Na spomen području Crni potok kod Našica održana je ove subote komemoracija u povodom 70 godišnjice masovnog komunističkog pokolja nekoliko tisuća civila i vojnika u lipnju 1945. godine.
Crni potok najveće stratište civila u istočnoj Hrvatskoj
Crni potok smatra se najvećim stratištem i grobištem civila i zarobljenih pripadnika OS NDH u našičkom kraju a i u istočnoj Hrvatskoj.
Svečanoj komemoraciji na spomen-području Crni potok, koje se nalazi u šumskom predjelu, između sela Zoljan i Gradac Našički, prisustvovali su brojni hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske, planinari, predstavnici braniteljskih udruga, predstavnici udruge Hrvatski domobran ogranaka iz čitave Hrvatske, predstavnici lokalne vlasti i mnogi drugi.
Prigodni govor održali su gradonačelnik Našica gosp. Krešimir Žagar, predsjednik Udruge Hrvatski domobran, gospodin Nikola Matičić, te predsjednik našičkog ogranka Udruge Hrvatski domobran gosp. Željko Tomić. Govori su bili konstruktivni i sadržajni a posebno je naglašeno da do sada za ove zločine nitko nije odgovarao.
Nakon govora održana je sveta misa za sve stradale na Crnom potoku koju je vodio fra Zoran Bibić, župnik u Našičkoj župi.
Nakon mise upriličeno je polaganje vijenaca i paljenje svijeća. Čitav događaj pjesmom je upotpunio crkveni zbor Snaga duha.
U partizanskom zločinu pobijeno do 5000 osoba
Partizanski poslijeratni zločini u Crnom potoku kod Našica u lipnju 1945. godine počinile su jedinice Korpusa narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ) i jedinice Jugoslavenske armije iz 17. krajiške brigade. Na ovaj su šumski predjel dovođeni su žicom vezani i iznemogli civili i vojnici, sudionici Križnoga puta, kao i civili iz našičkog područja. Procjenjuje se da je na Crnom potoku ubijeno između 1600 i 5000 osoba. Svjedočanstva govore o mnogo raspadajućih ljudskih tjelesa jer su žrtve bile pokrivene samo granjem s malo zemlje te da su divlje šumske životinje raznosile dijelove lešina. Područje je bilo prepuno osobnih predmeta žrtava kao što su sličice, molitvenici, dokumenti.
Svjedočanstva također otkrivaju da se Crni potok za kišnih dana pretvarao u krvavi potok. Tajnu ovoga najtežega zločina u povijesti našičkog kraja komunistička vlast pokušala je očuvati strogom zabranom pristupa na to područje i tek nakon promjene vlasti početkom devedesetih godina izgrađeno je spomen obilježje. O komunističkim zločinima u našičkom kraju Đuro Mikašek napisao je knjigu Našička spomenica žrtvama komunizma.
Krvava rijeka Crnog potoka
Navodimo dijelove govora gospodina Željka Tomića, predsjednika našičkog ogranka Udruge Hrvatski domobran.
Prošlo je 70 godine od tragičnih lipanjskih noći 1945. godine, kada je ovdje nakon strašnog križnog puta od Bleiburga, svoju golgotu i smrt mržnjom osvetnika našlo mnoštvo hrvatskih mladića i muževa. Njih je pratila vojska zvana Narodnooslobodilačka, koja nije poštivala međunarodne norme, nije poštivala ljudsko dostojanstvo ni pravo na život.
Ta tzv. Narodnooslobodilačka vojska, dovodila je ovdje u nekoliko navrata po više stotina zarobljenika te ih masakrirala. Zločin je sustavno zataškavan. Sve se je odvijalo pred vojnim vlastima kotara Našice kao i zapovjedništvom partizanskih zapovjednika, mnogi Našičani sigurno znaju koji su to ljudi bili.
Tada je ova predivna šuma odjekivala pucnjima pušaka i strojnica, odjekivala je beznadnim jaucima ranjenih i umirućih. Oni su bili dotučeni, sjekirama i kundacima, vilama i noževima, od lokalnog srpskog stanovništva. Spomenuti alat civilnih pomoćnika ubijanja pronađen je na ovom mjestu, a koji su to civilni pomoćnici bili, dobro je znano svima nama.
Unatoč tome što su Zoljančani potajice gledali dovođenje kolona, slušali pucnjeve i jauke, egzekutori su vjerovali u tajnost svoga zlodjela. Zadah smrti i straha širio se našim krajem. Ali tajna nije sačuvana. Bujice su pretvarale Crni potok u krvavi, crveni potok. Uz dotadašnji šapat o prolazećim kolonama smrti, potok je pokazivao jasan trag onoga što se tu zbivalo. U strahu i tajnosti, ljudi su dolazali na ovo mjesto i vidjeli nekoliko ogromnih grobišta, prekrivenih granjem i zemljom koja je disala od mnoštva ljudskih tijela u raspadanju.
Njih je prekrila tama Crnog potoka i ove prekrasne šume. Nitko ne zna koliko je ovdje ljudi poubijano, ali temeljem vjerodostojnih svjedočenja, brojka prelazi 1600 osoba, a možda i po nekim naznakama i do 5000 osoba. Nedavno je otkriveno još jedno grobište u selu Velika Londžica. Čovjek čisti radilište te na dvadeset-trideset centimetara dubine izvali veći broj ljudskih kostiju. Kako to da su sva grobišta bila zaklonjena ili šumom ili pravoslavnim selima.
Prolazile su godine i desetljeća, a da se o ovom zlodjelu nije smjelo javno govoriti. Šutnja je u bivšoj nam državi trajala 45 godina s time da su hrvatski emigranti u inozemnim publikacijama svjedočili o tom zlodjelu. Mnogi su pisali o tim zlodjelima ali ja ću nabrojiti samo neke i to najistaknutije: Antun Čulić, prof. Branko Kranjčev i Đuro Mikašek.
Sada s ovog mjesta nadležnima šaljemo, ne zamolbu, nego zahtjev da se vrati pokroviteljstvo Sabora RH nad Bleiburgom kao i nastavak službene istrage o Crnom potoku i o drugim stratištima kako u okolici Našica, tako i diljem Lijepe naše kojih ima oko 600 u RH.
Možda će državni vrh napokon prihvatiti riječi dr. Andrije Hebranga ‘najveći zločin u miru, najveći pokolj civila u mirnodopskoj Europi napravili su komunisti i njihovi krvnici na čelu s njihovim maršalom Josipom Brozom Titom’.
Uzalud su ga međunarodne institucije stavile na listu 10 najvećih svjetskih zločinaca u 20. stoljeću. Naše državne i sudske ustanove na poduzimaju ništa od istražnih radnji u otkrivanju istine o pokoljima od Bleiburga do drugih stratišta diljem Slovenije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Podsjetimo ih: da su komunisti ubijali civile vezane žicom, nije više bilo partizana, fašista i nacista, rat je bio završen. Vi koji i danas štitite komunističke krvoloke, a ovdje posebno mislim na prošla dva predsjednika države Stipu Mesića i Ivu Josipovića, pozivam Vas, dođite na ovo i sva ostala velika stratišta te se pomolite, a u slučaju da se ne znate pomoliti, vi se duboko naklonite i dajte dužno poštovanje svim ubijenim i masakriranim hrvatskim mučenicima. Vi koji ste se 45 godina klanjali tzv. osloboditeljima i narodnim herojima, učinite to i s našim mrtvima ako zagovarate pravednost i jednakost svih građana Republike Hrvatske. Vi koji ste i danas na vlasti, izuzev predsjednice RH gospođe Kolinde Grabar Kitarović, dalje nas uvjeravate da nije bilo partizana ne bi bilo ni današnje slobodne Hrvatske, jako se varate jer mi sinovi i unuci ovdje pobijenih, većinom smo se uključili među prvima u stvaranje današnje države.
Sram me je, da nas hrvatske branitelje, cijelo vrijeme uspoređuju s tim i takvim zločincima i krvolocima. Ovom prilikom zahvaljujem u ime svih hrvatskih domoljuba predsjednici koja je smogla snage prihvatiti se pokroviteljstva dana sjećanja na Bleiburgu.
Mi ne težimo za osvetom i suđenjima, nego želimo istinu i osudu onih koji su ova nedjela počinili. Ako je komunistička pobjeda 1945. bilo oslobođenje kako to da je tu državu – monstruma trebalo nakon 45 godina rušiti i ponovno zaliti krvlju hrvatskih sinova? Zar nisu glavni pokretači agresije na Hrvatsku 1991. godine bili upravo Titovi generali i njihovi učenici?
Ove žrtva u većini nije nitko popisao, no dopustite mi da ipak pročitam imena onih za koje znamo da su ovdje ubijeni s područja bivše Općine Našice. To su: 15 imena. Njihovoj rodbini nazočnoj ovdje izražavam najdublju sućut, kao i svima koji misle da njihovi najbliži leže na ovom mjestu svetog hrvatskoga tla.
Danas smo se okupili kao vjernici da odamo počast svim žrtvama hrvatskog naroda. Posebno se okupljamo na ovim mjestima u molitvi i vapaju tražeći mir i spokoj svima nevin ubijenima.
Završavajući ovo izlaganje želim odgovoriti onima koji uporno traže da se prestanemo baviti prošlošću nego da se okrenemo budućnosti. Učiniti ćemo to onda kada prošlost bude temeljena na istini jer bez istine o prošlosti nema ni pravde ni mira u budućnosti. Sjetimo se riječi pape Franje izgovorene u Sarajevu da bez poznavanja svoje prošlosti nema napretka i suživota u budućnosti.
Ne dopustimo da povijesne komunističke laži budu naš putokaz u budućnosti. Čuvajmo i poštujmo dostojanstveno ovo mjesto mučeništva i smrti kao svjedočanstvo zla koje se dogodilo u lipnju 1945. godine. Ove nedužne žrtve koje tu počivaju to i zaslužuju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
