći nikad nije nedostajalo i možemo biti sigurni da ih ne nedostaje ni danas. Pogotovo u vremenima u kojima se sve veća moć koncentrira u sve manjem broju ljudi. A znamo da svaka moć korumpira, dok apsolutna moć korumpira apsolutno!
Sve u svemu – globalisti su problem javno detektirali: ljudski vijek više se ne smije produžavati jer će to uništiti svjetsku ekonomiju. Došli smo do gornje granice. Tu treba stati. Ako i dalje želimo živjeti sadašnjim standardom, morat ćemo umrijeti do sredine svojih sedamdesetih. Ako želimo živjeti bolje – morat ćemo živjeti kraće. Naravno, mi – ne i oni. Oni će živjeti duže, a vrlo dobro znaju i kako će to postići.
No dobro, zvuči prilično distopijski pa se gore iznijeto možda nekome čini kao bezvezna teorija zavjere? Ali što je onda s ovim u nastavku teksta?
Čipiranje za distancu i obvezno cijepljenje protiv Covida
Da realna opasnost koja se provlači kroz plandemiju postoji i da planovi o općem čipiranju ljudi nisu proizvod teorija zavjere, ovih dana nam je otkrio izraelski premijer Benjamin Netanyahu – prenosi Jerusalem post. On bi naime čipirao građane kako bi se omogućila fizička distanca. Predlaže da se počne s djecom! Ljudi bi imali ugrađen senzor koji bi se uključio svaki put kad se previše približe drugoj osobi – nešto kao što je sada slučaj s automobilima – pojašnjava Benjamin. Neki cyber stručnjaci kritiziraju ovaj probni balon – za sada!
U Americi na najprestižnijim sveučilištima od ove jeseni nema studiranja bez dokaza o cijepljenju protiv Covida, a isto cjepivo nedavno je odobreno i za djecu stariju od 12 godina. U Njemačkoj se u javnom prostoru puštaju probni baloni o cijepljenju djece protiv Covida kao uvjetu za upis u sljedeću školsku godinu, itd. U cijeloj ovoj jezovitoj priči, uvijek je važno znati da je cjepivo protiv Covida u „eksperimentalnoj fazi“, bez obzira o kojem se proizvođaču radi!
Pitanja za raspravu
Ljudi izgleda zaboravljaju da se rađanje svakog totalitarizma uvijek događa u lijepom paketu borbe za naše dobro. Najveći zločini nad ljudima počinjeni su uz deklarativno veliku brigu za čovjeka! I zato, dobro je na vrijeme zapitati se: što ću napraviti sutra kad dođu i po moje dijete, ovdje u Hrvatskoj? Cijepiti ga svake godine, odnosno ubrizgati mu eksperimentalnu „terapiju“ radi „zaštite“ od bolesti od koje mu ne prijeti nikakva opasnost? Što preksutra kad budu tražili još? Hoću li svojem djetetu ugraditi čip da se ne približava drugoj djeci? Hoću li na svakom koraku prodavačici, konobaru, frizeru, poslodavcu i policajcu morati dokazivati da sam zdrav? Susjedu? Kakav mentalni sklop čovjek mora imati da ni nakon godinu dana nije sposoban ili ne želi prepoznati globalnu agendu?
Problem je tu i on se ne zove Covid-19. Problem su sve jasniji nasrtaji na osnovna ljudska prava, na naše zdravlje i naš način života. Problem je u samoj ideji Velikog preslagivanja koje je tu pred nama, vidio to netko ili ne. Problem je u našim impotentnim i zamaskiranim političarima. Jer kakav političar moraš biti da godinu dana mirne duše gledaš kako se djeca zlostavljaju nametnutim maskama, kako se eksperimentalnom „terapijom“ cijepe zdravi ljudi, kako se iz dana u dan donose apsurdne mjere koje maltretiraju ukupan narod, dok ti pred narod donosiš teme o rodno neutralnim semaforima i pravima influencera! Tko je te ljude, kada i gdje cijepio protiv humanosti, savjesti i zdravog razuma?
Onaj tko narodu jasno ne komunicira istinu i sve aspekte prijetećeg nacionalnog i globalnog problema; onaj tko želi vlast tek da bi postao dio, a ne rješenje problema, taj nema poziv za politiku.
Jer kako je rekao veliki Max Weber, „Samo onaj tko je siguran da se neće polomiti zbog toga što je svijet, s njegovog stanovišta, previše glup ili previše prost za ono što mu on želi ponuditi, samo onaj koji svemu tome može reći: ’Ipak’!, samo on ima poziv za politiku.“
U ovom trenutku, možda više nego ikada prije, na političkoj sceni trebaju nam jake ličnosti koje imaju snage suprotstaviti se globalističkom teroru. Za sada takvih nema na vidiku. Pojavljuju se samo grupacije koje uz obilno financiranje globalista vjerojatno MOGU! provoditi plandemijsku politiku nad svojim narodom – čak i uspješnije od HDZSDP-a.
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Član je Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
