Građanska inicijativa protiv zlouporabe Ustavnog suda (u nastajanju) održala je dana 15. veljače 2020. konferenciju za medije pred Ustavnim sudom u Zagrebu, u vezi posljednje odluke USUD-a o pravu na udomljavanje djece. U ime inicijative nastupili su: dr. Željka Markić, dr. Vice Batarelo, dr. Igor Peternel i odvjetnik Krešimir Grebenar. Donosimo sažetke njihovih poruka.
Dr. Željka Markić kazala je da javnosti žele svratiti pozornost da su u Hrvatskoj u trideset godina neovisnosti održana samo tri referenduma – o suverenosti i neovisnosti, o ulasku u EU i o braku. Iako je do danas bilo 26 građanskih inicijativa, samo su jedan od održanih referenduma inicirali građani – i ta činjenica dovoljno govori koliko je hrvatskim građanima bilo važno da zaštite brak kao zajednicu žene i muškarca i sve njegove karakteristike, uključujući udomljavanje i posvajanje djece. Više od milijun hrvatskih građana glasalo je na referendumu za ustavnu zaštitu braka. Prvo se SDP pravio da nije razumio više od milijun građana koji su na referendumu glasali za ustavnu zaštitu braka – tako da je sadržaj pojma „brak“ dodijelio istospolnom partnerstvu, a sada se i Ustavni sud pravi da nije razumio građane pa je izvan svojih ovlasti, ponašajući se kao zakonodavac, naložio da se udomljavanje kao prvi korak ka posvajanju, omogući homoseksualnim partnerima. Ustavni sud i njegov predsjednik g. Šeparović tako su izravno prekršili, prvo, volju građana izrečenu na referendum o braku 2013., izravnom demokracijom, potom su prekršili volju predstavničke demokracije – saborskih zastupnika kao predstavnika hrvatskih građana u Saboru kroz zakon o udomiteljstvu i namjerno nisu iskoristili mogućnost koju Ustavnom sudu daje Ustavni zakon – da otvore raspravu stručnjaka kako bi se čulo mišljenje građana i struke i postigao što veći društveni konsenzus.
Dr. Vice Batarelo rekao je da se Ustavni sud svojim odlukama pretvorio u sramotu hrvatske države te da je postao nazadan i opasan za demokraciju i pravni poredak. Umjesto da bude čuvar Ustava i državnosti, totalitarnim postupcima uveo je strahovladu. Specifičnost posljednje odluke USUD-a u vezi udomljavanja djece je u tome što je ona usmjerena protiv već traumatizirane djece, zbog čega su onih koji imaju pravo od društva očekivati najbolje, postali pokusni kunići. Umjesto topline mame i tate, sada bi se na toj djeci izvršavalo socijalne eksperimente. Također, sud time ruši temelje demokracije u Hrvatskoj i umjesto da Hrvatski sabor u ime naroda donosi zakone, ova diktatorska institucija, uzurpirala je njegove ovlasti. „Ustavni sud je uzurpirao vlast, suspendirao demokraciju, a devet ustavnih sudaca jednostrano i nasilno nametnulo je odluku narodu i Saboru kojima razgrađuje hrvatsku kulturu i identitet, napose obitelj, koja je temelj Hrvatske. Stoga ne ćemo stati, sve zakonite opcije su otvorene!“, zaključio je Batarelo.
Kolumnist i aktivist za ljudska prava, dr. Igor Peternel, kazao je: „Prvo što vidim kao problem je svrstavanje Ustavnog suda na pozicije zastupanja mainstream politike koja dolazi iz Bruxellesa, a koju su prihvatile i obje velike stranke. Ustavni sud jest i mora biti tijelo koje nije dio trodiobe vlasti, već neovisna institucija koja prosuđuje je li neki zakonski akt ili propis u skladu s Ustavom ili nije. Ustavni sud brine i rješava eventualne sporove između pojedinih grana vlasti, a nadležan je i za eventualni opoziv Predsjednika Republike. Stoga je izuzetno važno da Ustavni sud čine kompetentni ljudi i ljudi od povjerenja struke, ugledni u cjelokupnoj javnosti. U situaciji kada je Ustavni sud prema zakonu sastavljen uspostavom neformalne velike koalicije dviju najvećih stranaka u parlamentu, teško se oteti dojmu da njegovi članovi, bivši dužnosnici SDP-a i HDZ-a, ipak najviše brinu za provođenje glavnih, pogotovo svjetonazorski bitnih, politika svojih stranaka. Iskustvo nas uči da je baš tako. Začuđuje promptna reakcija oko ovog slučaja, dok se neki drugi važni slučajevi godinama vuku u ladici. Treba napomenuti da je u vezi udomljavanja djeteta, dijete apsolutni subjekt, centar, njegova su prava iznad prava ostalih, a usluga udomljavanja nije ljudsko pravo, već socijalna usluga oko koje se brine država. Oko ovakvih tema potrebno je provesti vrlo široku javnu raspravu. Samo glasanje u Ustavnom sudu oko spornog slučaja dokazuje da ni u samom Ustavnom sudu nema suglasja oko ove bitne svjetonazorske, ali i socijalne teme.
U Hrvatskoj je udomljavanje često prvi korak ka posvajanju, tako da ova odluka Ustavnog suda u stvari na mala vrata uvodi posvajanje djece od strane homoseksualnih parova. Podsjećam da do sada niti jedan zakonodavac – niti SDP-ova niti Plenkovićeva većina – nije kroz Sabor, kao predstavničko tijelo građana – dopustio da homoseksualni parovi udomljuju ili posvajaju djecu – upravo zato što moraju uzimati u obzir što im kažu građani, odnosno birači. Građani su na referendumu o braku dvotrećinskom većinom odlučili da je brak u Hrvatskoj jedino zajednica žene i muškaraca. I svakome je jasno da su time kroz Ustav RH zaštitili i sadržaj braka – udomljavanje i posvajanje djece.
Odvjetnik Krešimir Grebenar istaknuo je da posljednju Odluku i Rješenje Ustavnog suda o udomiteljstvu smatra udarom na ustavni poredak, čime je stvoreno pravno čudovište kakvo još nije zabilježeno u hrvatskoj ni europskoj ustavnopravnoj praksi. Tom istovremeno nezakonitom i protuustavnom odlukom, prekoračio je svoje ustavnopravne ovlasti, narušio trodiobu državne vlasti ignorirajući volju zakonodavca, preuzeo ulogu Hrvatskog sabora i Vrhovnog suda, bez javne rasprave nametnuo svjetonazorska stajališta protivna velikoj većini hrvatskog naroda i sve to pokušao opravdati europskom sudskom praksom koja je potpuno neprimjenjiva u konkretnom slučaju.
U prvi plan, umjesto djece, kao predmet zaštite od diskriminacije, neosnovano su stavljeni davatelji socijalne skrbi. Udomiteljstvo je ‘lijek’ za dijete bez obitelji, a ne za udomitelje bez djece.
Nadalje, proturječnost između izreke odluke i njezina obrazloženja klasični je primjer apsolutne procesne ništetnosti i to na svim sudskim razinama i svim procesno pravnim granama pravosuđa.
Ne postoji pravo na dijete. Konvencija o ljudskim pravima nikada nikome nije zajamčila u području obiteljsko-pravnih odnosa ikome pravo na udomljavanje ili posvojenje djece. Sudovi i upravna tijela dužna su i dalje postupati u skladu s odredbama Zakona o udomiteljstvu onako kako one glase, a ne onako kako ih Ustavni sud neovlašteno interpretira.
