Prema pisanju Večernjeg lista strelovita politčka karijera Dragana Kovačevića počela je onog trenutka kada je postao zet poznatog političara i vrlo utjecajnog člana Komunističke partije u vrijeme Jugoslavije i kasnije jednog od vodećih političara SDP-a.
Politički mentor Kovačevića je bivši komunist i SDP-ovac Mato Crkvenac?
Tako je Kovačević postao i član nadzornog odbora Zagrebačkog Holdinga u isto vrijeme kada je predsjednik postao Mato Crkvenac. Mato Crkvenac je poznati komunistički dužnosnik iz doba Jugoslavije, saborski zastupnik SDP-a i bivši ministar financija Hrvatske (2000.-2003.). Na ovoj je dužnosti u Holdingu zamijenio dosadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora Ivu Družića, još jednog bivšeg vrlo utjecajnog funkcionera Komunističke partije Jugoslavije.
– Malo je poznato kako je Dragan Kovačević zet Račanova bivšeg ministra financija Mate Crkvenca, a također je bivši ministar i dužnosnik komunističke Hrvatske. U najmanju ruku sprega svega i svačega – kaže novinar Ante Mandarić.
Potom otkriva još jednu zanimljivost – kako djeluju rodbinske veze u Hrvatskoj, a povezan je s aktualnim ministrom rada Josipom Aladrovićem.
Dužnost ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije obnaša veterinar Mato Matijević, ujedno i šogor ministrova oca Marijana Aladrovića, za vrijeme čijeg je predsjedanja Županijskom skupštinom imenovan na to mjesto. U isto vrijeme na poziciju ravnatelja Županijske uprave za ceste Požeško-slavonske županije imenovan je još jedan šogor Marijana Aladrovića, Mijo Jozak.
Prema pisanju 24 sata postoji i druga strana političke veze koja ovog puta ide prema HDZ-u, a to je da je Dragan Kovačević rođak ministra Marijana Alardovića. Naime, otac Dragana Kovačevića i baka Josipa Aladrovića su brat i sestra.
Dragan Kovačević – prvo u Savezu komunista, pa SDP-u i na kraju u HNS-u
Političku karijeru Dragan Kovačević je počeo još u Jugoslaviji kada se u vrijeme pred raspad Jugoslavije i rat, učlanio u Savez Komunista Jugoslavije. Prema pisanju Jutarnjeg lista, Kovačević je postao član Saveza komunista kada je ima samo 16 godina.
Na političku i javnu scenu u Hrvatskoj stupio je nakon trećesiječanjskih izbora 2000. i pobjede koalicije SDP-HSLS, kao jedan od mladih i perspektivnih SDP-ovih kadrova pa je nakon provedbe mirovinske reforme ustoličen na poziciju šefa HAGENA-e. U SDP-u se taj stranački uspon pripisivao Kovačevićevoj bliskosti s tadašnjim ministrom financija Matom Crkvencem, no u tom razdoblju uspostavit će i odnos s tadašnjim ministrom graditeljstva te prvim čovjekom Hrvatske narodne stranke Radimirom Čačićem.
Nekoliko godina poslije, nakon neuspješne kandidature za poziciju SDP-a, napustit će stranku te se pridružiti HNS-u, stranci koja po mnogočemu predstavlja njegov prirodni politički habitat. Preuzima vodstvo nad zagrebačkom organizacijom stranke, a onda vještom političkom trgovinom HNS-u priskrbljuje status “junior” partnera u Gradskoj skupštini i sebi poziciju u vrhu Zagrebačkog holdinga, piše Slobodna Dalmacija
Politika ga postavila na čelo JANAFA
Nakon izbora 2011. isti model bit će primijenjen i na nacionalnoj razini pa će u sklopu Kukuriku koalicije HNS zagospodariti energetikom, a stranački dvojac Koračević-Kovačević zasjesti na čelo HEP-a i Janafa. Potonji se pokazao znatno dugovječniji. Pod njegovim je vodstvom Janaf iz godine u godinu bilježio izvrsne rezultate, iskorištavajući poziciju praktički jedinog opskrbnog pravca za rafinerije u regiji te strelovit rast potražnje za skladišnim kapacitetima koje je tvrtka počela povećavati još u mandatu Kovačevićeva prethodnika Ante Markova.
Kako je Janaf ipak državno poduzeće, dobri rezultati poslovanja sami po sebi nikad nisu garancija dugovječnosti njegovih menadžera, no Kovačević se tu pokazao spretnim navigatorom političkih promjena. Prvo se u raskolu HNS-a svrstao uz Vesnu Pusić i Ivana Vrdoljaka, protiv svog nekadašnjeg mentora Čačića, a potom preživio kratku Vladu Tomislava Karamarka i Mosta te opet dočekao povratak HNS-a u saborsku većinu i novi mandat u Janafu.
Usprkos nominalnom članstvu u HNS-u, tijekom proteklih godina pokazao se kao pouzdan provoditelj političko-ekonomskih operacija HDZ-ovih ministara. U procesu dokapitalizacije i privatizacije kutinske Petrokemije, primjerice, Janaf je sudjelovao ulaganjem od 50 milijuna kuna, iako nema jasnih interesa u biznisu proizvodnje mineralnih gnojiva.
A u fokusu javnog interesa našao se prije nekoliko mjeseci kad je u javnost procurio memorandum potpisan između Janafa i Ine, koji je omogućio transport nafte s hrvatskih polja na preradu u Mađarsku, čime je de facto zapečaćena sudbina Inine rafinerije u Sisku. U neformalnim razgovorima Kovačević je tada objašnjavao kako je to bila logična poslovna odluka. Moguće je da će to biti i njegova obrana od krimena za koji je osumnjičen.
Bilo kako bilo, rudnikom zlata odsad će upravljati netko drugi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
