„Ja sam ratni zločinac, pozivam DORH da čuje sto sam rekao,“ riječi su to čelnika SDSS-a Milorada Pupovca tijekom huškačkog govora u Hrvatskom državnom saboru. Tako je u najvišem državnom zakonodavnom tijelu demonstrirao snagu šovinističko-fašističkog svetosavlja u Hrvatskoj kojeg prepoznajemo kao četništvo. Najviši državni dužnosnici: predsjednik hrvatske vlade, predsjednica države i predsjednik Hrvatskog državnog sabora nisu osudili Pupovčev huškački govor. Njihova šutnja je izdaja! Njihov izostanak reakcije je ujedno i odobravanje za nastavak velikosrpske agresije na Hrvatsku. Zato hrvatski narod mora odmah poduzeti mjere zaštite države i nacije. To je raspuštanje Hrvatskog državnog sabora i odlazak vlade koju predvode nacionalni izdajnik Andrej Plenković i HDZ.
Milorad Pupovac je u huškačkom govoru rekao ako je Vojislav Stanimirović ratni zločinac da je onda i on, također, zločinac. Iako je Pupovac htio ostaviti dojam kako je riječ o njegovu komentaru na događaje kojima se navodno ugrožavaju Srbi i etiketiraju zločincima, riječ je zapravo o strateški i taktički precizno osmišljenom huškačkom govoru. Znao je dobro Pupovac koga i zašto zaštiti svojim istupom te kakvu poruku u konačnici želi poslati. Podsjetimo se tko je Vojislav Stanimirović. Riječ je o Pupovčevu stranačkom kolegi iz SDSS-a. Stanimirović je bio visoko pozicionirani vojni zapovjednik saniteta okupatorske i zločinačke vojske jugo-srbijanske armije. Kao šef saniteta, područja zapadni Srijem, okupatorske i zločinačke jugo-srbijanske armije, bio je nadređen i za vrijeme preuzimanja vukovarske bolnice. Preuzimajući bolnicu rekao je tada kako je „pao zadnji ustaški bastion u Vukovaru“. Stanimirović je bio i gradonačelnik okupiranog Vukovara u kojem je, prema presudama međnarodnog suda počinjen ratni zločin s elementima genocida od strane Srba, povampirenih četničkih hordi, jugo-srbijanske armije i domaćih teritorijalaca. Pod vodstvom Stanimirovića u Vukovaru nije bilo milosti za djecu, starce i žene. Ubijali su ih, mučili, kasapili, žive ljude pekli u jednoj od vukovarskih pekara, silovali muškarce i žene. Ovčara, Sajmište, Velepromet, vukovarska bolnica… apokalipsa 20. st. za koju je odgovorna Srbija. Taj isti Vojislav Stanimirović, kao gradonačelnik okupiranog Vukovara, nije nikada pokrenuo istrage i procesuiranje za zločine u Vukovaru.
Kada Pupovac brani Stanimirovića, a sebe poistovjećuje s njim i naziva zločincem, šalje jasnu poruku kako izravno odobrava i sve počinjene zločine. Osim zločina i njegovih izvršitelja brani Pupovac i zločinačku četničku politiku SDSS-a. Stranke koju su osnivali ratni zločinci. Iza huškačkog govora Milorada Pupovca krije se i teza o „historijskom poravnanju“. Ubiti i masakrirati sve što nije srpsko, proglasiti tuđi teritorij svojim i veličati počinjene zločine a sve pozivajući se na pravo Srbina na obranu „otadžbine“.
S obzirom na šutnju prisutnih saborskih zastupnika na Pupovčevo četnikovanje, razvidno je, kako je i u Hrvatskom državnom Saboru šutke prihvaćena teza da Srbijanci imaju pravo na historijsko poravnanje. Naime, nakon huškačkog nastupa, kako sam kaže zločinca, Milorada Pupovca, replicirao je samo jedan hrvatski saborski zastupnik Hrvoje Zekanović. A Branko Bačić, HDZ-ov stranački uhljeb, nesmjenjivi utirač svih šefova od Sanadera, Kosorice pa do Plenkovića upozorio je saborske zastupnike da paze kako reagiraju na Pupovca. Tako HDZ-ovce u Saboru uhvatiše strah. Zato politička i ljudska bagra, bezlični likovi spremni izdati narod i domovinu za šaku srebrnih škuda osta sjediti i šutjeti. Izrodi nacije ne reagirajući na huškanje i veličanje četništva sudjelovali su tako zajedno u linču kojim se hrvatski narod i država prepuštaju četničkoj bandi udruženoj u pothvatu rušenja hrvatske države.
Osim na najvišem zakonodavnom tijelu, histrijsko poravnanje tolerira se i na razini hrvatskih državnih institucija koje bi trebale provoditi zakonom predviđene radnje. Pupovčevo ruganje i prijetnja hrvatskim institucijama tj. DORH-u za koji, očito smatra da mu ne može ništa pa ga javno i izruguje, potvrđuje paralizu državnih institucija koje se ne usude i ne smiju procesuirati Srbe zbog potpune zajedničke kontrole četnika, hrvatskih izdajnika i njihovih poslušnika nad tim institucijama. Kako objasniti frapantnu činjenicu da hrvatskim vlastima i institucijama ništa ne znače presude međunarodnog suda u Hagu koji je nakon 25 godina dokazao da je srbijansko političko vodstvo bilo zločinačko, a Srbi etnički očistili prostore koje su okupirali i to genocidnim radnjama? Ali u Hrvatskoj se ne ne smiju procesuirati Srbi za zločine koje su počinili. Ako za srbijansko-četničke zločince netko i zatraži istragu državnih institucija, njega se protjeruje s posla, elieminira iz državnih službi, difamira i u konačnici eliminira iz javnog života. Zato se Pupovac izruguje i prijeti državnoj instituciji sa saborske govornice riječima „… zovem DORH da me čuje“.
Tako Pupovčeva poruka postaje vrlo jasna. Ona je nastavak Pupovčeve izjave da četništvo u Hrvatskoj nije zabranjeno. Ona je poziv Srbima na nastavak genocida nad Hrvatima. Ona je priznanje kako je četništvo penetriralo u sve državne institucije te kako se i u Hrvatskoj, poput Srbije, instutucionalizira i tolerira četništvo. Zna dobro Pupovac zašto je rekao u Saboru da je i on ratni zločinac. Nije se samo solidarizirao s kolegom Stanimirovićem već je abolirao sve srpske ratne zločine u najvišem hrvatskom zakonodavnom tijelu. Vješto osmišljenim huškačkim govorom Pupovac je nametnuo tezu lažnog etiketiranja Srba kao zločinaca i tako izokrenuo istinu pa zločince učionio žrtvama, a time Domovinski rat proglasio agresijom na Srbe. Pa Srbi nameću čitavo stoljeće tezu o navodnom genocidu Hrvata nad Srbima da bi prikrili genocid Srba nad Hrvatima. Srbi su u takvim manipulacijama vrlo vješti i sofisticirani. Unatoč argumentiranim upozorenjima o posljedicama Plenkovićeve protuhrvatske, anacionalne i protunarodne politike te zaštite četničke i velikosrpske ideologije kao sastavnog dijela političke platforme Plenkovićeva HDZ, ovaj vrhunac masakriranja hrvatske države i nacije to potvrđuje i navještava razoran epilog. S obzirom na pročetničku politiku aktualne vlade koja se penetrirala u sve tri poluge vlasti, hrvatski narod mora preuzeti odgovornost za zaštitu nacije, njezina dostojanstva, identiteta i pijeteta prema žrtvama četničke agresije na Hrvatsku.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
