Nakon što je zagrebačko Vijeće gradske četvrti Peščenica jednoglasno izglasalo preimenovanje triju ulica u tom zagrebačkom naselju, donosimo neke osnovne podatke o osobama po kojima su nazvane te ulice.
Riječ je o sljedećim osobama: Vladimiru Arku, don Filipu Lukasu i sarajevskom nadbiskupu Ivanu Šariću. Članovi Vijeća gradske četvrti složili su se da treba utvrditi opravdanost inicijative, ali su zatim ipak glasovali za preimenovanje tih ulica.
> Umjesto da se bavi smećem, Tomašević traži ‘ustaše’ po Zagrebu
> Žele da Zagreb makne ime ulice Filipa Lukasa tvrdeći da je ‘pripadnik ustaškog pokreta’: Evo što je istina!
> Odvjetnik Planinić o prof. Lukasu: “Želimo prokazati način funkcioniranja komunističkog totalitarnog sustava u kojem su stradali mnogobrojni Hrvati”
Preimenovanje su od Vijeća gradske četvrti zatražili Svjetski židovski kongres, Documenta, povjesničari Ivo Goldstein i Hrvoje Klasić i Erol Šehu.
Vladimir Arko – poduzetnik – nepoznate okolnosti smrti 1945.
Vladimir Arko (Zagreb, 16. IX. 1888. – Zagreb, 16. VI. 1945.) bio je hrvatski industrijalac i o njemu Hrvatska enciklopedija navodi samo sljedeće podatke:
Trgovačku akademiju završio u Zagrebu, studirao pomologiju i enologiju u Beču. Utemeljitelj tvornica špirita, alkoholne destilacije, kvasca, likera, kemikalija i emajliranog posuđa u Zagrebu. Bio je među osnivačima Zagrebačke burze (1918), predsjednik reorganizirane Trgovačko-obrtničke komore (1923–28), Zemaljskog saveza industrijalaca (1931) i prvi predsjednik Industrijske komore u Zagrebu (1939). Autor brošura i članaka o gospodarstvu u strukovnim glasilima.
Hrvatski biografski leksikon donosi nešto detaljniji tekst o njemu koji možete pročitati ovdje. Iz njega se može zaključiti da je Arko u svojim političkim aktivnostima tijekom prve Jugoslavije bio sklon jugoslavenskoj orijentaciji.
O njemu kao poduzetniku i njegovim poduzetničkim ostvarenjima govore i Wikipedijini članci, ne spominjući nigdje njegovu problematičnu ulogu po pitanju odnosa prema ustaškom režimu NDH.
>Dr. sc. Dobrović: Kod Tomaševića je odlučnost kao vrlina vladanja prisutna samo u ideološki obojanim temama
> U ime obitelj i Matica hrvatska zadovoljni revizijom presude Filipu Lukasu: ‘ Doprinos rozotkrivanju zlouporabe sudstva u komunističkoj Jugoslaviji’
> Rat na ljevici oko Tita i ‘antifašizma’: Bivši SDP-ov Gotovac i Rada Borić (Možemo) u sukobu
Portal Komunistički zločini donosi podulji tekst o Arku. Kod opisa njegovih aktivnosti 1941. – 1945. navodi se da je svojim proizvodima opskrbljivao talijansku, njemačku i hrvatsku vojsku, ali i da su ga vlasti NDH 1944. uhitile pod optužbom za nelegalne radnje te, ipak, pustile nakon intervencija. Poslije rata komunisti su ga optužili za suradnju s okupatorom.
Navedeni portal jedini spominje nerazjašnjene okolnosti njegove smrti nakon komunističkog zauzimanja Zagreba 1945. Portal piše:
“Najprije pripadao Demokratskoj stranci Svetozara Pribićevića, a nakon uvođenja šestosiječanjskog režima 1929., prišao je Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci. Od 1941.-45. opskrbljivao je i njemačku, talijansku i hrvatsku vojsku svojim proizvodima. Bio je predsjednik središnjice za žestu. Gospodarsko redarstvo optužilo ga za nelegalne radnje, 1944. uhićen ali i pušten nakon intervencija. Poslije rata optužen je za suradnju s okupatorom. Partizani su ga pokušali uhititi i likvidirati kao što su uradili sa svim veleindustrijalcima. Prema navodima iz komunističke literature u trenutku uhićenja, u tvornici, ispio je cijankalij. Mada, ova tvrdnja je pod velikim upitnikom, prije će istini biti bliže da je likvidiran kao i tisuće drugih. U svakom slučaju njegovu smrt je prouzročila komunistička odmazda.”
Podatak koji iznosi Documenta i Svjetski židovski kongres o Arku kao pripadniku ustaškog pokreta nije moguće pronaći.
Filip Lukas – Grad Zagreb protiv pravorijeka hrvatskog suda?
Filip Lukas (Kaštel Stari, 29. travnja 1871. – Rim, 26. veljače 1958.) bio je istaknuti hrvatski intelektualac – geograf, povjesničar, teolog – i nekadašnji predsjednik Matice hrvatske poznat po svojim zaslugama za utemeljenje ekonomske i političke geografije, antropogeografije te geopolitike kao zasebnih disciplina u Hrvatskoj. Da optužbe koje je protiv njega iznio komunistički režim koji ga je osudio na smrt, iako je Lukas tada već bio u inozemstvu, nemaju nikakve osnove, potvrđeno je i u današnjoj Republici Hrvatskoj kada je 2017. Županijski sud u Zagrebu ukinuo navedenu komunističku presudu protiv njemu.
U političkom smislu Lukas se snažno protivio velikosrpskoj beogradskoj politici u vrijeme monarhističke Jugoslavije te je bio poznat po svom hrvatskom domoljublju. Hrvatska enciklopedija navodi da je “podupro uspostavu NDH, ali se i distancirao od ustaške politike”.
Tvrdnja o Filipu Lukasu kao “pripadniku ustaškog pokreta” koju navodi Documenta i Svjetski židovski kongres – netočna je.
Detaljno o Filipu Lukasu možete pročitati u našem članku:
> Žele da Zagreb makne ime ulice Filipa Lukasa tvrdeći da je ‘pripadnik ustaškog pokreta’: Evo što je istina!
Nadbiskup Ivan Šarić
Ivan Evanđelist Šarić (Dolac kraj Travnika, BiH, 27. IX. 1871. – Madrid, 16. VII. 1960.) bio je vrhbosanski, tj. sarajevski nadbiskup, koji je tu dužnost obnašao 1922. – 1960., iako posljednje godine života, od 1945. do 1960. nije proveo u Sarajevu, nego u Španjolskoj.
Hrvatska enciklopedija o njemu navodi sljedeće:
Sarajevski nadbiskup (Dolac kraj Travnika, BiH, 27. IX. 1871 – Madrid, 16. VII. 1960). Teologiju studirao u Sarajevu, doktorirao na Bogoslovnome fakultetu u Zagrebu (1896). Bio urednik časopisa Vrhbosna (1896–1908), god. 1908. imenovan je pomoćnim sarajevskim biskupom, ali mu nakon smrti biskupa Štadlera (1918) zbog veta beogradskoga Dvora nije bilo omogućeno preuzimanje nadbiskupije sve do 1922. Pokrenuo je Katolički tjednik (1925–45) i dao sagraditi crkvu na Marijindvoru. Od 1945. živio u emigraciji (Austrija, Španjolska). Objavio desetak zbirki pjesama, preveo Stari i Novi zavjet (1940–41). Ostala djela: Pio X. (1951), Sveti Franjo Asiški (1953), Lurd (1954), Fatima (1956).
> 27. rujna 1871. rođen dr. Ivan Evanđelista Šarić – koje je epohalno djelo nadbiskupa koji je umro u izgnanstvu?
Zbog otpora beogradskog dvora Šarić je čekao čak četiri godine da preuzme nadbiskupiju. To se dogodilo tek nakon intervencija diplomacije Svete stolice a 1922. Stranice Vrhbosanske nadbiskupije o njemu navode:
“Jednakim apostolskim žarom i neiscrpnom energijom nastavlja Šarić i orati brazdu koju je njegov prethodnik (nadbiskup Josip Stadler) duboko zaorao. U vrijeme nadbiskupa Šarića u nadbiskupiji nastaje demografski boom: broj katolika se neprestano povećavao. Poseban briga drugog vrhbosanskog nadbiskupa je bila gradnja ili obnova crkvenih objekata. Za vrijeme svoje uprave Šarić je osnovao 17 župa. Putem Katoličke Akcije on se borio protiv nevjere, nemorala i indiferentizma. Iz križarskih redova nicala su mnoga svećenička i redovnička zvanja, izrastali su laici osposobljeni za promicanje katoličkih načela u javnom životu. i ponajbolji katolički ljudi javnoga života.”
Poznat je i po prijevodu Biblije na hrvatski jezik.
Spominje se njegova podrška uspostavi Nezavisne Države Hrvatske te ustaškom režimu i samom Anti Paveliću kojemu je posvetio i neke svoje pjesme.
Tvrdnja Documente i Svjetskog židovskog kongresa o Šariću kao pripadniku ustaškog pokreta – netočna je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
