“Zatražila sam i mišljenje HAZU-a da provjeri autentičnost rada izabrane kandidatkinje Nele Slavice. U nalazu HAZU-a stoji da je njezin rad ‘običan plagijat’ i da ju treba isključiti iz natječaja.”, rekla je dr. sc. Ljiljana Zmijanović u razgovoru s Tomislavom Jelićem za Hrvatski tjednik.
Dr. sc. Ljiljana Zmijanović prekinula je svoj studij, dragovoljno otišla u Domovinski rat i u borbenom sektoru provela 482 dana. Mlađa je od Kolinde Grabar-Kitarović, Andreja Plenkovića, Zorana Milanovića i Miroslava Škore. Nakon rata završila je studij i u ekonomskoj struci, doktorirala, ali, eto, sve to nije dovoljno da na natječaju bude izabrana po zakonu.
(VIDEO) Đakić ustvrdio da u slučaju dr. sc. Zmijanović nije povrijeđen Zakon o braniteljima
Ćorić tvrdi da Slavica nije izabrana za ravnateljicu NP Krka jer je imala iskaznice HDZ-a i HNS-a
Tražeći odgovore na pitanje zašto mladi i obrazovani napuštaju Hrvatsku i zašto svi u glas koji odlaze kažu kako ovdje ne vide nikakvu nadu, teško da se može naći bolji primjer od slučaja dr. sc. Ljiljane Zmijanović, koji zorno oslikava ove navode. Zmijanović je HOS-ova dragovoljka s 482 dana ratnoga staža izložena nesvakidašnjem pravnom nasilju. Njezin slučaj potvrđuje da su mentalni komunisti još uvijek u izvršnoj vlasti, da u njihovim glavama još uvijek „Berlinski zid“ ne dopušta da izvrsnost bude iznad prosječnosti.
Jedino tako može se opisati tvrdoglava upornost ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića čija je odluka o imenovanju ravnateljice NP Krka poništena po pravomoćnoj presudi Upravnoga suda u Splitu zbog grubog kršenja zakona Republike Hrvatske, Zakona o zaštiti prirode i drugih. Na zaprepaštenje hrvatske javnosti, ministar je donio istu odluku koja je sudskom presudom ranije poništena. Nadalje, rješenjem državnoga inspektorata utvrđena je povrjeda prava prednosti pri zapošljavanju nezaposlenoga hrvatskog branitelja temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima. Dr. sc. Zmijanović ne samo da zadovoljava natječajne uvjete, nego se uistinu može reći da je prekvalificirana za traženu dužnost i da je svjetlosne godine ispred svih ostalih kandidatkinja i kandidata. Na njezinu se primjeru također svjedoči o partitokratskoj državi koju su mentalni komunisti ustoličili u modernoj Hrvatskoj, a to u praksi znači da će prije biti izabran polukvalificirani član HDZ-a, SDP-a ili HNS-a na bilo koju javnu dužnost od najpozvanijih stručnjaka, pa makar bili uz vrhunsko obrazovanje i hrvatski branitelji.
Dr. sc. Zmijanović prekinula je svoj studij, dragovoljno otišla u Domovinski rat i u borbenom sektoru provela 482 dana. Kada je otišla u rat, bila je tada, i danas je mlađa od Kolinde Grabar Kitarović, Andreja Plenkovića, Zorana Milanovića i Miroslava Škore. Nakon rata završila je studij i u ekonomskoj struci što se naobrazbe tiče postigla najviši akademski stupanj, doktor znanosti. S dr. sc. Zmijanović radimo intervju da preko njezina primjera proučimo koji su to aspekti hrvatske vlasti apsurdni, što nikako ne znači da je Hrvatska apsurdna, jer vlast je prolazna, a država mora biti vječna.
Poštovana gospođo Zmijanović, postajete hrvatska heroina koja se hrabro, institucionalno i s akademske razine bori za Hrvatsku kao zemlju znanja, zemlju etičkih vrijednosti, za zemlju gdje su svi pred zakonom jednaki i zemlju gdje svi trebamo imati iste šanse pred hrvatskim institucijama. Do kuda ste stigli u svojoj borbi i kako se osjećate nakon svega?
Prije svega, nisam nikakva heroina i ne osjećam se ni na koji način posebno, niti mi zapravo odgovara da me se na taj način naziva, jednostavno zato sam odgovorila savjesno i svjesno na ugrozu nečega što smatram temeljnim pravima svakoga čovjeka, svakoga građana, a posebno svakoga branitelja. U drugom dijelu vašega pitanja dali ste sintezu onoga što jesu ideali o kojima promišljam, pravičan sustav, zaštićene etičke vrijednosti na kojima počiva svakodnevni život, koji naoko ne predstavlja velike stvari ili dostignuća, ali upravo to su stvarne vrjednote, kada možete kazati da imate posao za koji ste se obrazovali, dobru obitelj, da ste jednostavno sretni s ljudima u okruženju u kojemu živite. Zvuči kao malo, a vjerojatno mnogi ljudi to uzimaju zdravo za gotovo, ali radi se o bitnim segmentima svakodnevnoga života.
Kada pitate za jednakost pred zakonom, kako vi nazivate „moju borbu“, mogu reći da imam sreće što sam okružena dobrim ljudima od obitelji i supruga, koji je odvjetnik, i zapravo me silna podrška koju dnevno dobivam od čestitih ljudi, od branitelja, znanstvenika ohrabruje i daje istinsku snagu za ono što vi nazivate borbom. Te borbe u onom pravičnom društvu o kojem sam maloprije govorila ne bi ni trebalo biti da postoji sustav vrijednosti o kojemu mnogi političari pričaju, a zapravo se radi o ispraznosti, nepravda raznih tipova i oblika ne bi se ni događale. Na ovom se mjestu radije pitajmo što mogu poduzeti svi oni drugi pogođeni nepravdom, koji nisu mogli osigurati adekvatnu pravnu zaštitu ili koji, pak, nemaju načina doprijeti do određenih institucija radi ostvarenja i zaštite svojih legitimnih interesa.
Kako ocjenjujete rad nadležnoga Ministarstva i Upravnoga suda u konkretnom slučaju?
Postavili ste mi vrlo izravno pitanje, gotovo indiskretno. Mislim da rad Ministarstva zaštite okoliša i energetike, odnosno stručnoga povjerenstva zaduženoga za provedbu natječaja, pravne službe koja zastupa na sudu ne treba posebno komentirati, jer njihov rad u konkretnome slučaju dovoljno govori, a činjenica da je Upravni sud poništio takvu odluku i koja je svojim obvezujućim uputama vrlo koncizna, detaljna, upravljana k pravom cilju, stručno obrazložena, također zorno govori o tomu kakve je to kvalitete bio uradak stručnoga povjerenstva i ministra.
U suvremenim političkim sustavima, kakvo je i hrvatsko društvo, često se spominje poremećaj u trodiobi vlasti. Sklona sam razmišljati o tomu da se u konkretnome slučaju, a budući da je donesena odluka identičnoga sadržaja kao i ona koja je prethodno poništena, govori o tomu da je institucija izvršne vlasti svojim ignoriranjem sudske odluke, odnosno, reinterpretacijom sadržaja sudske odluke, preuzela ulogu tumača zakona, a ne onoga koji ga primjenjuje.
Uputili ste otvoreno pismo najistaknutijim državnim dužnosnicima. Od koga ste dobili odgovore i je li riječ o birokratsko-činovničkoj demagogiji, ili se pak netko od njih namjerava ozbiljnije pozabaviti vašim predmetom?
Otvoreno je pismo bio potez kojim se htjelo jasno i glasno kazati ono što svi znaju, a mnogi se boje kazati, s time da sam govorila o vlastitom primjeru, konkretnom slučaju jer na to samo i imam pravo, no, iz mnogih komentara, pa tako i vrlo uvaženih znanstvenika, mogu zaključiti da se taj čitav auditorij svojim potvrđivanjem i odobravanjem jasno artikulirao glede konkretnoga slučaja, ali i generalnoga fenomena društvenoga ozračja.
U ovoj fazi nadležan je za odlučivanje o odluci o izboru ravnatelja NP Krka Upravni sud u Splitu, kao i u slučaju prve presude, i ostale institucije ne mogu i ne bi smjele utjecati na rad suda, a na ovom mjestu ću kazati da sam, jasno, vrlo zadovoljna prvom presudom suda, a jednako tako i državnim inspektoratom.
Izabrana kandidatkinja Nella Slavica znamo da je istovremeno bila članicom dviju političkih stranaka – Hrvatske narodne stranke (HNS) i HDZ-a. Osim tih referenci kakve su joj druge reference? Gospođi Slavici je povjerenstvo za odabir kandidata dalo 10 bodova, a Vama 6. Na temelju čega?
U mojim legitimnim nastupima prema sudu jasno je da sam se morala dotaknuti principa odabira kandidata za JU NP Krka. Konačno, to je i okosnica obrazloženja sudske presude, koja u svojoj biti kaže da bez obzira na diskrecijsko pravo ministra da bira ravnatelja, izbor mora biti proveden po zakonu. Tu sam parafrazirala sud, no presuda je javno dostupna i svi ju mogu pročitati. Suprotno navodima gospodina Josipa Đakića o kvaliteti presude, smatram kako je presuda doista koncizna, jasna i po svojim zaključcima nedvojbena.
Princip bodovanja je ostao ključna točka fokusa sudske odluke i obrazloženja, što također govori o tomu kako sud percipira provedeni postupak odabira.
Bjelodano je, naime, da je ministar očito na sve načine pokušao i pokušava, pa i u novom Izvješću o provedenom natječaju uzdići osobu koja je njegov odabir, no, i dalje ostaje sporno kako je i na temelju čega izvršeno bodovanje za koje me pitate. Nakon poništenja rješenja, ministar nije prikupio niti jednu novu okolnost, dokaz ili nešto slično čime bi eventualno dopunio činjenično stanje.
Ovaj konkretan slučaj zasigurno ukazuje na jednu neuralgičnu točku hrvatskoga društva i kadroviranja u javnim službama, državnim upravama, javnim upravama, agencijama gdje je nužno provesti javni natječaj; koji se izigravaju, smišljaju načini kako kandidatu pogodovati. Nedvojbeno je da će se u vremenu koje dolazi morati ovoj temi javnih natječaja pridati osobita pozornost, ali i dodatna analiza zakonodavnih rješenja kao preporučenoga modela sprječavanja zlouporaba.
Imate 482 dana provedenih u ratu, na terenu, dakle u borbenom sektoru. Za Vaš je slučaj čuo i ministar branitelja. Je li Vas nazvao i kako je to komentirao?
Prije nego što sam se priključila borbenim postrojbama, sa svojim bratom bila sam volonter Caritasa. Jedna od važnijih akcija bila je doprema pomoći Južnoj topničkoj bitnici ‘Ruža Hrvatska’ na otoku Žirje. U borbeni sektor uključila sam se koncem 1991. godine, a kako sam studirala u Opatiji, bilo je logično da se prijavim baš u postrojbe koje su novačile na tom području i tako sam dospjela na ličko ratište. Tu sam prošla obuku i borbeno djelovanje kao pripadnik interventnoga voda HOS-a. U proljeće 1992. prešla sam na šibensko ratište kao brigadni izvidnik 113. brigade, do konca lipnja 1993.
Zima, rat, Lika…brigadni izvidnik?
Ta zima u Lici je bila nešto strašno. Nemalo puta moji su suborci imali upalu pluća i u takvu stanju bili na položaju. Česte su bile ozebline, a najteže je bilo ostati budan. Najteži mi je bio položaj zvan ‘Grobnica’ na Dukovcu, nedvojbeno. Vrlo isturena otporna točka od tvrde crte obrane Ličkoga Ribnika. Ondje nismo smjeli ložili vatru u kući zbog neposredne opasnosti.
Ministar Tomo Medved blagovremeno je poslao svoju jasnu preporuku, a nakon presude ministar Medved javno je i jasno artikulirao kako ‘očekuje da ministar Ćorić postupi po pravomoćnoj presudi Upravnoga suda u Splitu’. Nije pitanje što on misli osobno, jer on nastupa kao ministar u Vladi RH, predstavlja grb, zastavu. Mislim da se skreće s teme. Fokus mora ostati na kriterijima odabira i s tim u svezi postizanje kriterija izvrsnosti kod odabira.
Ja sam u svakom trenutku spremna obrazložiti svaku rečenicu iz svoje doktorske disertacije, iz znanstvenih radova, brojnih izlaganja, postignutih međunarodnih nagrada u struci za rad u NP Krka, i sve je moje objavljeno.
Navodno je nedostupan diplomski rad Nelle Slavice?
Da, želite li pogledati rad predsjednika vlade Plenkovića, predsjednice KGK, to možete po traženju ili u Repozitoriju. No rad Slavice nedostupan je jer ga je ona ‘zaštitila kao autorsko djelo’. Pitanje je zašto.
Javno ste Slavicu prozvali za plagiranu Koncepciju rada i razvoja koju je priložila u natječaju. Je li Vas itko osporio?
Nije me nitko osporio. Štoviše, zatražila sam i mišljenje HAZU-a, a kojim je provjerena autentičnost rada ‘Koncepcija rada i razvoja JU NP Krka’ autorice N.S. U nalazu stoji kako je riječ o ‘običnom plagijatu’ i kako je autorica kao kandidatkinja trebala biti isključena iz natječaja. Stoga su zatražili odgovor od ministra Ćorića.
Citirat ću latinsku izreku Quod initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere (Što je od početka nevaljano, ne može tijekom vremena konvalidirati.)
Ovih dana je krenula premijera filma ‘3069’, a riječ je o brojci koja govori koliko je branitelja počinilo suicid od kraja Domovinskoga rata. Vi ste vrlo mladi otišli dragovoljno u rat. Što mislite zašto je tako velik broj branitelja digao ruku na sebe, a bili su sudionici obrambenoga, pobjedničkog rata?
Suicidi su naša bolna realnost od rata naovamo. Više sam puta razgovarala s dr. Zmijanovićem, neuropsihijatrom koji je bio u 113. brigadi i koji je moj svekar, o tome koliko je neophodno i korisno bilo imati adekvatnu i stručnu medicinsku pomoć što bliže bojištu. Znamo komunicirati o njegovu proučavanju Vijetnamskoga i Korejskoga rata iz perspektive psihijatrije i PTSP-a.
Uključenost u jasne i izravne procese, odnosno isključenost iz procesa nedvojbeno značajno utječu na branitelje, ali doista vrlo je teško dati jednoznačan odgovor na ovako teško i dramatično pitanje kao što je pojava suicida branitelja u hrvatskom društvu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
