Dan neovisnosti obilježen je u subotu u Čakovcu polaganjem vijenaca ispred spomenika poginulima i nestalim hrvatskim braniteljima u Perivoju Zrinskih i paljenjem svijeća podno Spomen zida na čakovečkoj knjižnici.
Vijence su položili predstavnici Međimurske županije, Grada Čakovca, Policijske uprave Međimurske, Ureda za obranu, Koordinacije Udruga branitelja iz Domovinskog rata te Udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.
Tom prigodom međimurski župan Matija Posavec osvrnuo se na događaje iz 1991. rekavši kako su to bili prijelomni trenutci hrvatske povijesti.
“Ta sjednica Hrvatskog sabora u podrumu zgrade INA-e i proglašenje neovisnosti novi je početak za našu Hrvatsku, ali i za svakog građana ove države. U njoj svatko sam određuje svoju sudbinu i čini svoju sredinu, svoju općinu, grad, županiju i državu ljepšom i uređenijom”, izjavio je Posavec.
Prisjetio se i hrvatskih branitelja koji su, kako je istaknuo, 1991. otišli na bojište naoružani samo krunicom u ruci braniti svoju Domovinu.
“Mnogi od njih se nisu vratili, a brojni Međimuraci položili su svoje živote za slobodu. Vjerujemo kako će svatko od nas, s ponosom, sa sjetom u sebi nositi uspomene tih slavnih godina”, poručio je međimurski župan.
Zamjenik čakovečkog gradonačelnika Mario Medved prisjetio se jedinstva s početka stvaranja suvremene hrvatske države koje je, rekao je, bilo glavni razlog zašto smo iz rata izašli kao pobjednici.
“Zahvaljujući hrvatskim braniteljima obranjen je svaki četvorni metar Domovine. Ovaj spomen zid s preminulim i nestalim Međimurcima u Domovinskom ratu podsjetnik je na to kako su počeci naše neovisnosti bili ispunjeni krvlju, ali i da temelji ove države počivaju na žrtvi heroja”, rekao je Medved.
Predsjednik Udruge Dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Međimurske županije Stjepan Horvat istaknuo je kako je danas na nama, a sutra na našoj djeci, da čuvaju ono što je krvlju izboreno. “Da slobodnu Hrvatsku izgradimo u modernu, demokratsku, socijalnu i pravednu državu”, dodao je.
U obrani Domovine život je dalo 76 Međimuraca, a dvojica se još uvijek vode kao nestali.
