“Na Bleiburgu sam i ovom prigodom vidio i razumio veličinu i snagu boli onih koji se tamo okupljaju više od sedam desetljeća ! Današnje slike ganutih i skrušenih ljudi, njihova želja da svake godine dolaze u tisućama na Bleiburško polje, pokazuju da je ovo mjesto pijeteta, memoriranja i molitve, stvorio, održavao i održao sam hrvatski narod.” – napisao je na svom faceboook-profilu ministar državne imovine Goran Marić koji je danas kao izaslanik predsjednice Republike Hrvatske prisustvovao komemoraciji.
Njegovu objavu u nastavku prenosimo u cjelosti.
Memorirati znači postojati
“Danas sam bio izaslanikom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović na komemoraciji spomena Bleiburga u svibnju 1945., simbolu stradanja naše hrvatske povijesti. I ovom su prigodom na Bleiburško polje došli poštovatelji uspomene i simbola Bleiburga iz svih smjerova svijeta, kamo god su se Hrvati razišli po dalekim točkama napuštajući i ostavljajući Hrvatsku! Upravo to razilaženje svijetom dobrim je dijelom korijen i sjeme odlazaka bez povratka.
Na Bleiburgu sam i ovom prigodom vidio i razumio veličinu i snagu boli onih koji se tamo okupljaju više od sedam desetljeća! Današnje slike ganutih i skrušenih ljudi, njihova želja da svake godine dolaze u tisućama na Bleiburško polje, pokazuju da je ovo mjesto pijeteta, memoriranja i molitve, stvorio, održavao i održao sam hrvatski narod. To mjesto i znak sjećanja nisu mu darovale nikada nikakve vlade i parlamenti, darovala mu je to povijest tog istog naroda. A povijest obvezuje! I nitko i nikada mu neće istrgnuti iz memorije ili skinuti s dnevnog reda sjećanje na ono što čini narod sam! Jer memorirati znači izabrati dostojanstvo života svima! Memorirati znači živjeti puninu života. Njegov sadržaj, dramu, čaroliju, sve boje života! Memorirati znači postojati!
Bleiburg je gorka, skupa, neotklonjiva istina. To je povijest, to je njezina istina! I ona se ne može promijeniti! Ali mi se možemo promijeniti, možemo se i moramo vratiti istini koja će nas vratiti istinskoj i punoj pomirbi! Onoj pomirbi u kojoj se tragedije i veličina zločina ne uspoređuju! Pomirbi u kojoj se zločini ne spominju s opravdavanjem nekakvim pseudoargumentima i kvazičinjenicama. I još nešto: možemo napraviti da se takva bešćutnost i hladnoća nikada u Hrvatskoj više niti ne čuju a kamo li dogode!
Danas sam odlazeći s Bleiburga, potaknut porukom prigodnih novozavjetnih čitanja, slagao neku moguću poruku, i želju svima nama: da se danas istinski vratimo svojim domovima s osjećajem mira i pomirbe u srcu! Da nas taj osjećaj drži snažno, ponosno i odlučno na putu mirne, sigurne i sretne budućnosti. Trebamo je i zaslužujemo. I Hrvatska i svaki od nas koji u njoj živimo!”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
