Predsjednički kandidat SDP- a Zoran Milanović održao je u subotu u Lori u Splitu predizborni skup.
“Ono što se naziva korupcija je zapravo obična krađa i lopovluk. Radi se o otimanju javnoga i to gledamo kao kulturu nenormalnog u Hrvatskoj već 30 godina. I nikako tome stati na kraj. Moj zadatak, cilj i misija je vratiti elementarno dostojanstvo i dignitet dužnosti predsjednika Republike što nije lak zadatak i više od toga ne mogu obećati. Ispunim li to – smatrat ću da sam uspio”, rekao je Milanović.
Pričao je o migrantskoj krizi ustvrdivši da su on i Ranko Ostojić kroz Hrvatsku “sproveli pola milijuna ljudi, a da se nije dogodio niti jedan incident”, dok su ih rušili Tomislav Karamarko i Kolinda Grabar-Kitarović.
Rekao je i kako predsjedniku treba oduzeti ustavno pravo pomilovanja podsjetivši na predsjednicu i, kako je rekao, “višestrukog optuženika koji razdragano padaju jedan drugome u ljubavni, platonski zagrljaj”.
Na ovom su skupu bili Biljana Borzan, Branko Grčić, Orsat Miljenić, Ranko Ostojić, Goran Kotur…
Podsjetimo, udruga U ime obitelji pisala je tadašnjem predsjedniku Vlade, Zoranu Milanoviću, na samom početku migrantske krize, ali ih on nije poslušao.
Pismo koje je udruga tada poslala pročitajte u nastavku:
Poštovani predsjedniče Vlade, g. Milanoviću,
Svaki dan u Europu dolaze tisuće izbjeglica koje u njihovim zemljama progoni Islamska država ili druge terorističke skupine. Mnogi od njih bježe jer su im ugroženi životi.
Ti ljudi trebaju naše suosjećanje, potporu i pomoć. Hrvatska je jedina od 28 zemalja Europske unije koja je u novijoj povijesti, tijekom Domovinskog rata, iskusila teror i progon svog stanovništva s gotovo jedne trećine državnog teritorija. Više od 250 000 Hrvata prognano je iz svojih domova.
Te prognanike – žene, djecu i starce iz Vukovara, Iloka, Dalja, Hrvatske Kostajnice, Petrinje, Gline, Knina, Škabrnje, Drniša i toliki drugih mjesta – primali su i deseci tisuća hrvatskih obitelji koje su živjele u tada slobodnim dijelovima Hrvatske. Te obitelji, domaćini, sve su svoje podijelile s obiteljima koje su bježale, dok su njihovi muževi, očevi i sinovi nastavili braniti Hrvatsku.
U nama slike prestrašenih žena i djece koji čamcima Sredozemnim morem bježe pred smrtnom opasnošću bude sjećanja na slike progona iz Dalja te tragedije i progonstva koja su prije dvadesetak godina pretrpjeli mnogi Hrvati – potičući nas na solidarnost i pružanje pomoći.
Hrvatska je isto tako jedina članica Europske unije koja je dok je i sama bila u ratu, 1992. i 1993. primila više od 400 000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, žena i djece, velikim dijelom Muslimana.
Upravo to iskustvo koje je Hrvatska imala – i naše osobno iskustvo prognaništva i primanja izbjeglica u okolnostima mnogo težim od onih u kojima se danas nalaze države poput Velike Britanije, Francuske, Nizozemske ili Njemačke – omogućuje nam da danas jasno razlučujemo što se događa:
1. Među ženama, djecom i starcima koji bježe pred smrtnom opasnošću iz dalekih zemalja postoje i mnoge izbjeglice koje u Europsku uniju dolaze zbog ekonomskih razloga ili poslani upravo od terorističkih skupina koje u tim zemljama proizvode kaos.
2. Poznato je da Islamska država godinama stvara „nekontrolirane izbjegličke krize“ kako bi potencijalne džihadiste, pomiješane sa stvarnim izbjeglicama, ubacivala u zemlje u kojima želi stvarati kaos. Poznato je da IS tim potencijalnim džihadistima izdaje lažne sirijske putovnice.
3. Očito je da u ovom trenutku niti Europska Unija niti pojedine zemlje članice nemaju kontrolu nad time tko ulazi u EU.
Poštovani predsjedniče Vlade, gospodine Milanoviću, od Vas očekujemo da od Europske komisije i NATO-a zatražite sljedeće:
1. Da se prihvatni centri za izbjeglice otvaraju u pograničnim zemljama, izvan Europske unije, kako bi se uz hitnu pomoć potrebitima moglo osigurati sve potrebne provjere i vladavinu zakona.
2. Da izbjeglice koje trebaju našu zaštitu i pomoć, jer su u životnoj opasnosti – budu raspoređene među članicama EU na pravedan način – proporcionalno broju stanovnika, uzimajući u obzir ekonomsku snagu, ali i povijesne veze koje još od kolonijalnog doba sa zemljama iz kojih izbjeglice dolaze imaju zemlje poput Velike Britanije ili Francuske. Ove su zemlje, također, imale velike uplive i na političku situaciju i ekonomski razvoj u zemljama iz kojih nam danas dolaze ovi nesretni ljudi.
3. Da bogate zemlje golfskog zaljeva – Saudijska Arabija, Ujedinjeni arapski emirati, Katar – počnu primati izbjeglice. Zbog blizine i veće sličnosti kultura – privremeno udomljavanje u tim zemljama omogućit će bolju prilagodbu izbjeglim osobama.
Molimo Vas da čim prije obavite dio opisanog posla koji je Vaša odgovornost i osigurate mjere kojima će hrvatski građani moći sigurno pružiti ruku onima kojima je pomoć stvarno potrebna – više puta dokazana solidarnost hrvatskog naroda neće doći u pitanje.
Pozivi hrvatskih biskupa na solidarnost s ljudima u smrtnoj opasnosti i jučerašnji poziv pape Franje da svaka župa u Europi primi po jednu izbjegličku obitelj – pružajući im utočište dok se ne stvore uvjeti za njihov povratak kući – poticaj je svima nama kako možemo konkretno djelovati i stvarno pomoći ovim ljudima. U tom smislu će djelovati i „U ime obitelji“.
S poštovanjem,
Dr. Željka Markić
Upravni odbor U ime obitelji
Tekst se nastavlja ispod oglasa
