Playboy je pornografski časopis za muškarce poznat po fotografijama razgolićenih žena, a riječ plejboj, (engl. playboy) po definiciji u Hrvatskom leksikonu je besposlen mladić koji se prepušta užicima. Među objavama HINA-e nedavno je izašao i tekst koji promovira ovaj časopis, kao i ideje o transrodnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija želi maknuti transrodnost s liste mentalnih poremećaja!
Rodna ideologija u Kaliforniji: Djevojčica iz škole došla u strahu da će se pretvoriti u dječaka
Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA) prema definiciji javna je ustanova Republike Hrvatske, a njezina je zadaća prikupljanje i razašiljanje što potpunijih činjeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbivanjima u Republici Hrvatskoj i svijetu.
Tekst objave pročitajte u nastavku:
Playboyeva prva transrodna zečica: Korak u pravom smjeru?
Playboy će u svom idućem broju prvi puta objaviti fotografije transrodne ‘zečice’ mjeseca. Zajednica transrodnih osoba oduševljena je time što će imati nekoga od svojih na slavnoj duplerici, ali upozoravaju da cijena može biti visoka.
Izdanje za studeni/prosinac bit će prvo otkako je umro osnivač časopisa Hugh Hefner. Izbor francuske transrodne manekenke Ines Rau za zečicu u tom broju, počast je i Hefnerovoj otvorenosti prema LGBT zajednici i njihovim pravima.
To je ujedno i prekretnica za transrodnu zajednicu. “To izaziva suze radosnice jer nas stavlja u istu poziciju sa svakom drugom ženom”, kaže transrodna novinarka Zoey Tur.
Ali napominje da to ima i lošu stranu. “Važno je biti u publikaciji poput Playboya jer je to velik korak prema prihvaćanju, ali obnažene fotografije su s druge strane ponižavajuće i seksističke”.
Ines Rau ima 26 godina. Pri rođenju je upisana kao muškarac, ali je sa 16 godina operativno promijenila spol.
Već se pojavila u posebnom izdanju Playboya 2014., ali ne na duplerici. Od tada je radila za francusku modnu kuću Balamain i nosila modne revije i drugih dizajnera. Nedavno je potpisala i ugovor za knjigu.
Odabir Ines Rau pokazuje da Playboy, čiji je osnivač bio nepokolebljivi zagovornik seksualne jednakosti, građanskih sloboda i LGBT prava, i dalje njeguje ulogu borca za seksualne slobode.
“Bila je to ispravna odluka. Živimo u vremenu u kojem rodne uloge evoluiraju”, rekao je kreativni direktor Playboya Cooper Hefner, osnivačev sin. Rau je bila njegov izbor.
Britanski policajci moraju pohađati predavanja o transrodnosti
Rau jest prva na duplerici, ali nije prva transrodna manekenka koja se općenito fotografirala za Playboy. Bila je to Engleskinja Caroline Cossey 1991. godine.
Cossey je imala ulogu u filmu o Jamesu Bondu “Samo za tvoje oči” 1981. i uspješnu manekensku karijeru, sve dok nije otvoreno priznala da je transrodna.
“Nakon toga sam izgubila sve. Hugh Hefner mi je dao posao i prihvatio me kada nitko nije”, kazala je svojedobno.
Zato i Zoey Tur upozorava Ines Rau da bude oprezna sa svom tom slavom koju će steći. Kaže kako bi i njoj i drugim transrodnim ženama to moglo donijeti i više neugodnosti.
Rau se osim na duplerici trebala pojaviti i na naslovnici Playboya, ali plan se promijenio nakon Hefnerove smrti. Ona je sada rezervirana za njega. Pokojni osnivač časopisa bit će prvi muškarac koji će se bez ženskog društva pojaviti na naslovnici od osnutka Playboya 1953. godine.
Kako je Playboy formirao moderno društvo
Kritičari Payboya, između ostalog, predbacuju časopisu da njegova pornografija ne usmjerava pozornost na ljepotu ljudskog tijela. Ona usmjerava pozornost na tijelo kao predmet iskorištavanja za nečije seksualno zadovoljenje. U konačnici, to je svođenje ljudske osobe na spolne vrijednosti tijela.
Dr. Judith Reisman, znanstvenica i braniteljica prava maloljetnika, predavačica na sveučilištima u Americi i Izraelu u Hrvatskoj 2013. godine održala je niz predavanja, a jedna od tema bila je “Prikazivanje djece u medijima: kriminal, nasilje i pornografija u časopisima ‘Playboy’, ‘Penthouse’ i ‘Hustler’”, iznijevši rezultate istraživanja analize sadržaja fotografija djece u ta tri američka časopisa između 1953. i 1984. godine.
Taj opsežni znanstveni projekt sponzoriralo je Ministarstvo pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država, a Reisman je posjetitelje predavanja upoznala s rezultatima: “Došli smo do nalaza da se u promatranom razdoblju javlja 14.854 crteža i fotografija kriminala i nasilja, te čak 6004 slika djece, što jasno govori da su ti časopisi producirali dječju pornografiju.”
Zbog toga ju je Playboy 1994. godine tužio u Danskoj, a kako je dr. Reisman rekla, parnicu je izgubio časopis u njezinu korist.
Posljednjih tridesetak godina, dr. Reisman posvetila je život znanosti koja ozbiljnim metodama prokazuje kako pornografske slike mijenjaju kemijsku strukturu ljudskog mozga, i to na čovjekovu štetu.
Nadalje, nepobitno je dokazala da pornografija može biti otrovna i izazivati ovisnost baš kao i crack i kokain, kao što je i dokazala da pornografija doprinosi silovanjima, incestima, pedofiliji i drugim oblicima seksualnog napastovanja.
“Ne pokazujemo svoju intimu nepoznatim osobama, jer u nepoznate osobe nemamo povjerenja. No kad fotografija pokaže razgolićenu osobu, bio to Playboy, ili neki drugi izvor, određeni postotak od milijuna osoba koje gledaju tu fotografiju – poželjet će nauditi osobi koja je prikazana.”
“Razgolićenost bi se trebala događati samo u zatvorenim, intimnim prostorima, npr. pred voljenom osobom, ili pred liječnikom. Kad god se privatnost pokazuje u javnosti – čovjek postaje krajnje ranjivim. I tako, jedan način na koji pornografija utječe na nas jest što poništava prirodni zaštitni prostor, razlikovanje između privatnog i javnog”, upozorila je dr. Judith Reisman u intervjuu za Laudato.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
