Dr. sc. Hrvoje Pende: Rado ide Milorad u popisivače

Foto: Hrvoje Pende

Ovih se dana Hrvatskom valja još jedna od prirodnih posljedica neprirodne vladajuće koalicije i nakaznog izbornog zakona. Radi se o nametnutim, “manjinskim” temama glede popisa stanovništva koje će se provesti sljedeće godine. Obrazac je poznat. Na temelju postojećeg izbornog zakona, privilegirane nacionalne manjine ucjenjuju vlast (čiji su uvijek dio) kako bi provele svoje interese i ubrzale proces izmjene krvne slike hrvatskog društva; slike koja je ionako već dugo prilično anemična.

Znači, ovog puta, Pupovac i ekipa htjeli su i dobit će službenu formulu u vidu podzakonskih akata, prema kojoj će popis stanovništva na područjima gdje su koncentrirane nacionalne manjine raditi popisivači koji dolaze iz redova tih nacionalnih manjina. Jer kažu oni da je u Hrvatskoj stvoren loš odnos prema nacionalnim manjinama pa bi se valjda moglo dogoditi da se Srbin, Talijan, Čeh ili Slovak pod nevidljivim, ali snažnim pritiskom nepoznatog mu popisivača ne izjasni onako kako se osjeća, nego nekako drukčije! Tako valjda Pupovac doživljava svoj narod – kao bojažljivo i nedefinirano tijelo koje zaboravlja svoj rod pred naletom nacionalističkih popisivača iz redova zamišljenje hrvatske desnice koja mrzi Srbe! Pa kako bi osigurali “točnost podataka” i renesansu srpstva u Hrvatskoj, valja se potruditi i omogućiti svojem narodu ležerniju atmosferu i bolje pozicije na novom, popisivačkom ratištu.

Jer popisivačka atmosfera je važna – po Pupovcu ona u bitnome određuje i podatke! Stoga, ona mora biti kućna, domaćinska, bratska; jer kad ti “tvoj” dođe u kuću lakše se osjećati svojim na svome pa nacionalni osjećaji naprosto bujaju, podaci se tope, miješaju, izmjenjuju i prilagođavaju lakše, brže i bolje!

>Dr. sc. Hasanbegović za Narod.hr o Zakonu o popisu stanovništva: ‘Na djelu je pokušaj urušavanja načela nedjeljivosti hrvatske nacije’

Kome je još u HDZSDP-ovoj Hrvatskoj stalo do načela učinkovite birokracije (kakvu smo 1918. napustili i do danas posve zaboravili). U Hrvatskoj davno zaboravljena načela Weberove birokracije kažu da se zadatak ne povjerava rođi ni komšiji, nego točno određenom stručnjaku s ciljem da se osigura stručno i kompetentno osoblje. Cilj je tzv. formalistička impersonalnost koja će u ovom popisivačkom slučaju biti narušena jednako kao što je narušena u bezbroj slučajeva u našoj javnoj upravi u kojoj se moralne nule, poslušnici i mizerni eutanazori slobodne misli i argumentirane kritike i danas postavljaju na rukovodne položaje kako bi svojim postupcima nastavili put moralnog i profesionalnog urušavanja institucija.

Znači, u vezi s ovim nastavkom hrvatsko-balkanske administracije, postavlja se i pitanje (cijene) treninga novih popisivača, kontrolora, koordinatora, voditelja popisnih centara, članova popisnih povjerenstava koji svi zajedno moraju usvojiti istu metodologiju rada. Hoće li i tu biti promjena ovisno o tome tko koga i gdje popisuje. Jer ako neće, ako svi prolaze isti trening i rade po istoj metodologiji, zbog čega je u stvari važno da Srbin popisuje Srbina, Čeh Čeha, Talijan Talijana itd.?

Materinji jezik

U svoje amandmane kao dimnu zavjesu “manjinci” su gurnuli i priču o dva materinja jezika, tek toliko da se lakše postigne glavni cilj. Naizgled tražiš više, a dobiješ manje, tj. dobiješ točno ono što si i htio ili prethodno dogovorio s vrhom HDZSDP-a. Jer istini za volju, za razliku od zahtjeva da Srbe popisuju Srbi, amandman o rubrici s dva materinja jezika je posve legitiman. Postoje naime slučajevi kad su otac i majka svoju djecu odgajali u bilingualnom okruženju pa je djetetu materinji jezik talijanski i hrvatski, ili češki i hrvatski, itd.

Ali to je nevažno pitanje jer od njega ne prijeti nikakva “opasnost” u smislu da namještanjem podataka npr. dođe do prava na dvojezičnost budući da i prema aktualnim propisima, pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na službenu upotrebu svojeg jezika i pisma u svim mjestima gdje čine najmanje 30 posto stanovništva. Iako, bez točnih informacija iz vrhova vlasti teško je zamisliti kakve sve scenarije smišljaju HDZSDP-ovi inženjeri suvremene Hrvatske i što sve stoji iza određenog zakonskog prijedloga.

Možda u popisu stanovništva 2031. smisle novu kategoriju, nov narod, nov jezik? Možda dobijemo štokavce kao narod? Nešto umjetno kao što je Tito s posve jasnim ciljem učinio s muslimanima koji su se 1960-ih mogli deklarirati kao Muslimani po etničkoj (narodnoj) pripadnosti, pa je čovjek istovremeno mogao biti Musliman i ateist! Ali Jugoslavija je bila poznata po eksperimentima (to je bila i sama) koji su njezine narode skupo koštali.

Ipak, usprkos svemu što moguće ne znamo, pravi i dugoročan cilj ovog novog “manjinskog” prepada na Hrvatsku je lako prepoznatljiv. Radi se o tome da polako treba popraviti “etničku ravnotežu” kako bi se u budućnosti lakše proveli ciljevi eutanazije Hrvatske u Hrvatskoj. Dok se ne promijeni izborni zakon, Hrvatska će i dalje nestajati pod udarima onih koji je nikad nisu ni htjeli. Na biračima je odluka.

* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Član je Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr