Grad Zagreb kao svojevrsni uskrsni dar građanima preimenovao je nekoliko ulica, uklanjajući tako spomen na niz zaslužnih Hrvata pod paušalnom optužbom da su bili simpatizeri ustaštva.
Proces preimenovanja ulica predstavlja ne samo pokušaj brisanja iz nacionalne memorije osoba koje su imale važne uloge u razvoju znanosti, kulture i gospodarstva u Hrvatskoj.
Riječ je o pokušaju prekrajanja povijesti iskrivljavanjem činjenica i njihovim prikazivanjem u pogrešnom kontekstu.
Označavanje neke osobe kao simpatizera određene ideologije ili režima uvijek zahtijeva podrobnije objašnjenje. Toga u ovom slučaju nema. Kad bi ga bilo, vidjelo bi se da profili tih osoba sadrže daleko važnije značajke od puke kvalifikacije “simpatizera”. Naposlijetku, neki od njih nisu uopće bili ni simpatizeri ni suradnici ustaškog pokreta.
Stavljanje određene skupine osoba u totalitarni kontekst bez jasnih kriterija i argumenata, ukazuje na jasnu tendenciju političkog inženjeringa, tim više što se istodobno čitavi niz osoba koje su se identificirale s komunističkim režimom glorificira i predstavlja kao uzore.
Nakon što su prošle godine preimenovane četiri ulice u Ivanjoj Reci, nedavno je Gradska skupština donijela odluku o preimenovanju četiri ulice na Črnomercu.
S ulica se uklanjaju imena utjecajnih znanstvenika i javnih djelatnika
Skupštinski odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova sredinom svibnja prošle godine dao je zeleno svjetlo za prijedlog preimenovanja, pokrenut na inicijativu Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i Svjetskog židovskog kongresa.
Predsjednica odbora je Rada Borić, suosnivačica stranke Nova ljevica i članica koalicije Možemo. Članovi odbora su Marija Krnić i Teodor Celakoski iz stranke Zagreb je naš, Davorka Moslavac Forjan iz Socijaldemokratske partije Hrvatske i Ana Lederer iz stranke Blok za Hrvatsku.
U Ivanjoj Reci, preimenovanjem ulica uklonjena su iz javnog prostora imena Vladimira Arka, Filipa Lukasa, Ivana Šarića i Antuna Bonifačića. Arko je imao nemjerljiv utjecaj na razvoj poduzetništva u Hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća, a Lukas je bio utjecajni znanstvenik i dugogodišnji predsjednik Matice hrvatske. Ivan Evanđelist Šarić bio je sarajevski nadbiskup i prevoditelj Biblije, a Bonifačić je poznati pjesnik.
>Možemo mijenjanjem imena ulica među ‘ustaše’ svrstao i Hrvate koji nisu povezani s NDH
U obrazloženju se navodi da su izravno povezani sa zločinačkim ustaškim režimom Nezavisne Države Hrvatske.
Ni jedan od njih nije ni na koji način bio povezan s režimom, osim Bonifačića koji je bio zaposlen u diplomaciji. Neki od spomenutih bili su simpatizeri ustaškog pokreta, neki su bili njegovi protivnici.
Slično je i s osobama čija će imena najnovijom odlukom Gradske skupštine biti 1. srpnja uklonjena sa zagrebačkih ulica.
Rijetki od njih bili su suradnici ustaša
Riječ je o Franji Nevistiću, Ivanu Oršaniću, Srećku Karamanu i Branku Klariću. Jedino što povezuje njih četvorisu jest činjenica da su bili publicisti.
Nevistić i Oršanić jedini su od niza osoba čija se imena uklanjaju iz javnog prostora jer su bili izravno uključeni u ustaški pokret. No, ta činjenica nije među najvažnijim dijelovima njihovih biografija.
Nevistić je 1937. osuđen za sudjelovanje u ubojstvu jednog ljevičarskog aktivista. Činjenica da je osuđen na samo osam mjeseci zatvora nameće upućuje na ograničenu odgovornost za to ubojstvo.
>Tko su ljudi koje Grad Zagreb planira maknuti iz imena ulica na inicijativu Documente?
Nevistić je bio diplomat i publicist, a u posebice u emigraciji iza sebe je ostavio važna djela.
Oršanić je bio novinar i srednjoškolski profesor, a u emigraciji je uređivao časopis Republika Hrvatska.
Srećko Karaman i Branko Klarić bili su plodni pisci, a Karamanova djela uvrštena su i u niz Stoljeća hrvatske književnosti.
Sve što nije bilo komunističko i jugoslavensko, proglašava se ustaškim
Zanimljivo je da je Karaman, kojega danas zagrebačke gradske vlasti optužuju za suradnju s ustaškim režimom, 1941. bio u talijanskom zarobljeništvu.
Kao jedan od njihovih glavnih grijeha, spominje se suradnja u listu Spremnost, kojega se naziva ustaškim glasilom.
Spremnost je bio političko-kulturni tjednik. Hrvatska enciklopedija navodi kako je riječ o vrijednoj publikaciji koja je okupljala šire intelektualne krugove.
“Iako je na intelektualnoj razini podržavao ideologiju i praksu ustaškoga režima, Spremnost se pod uredništvom I. Bogdana i osobito T. Mortigjije profilirala u dobro uređivan list, kao jedine novine razmjerno prihvatljive neangažiranoj građanskoj inteligenciji u NDH.”, piše Hrvatska enciklopedija.
Koliko je Spremnost bio režimski list, svjedoči i činjenica da je jedan od njegovih suradnika bio i Ante Ciliga.
>20. veljače 1898. Ante Ciliga, komunist i logoraš u Jasenovcu – Stepinac je pravi svetac!
Ciliga je bio jedan od istaknutih europskih ljevičarskih teoretičara svoga vremena. Između dva rata bio je glavni tajnik Komunističke partije u Hrvatskoj i član centralnog komiteta KP Jugoslavije.
Bio je međutim protivnik velikosrpske politike i stoga je nakon Drugog svjetskog rata živio u emigraciji.
Uklanjanjem imena s ulica, zatire se nacionalna baština
Vjerojatno je to razlog zašto ne postoji ulica Ante Cilige, ali zato mnoge ulice i trgovi u Hrvatskoj nose imena njegovih bivših drugova na ljevici koji su vjerno služili jugoslavenskom režimu. Da i ne govorimo o Josipu Brozu Titu, čije ime još uvijek nose desetci ulica, trgova i obala diljem Hrvatske.
U Hrvatskoj danas na svakom koraku postoje ulice i trgovi nazvani ne samo po komunističkim glavešinama, nego i po mnoštvu novinara i književnika koji su bili dio propagandne mašinerije jugoslavenskog režima.
U Splitu je nedavno čak otkriven i spomenik Miljenku Smoji, koji je bio deklarirani protivnik hrvatske neovisnosti i poštovatelj Slobodana Miloševića.
Protagonisti preimenovanja ulica nameću zaključak da je netko bio simpatizer ustaštva samo na temelju činjenice da je surađivao u listu koji je izlazio u vrijeme NDH. Slijedom te logike, danas bismo mogli čitavi niz javnih osoba nazvati simpatizerima komunizma. U Hrvatskoj još djeluju brojni novinari koji su, primjerice, pisali za komunističke listove Borbu ili Komunist. Koliko je ulica nazvano po takvim osobama?
>Miki Bratanić: Što je zajedničko spomenicima Draži Mihajloviću, Josipu Brozu Titu i Miljenku Smoji?
Istodobno, preimenovanjem ulica i trgova iz kolektivnog sjećanja nastoji se izbrisati osobe koje su tijekom novije povijesti dale ogroman doprinos razvoju hrvatskog društva. Samo neki od njih bili su povezani s vlastima u NDH, a neki su se čak opirali njezinoj politici.
Zajedničko im je to što su ostavili vrijedan trag u hrvatskoj povijesti. To je očito i razlog njihovu uklanjanju iz javnog prostora, a stvarna ili navodna suradnja s vlastima u NDH samo je izgovor.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
