Dvanaest dječaka i njihov nogometni trener, koji su više od tjedan dana zarobljeni u špilji na sjeveru Tajlanda, uče roniti. Objavljena je i nova videosnimka koja pokazuje da su svi u dobrom zdravstvenom stanju.
Spasioci će se sada usredotočiti na to kako ih izvući i predati medicinskoj ekipi koja čeka ispred špilje, no još se ne zna kada će to biti moguće.
Pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić potvrdio je za HRT kako, ako se donese odluka da se djeca izvlače uskim kanalima špilje, očekuju poziv za pomoć.
“Mi imamo vrlo kvalitetne speleološke ronice, uostalom i sjedište europske spleološke organizacije je u Hrvatskoj, te komuniciramo sa svima koji se ovime bave u svijetu. Redovito uvježbavamo te situacije, no nismo na terenu i procjena rizika i izbora taktike je na tajlandskoj vladi. Ako se odluče za ovaj veoma riskantan potez s obzirom na to da je riječ o djeci, mi smo spremni. Uvježbani smo za prolazak kroz uske sifone s nosiljkama i ozlijeđenima. Mi to možemo”, naglasio je Prizmić.
Na pitanje hoće li ova situacija i dug boravak u takvoj sredini utjecati na psihu djece, Prizmić je rekao da ne mora nužno.
“Prostor je klaustrofobičan, no olakšavajuće su činjenice da im život nije neposredno ugrožen, temperatura zraka je ugodna (oko 20 stupnjeva), dostavljaju im se hrana, odjeća i ostale potrepštine”, rekao je Prizmić. Smatra da s obzirom na sve nije nužna žurna akcija, već da treba donijeti dobru odluku.
Spasioci i dalje ne znaju kako će ih izvući zbog visokog vodostaja
Britanski tim, koji je prvi došao do dječaka, vrhunski je obučen za takve akcije. Pridonijeli su ovakvom ishodu da su ih našli žive, ali još nisu ni blizu kraju akcije, rekao je za 24 sata iskusni speleospašavatelj i član HGSS-a Darko Bakšić.
On je 2014. s kolegicom speleoroniteljicom Petrom Kovač Konrad, koja će vjerojatno otići u Tajland, sudjelovao u međunarodnoj akciji spašavanja Nijemca (52) koji je ostao zatrpan u najdužoj i najdubljoj njemačkoj jami Riesending-Schachthöhle. Tajlandsku akciju prati od prvog dana i kaže kako su dječaci preživjeli zbog dobrih uvjeta u špilji.
” Ondje je stalna temperatura oko 20 stupnjeva Celzijevih i to je presudilo da tako dugo ostanu unutra. Našli su dovoljno velik prostor i dovoljno zraka kako bi mogli dočekati pomoć. U Hrvatskoj bi to vjerojatno kobno završilo jer su kod nas temperature vrlo niske, u prosjeku između pet do osam stupnjeva. Bez dovoljno opreme i hrane bi preminuli”, pojašnjava Bakšić. Napomenuo je kako spasioci i dalje ne znaju kako će ih izvući zbog visokog vodostaja, ali i zbog novih monsunskih kiša koje će opet napuniti špiljski sustav. Iako mu je teško donositi zaključke jer nema detaljne informacije o tom sustavu, kaže da su svi odahnuli nakon što su ih pronašli.
“U svijetu je jako teško naći ekipu koja može roniti kroz toliko sifona. To su sve aktivnosti visokog rizika”, kaže Bakšić, a s njim se slaže i Kovač Konrad.
“Nepisano je pravilo da se u takvim uvjetima ne roni. Kod nas ima takvih ponora, kao što je Pazinska jama. Kad je vodena struja u njoj aktivna, unutra se ne ide jer je preopasno”, kaže Kovač Konrad. Dodala je da je jedan od planova da djecu prime spasioci i predaju ih doslovno od ruke do ruke. Ipak, to bi moglo također biti vrlo riskantno i za one koji su im došli pomoći. Iako su roditelji i prijatelji djece nestrpljivi, spasioci traže više vremena kako bi bili 100 posto sigurni da će svi preživjeti.
Zato još nisu iznijeli sve planove i mogućnosti kako zbog pritiska i proteka vremena ne bi pogriješili. Bakšić je posjetio slične špiljske sustave na Madagaskaru i Kubi. Hrvatski speleolozi ostavili su traga i u Maleziji te na Borneu, gdje je Siniša Jembrih, sadašnji zapovjednik JVP-a Grada Zagreba, vodio speleološku ekspediciju.
“Za speleologe je uobičajen dug boravak pod zemljom, no djeci će to biti šok. U špiljama jugoistočne Azije ulazili smo s punom opremom i toplo odjeveni, kao da idemo u hrvatske pećine. Izbjegavali smo vodu, no kad smo je osjetili i primijetili da je uvijek topla, bila je pogodna i za kupanje. Kod nas bi sigurno stradali od pothlađivanja”, opisao je Jembrih.
