Političke orgije u Hrvatskoj se nastavljaju, a dva glavna sudionika su bivši utjecajni članovi HDZ-a Stipe Gabrić Jambo i Stipe Mesić. Dva Stipana, dva kameleona, dva kandidata Narodne koalicije i dva zagovornika – velike koalicije HDZ-a i SDP-a!
Ono što je rezolutno odbijano prije devet mjeseci na prijedlog MOST-a, u nadi da će sami s MOST-om i manjima sastaviti Vladu, sada SDP i njegovi trabanti-obraćenici iz HDZ-a javno prizivaju. Valjda je SDP-u tada smetao MOST kao treća opcija, kad su tako odlučno odbijali bilo kakvu veliku koaliciju koju sada javno prizivaju.
U intevjuu za portal index.hr Stipe Mesić se najviše dotaknuo upravo velike koalicije izjavivši: „Iako gotovo svi iz ove dvije velike stranke govore kako je nemoguće da dođe do koalicije HDZ-a i SDP-a, mislim da je to itekako moguće. Mislim da nam je doseg demokracije takav da je i to sada sasvim moguće…. Prednost takve velike koalicije bila bi činjenica da ako se već ne može drugačije, velikim dogovorom izbjegnu još jedni izbori. Druga prednost je da se dvije najjače stranke izravno dogovore o strateškim ciljevima. Prednost je da bi mogli dobiti najkvalitetnije ljude po pojedinim resorima. Ako bi do toga došlo, uvjeren sam da bi teme iz Drugog svjetskog rata prestale biti dominantne u hrvatskom političkom prostoru kao i neke teme koje smo apsolvirali nakon Domovinskog rata. U tom slučaju mogli bi odgovarati na pitanja koje su danas aktualna.”
Novi izbori, strateški ciljevi, najkvalitetniji ljudi – poznati Mesićev prigodničarski rječnik koji ništa ne kaže.
No, što se krije iza riječi blagoglagoljivog gubitnika čekova i novaca koji su bili namijenjeni golorukim braniteljima za oružje?
Čini se prvo i najvažnije: želja za očuvanjem fotelje i stečenih društvenih pozicija i privilegija kroz proteklih 15 godina.
Drugo i vrlo važno također: hrvatski narod je željan promjena i nestanka korupcijsko-mafijaške politike koja je dominirala proteklih 15 i više godina. U kojoj je Stipe Mesić bio „samo“ predsjednik države 10 godina i koji će ostati zapisan u povijesti da se u to vrijeme dogodila opća moralna, gospodarska, dužnička, sigurnonosna, obrambena i politička propast Hrvatske!
Ne u 10 godina Franje Tuđmana, nego u 10 godina Stipe Mesića!
I svih onih koji su „jeli iz iste kopanje“.
Treće i opasno po strukture proizlazi iz točke broj dva: želja hrvatskog naroda i jednog dijela novih lica na političkoj sceni da se konačno procesuiraju svi sudionici gospodarskog kriminala i opće pljačke, kao i svi sudionici komunističkih zločina, te provede zakon o lustraciji.
Zbog toga su u tom intervjuu za Mesića Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih „ekscesne osobe“ kojima nije mjesto u politici i koji bi velikom koalicijom sigurno bili “eliminirani” s političke scene. Na stranu što Mesićev moralni, intelektualni i znanstveni habitus nije ni do gležnjeva ovim dvjema izuzetnim osobama koje su pravo osvježenje na hrvatskom političkom nebu, pravo pitanje je zašto oni Mesiću smetaju?
Kada pogledamo na čemu, osim na poštenju i transparentnosti, Hasanbegović i Esih grade političke karijere to su dvije ključne teme: otvaranje arhiva i lustracijski zakon. A to itekako ima veze s gospodarstvom i općim stanjem u državi, jer su nelustrirane strukture preuzele potpunu gospodarsku i političku moć u zemlji.
Mesić šarlatanski nastavlja o svojim vezama s pokojnim Gaddafijem, o naročitom prijateljstvu s Assadom i vrlo vrijednim poslovima u čijem je on sklapanju sudjelovao: „Znam da je riječ o jednom vojnom kompleksu vrijednom preko 100 milijuna eura, izgrađeno je nekoliko brodova za prijevoz lokomotiva preko Kaspijskog jezera, neki su još ugovori potpisani i sada su procesu realizacije. Ne znam ukupan iznos, ali su svi ti ugovori oko 100 do 200 milijuna eura. Ima i manjih poslova, no to ne pratimo (!). Na meni je bilo da otvorim vrata i da uđu investitori i da otvaram tržišta za naše poslovne ljude.“
Kako su sklapani ti poslovi i na koji način ne znamo, možda bi i tu bilo posla za USKOK ili DORH. No, uočljivo je jedino da se radi o ljudima koji su bili itekako bliski s bivšim komunističkim jugoslavenskim režimom (Gaddafi, Assad i drugi). Prema pisanju prof. Turka sa Sveučilišta u Ljubljani, Hrvatska i Slovenija imaju veliki problem s umreženim ljudima na najvišim položajima u zemlji koji su ostali u bliskim političkim i gospodarskim strukturama zemalja bivšeg sovjetskog bloka, na čelu s Rusijom, kao i zemalja iz utjecajne sfere Jugoslavije i SSSR-a (današnje Rusije) gdje spadaju svakako i ova dva diktatora, kao i drugi.
A te veze i vezice sigurno nisu samo prijateljska očijukanja, pa postaje jasnije zašto je Stipe kao predsjednik Hrvatske i kasnije kao korisnik Ureda bivšeg predsjednika često tamo boravio.
„Novi režim Vladimira Putina i njegovih satelita bit će „nov“ samo izvana. Iznutra će biti karakteriziran elementima koji su oblikovali komunističke totalitarne sustave za vrijeme Hladnoga rata. S obzirom na činjenicu da su u državama koje nisu provodile temeljitu lustraciju (tu se ubrajaju Srbija, Hrvatska i Slovenija, s Rusijom i njezinim istočnim satelitima) ti elementi preživjeli netaknuti (pomladili su se samo generacijski), stavljaju se okviri u kojima se formiraju nove strukture. Govoreći o Udbi i njezinim sudionicima, o pripadnicima bivšega SKJ-a, o svim poveznicama koje se održavaju u gospodarstvu… oni posjeduju moć i usmjeravaju Sloveniju (Hrvatsku op.a.) u ruske sfere interesa… Ako na hrvatskim izborima pobijedi SDP Zorana Milanovića, tražit će prirodne saveznike tamo gdje i pred kraj Hladnog rata. Slovenci i Hrvati danas su ponajprije povezani najgorim mogućim perspektivama budućnosti.“ (prof dr. Boštjan Turk, Sveučilište Ljubljana, član HAZUD-a)
Orahovački kameleon (SKH, HDZ, HND, HNS i sada HSU na listi SDP-a) se dotaknuo i Crkve, Košića, Stepinca. Kao „pravovjerni antifašist iz Sydeya“ nije mogao zaobići svoju omiljenu temu, no već smo čuli sve grozote izgovorene oko toga, pa nam ovo sada zvuči kao lahor proljetnog vjetra.
Interesantnija je trenutno Mesićeva ljubav s drugim Stipom iz Metkovića. Iako godine čine svoje ipak začuđuje Mesićeva izjava: „Nikad nismo pripadali istoj stranci.“ Je li u pitanju senilnost djedice koji u 83-oj želi ući u parlament kao nova i mlada snaga za Hrvatsku ili nešto drugo, ne znamo. Obojica su bili članovi HDZ-a od 1990.-1994., kada Mesić izlazi i stvara raskol u ratnoj Vladi, a Jambo izlazi devet godina kasnije.
I eto ih opet zajedno na listi – SDP-a!
Njihovo dugogodišnje prijateljstvo i stvaranje Jambovog poslovnog imperija Mesić opisuje riječima: “O,, dobar sam s njim još kada je u vrijeme rata Gabrić svoje proizvode plasirao na tada najteži prostor koji je bio zahvaćen ratom. Neki su to mjerili njegovom velikom zaradom, ali ja sam gledao prije svega da su ljudi na tom prostoru mogli doći do proizvoda koji nitko drugi nije isporučivao. Tada smo se i upoznali. Godinama smo se sretali. On mene smatra prijateljem i ja njega smatram prijateljem.“
Nedavno je i Jambo, prije prošlih izbora, izjavio da je „Stipe Mesić veliki prijatelj grada Metkovića, on je više zaslužan za Metković nego Petrov i Grmoja u zadnjih i budućih tisuću godina“.
Kakva međusobna ljubav, donedavna nepoznata široj javnosti!
Otkuda ta ljubav među dva Stipana s liste SDP-a ostavljamo čitateljima na razmišljanje. No, 2000 godine Mesić je došao na vlast na krilima obećanja „o borbi protiv korupcije“, „borbi protiv tajkuna“ i „vraćanju isisanog novca iz Hrvatske“, a sve je ostalo na – praznim riječima.
Korupcija se za njegova mandata povećala višestruko, tajkuni su prijateljevali s Mesićem, a sada zajedno žele čak i veliku koaliciju.
U vrijeme kada 50.000 mladih školovanih građana napušta Hrvatsku, a to je grad veličine Varaždina ili Karlovca, u Sabor nam se želi vratiti 83-godišnji starac-kameleon i zasjesti u fotelju koja mu se toliko omilila.
Samo da ne ponudi zamjensko mjesto u Saboru mlađahnom mladencu Joži Manoliću, pa da igrokaz tako dobije svoj (ne)očekivani šlagvort. Jer u Hrvatskoj više nema iznenađenja.
Principijelni Mesić tako, zajedno s Jambom, može glasno viknuti: bio sam u HDZ-u, bio sam protiv HDZ-a, a sada sam s Milanovićem za HDZ!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
