U filmu i HRT-ovoj seriji “General” Antuna Vrdoljaka o životu generala Ante Gotovine glumi Goran Višnjić.
“Ja sam jedan od ljudi koji je poticao da se ovaj film uopće krene raditi tako da smo u tome skupa od početka i nema tu posebnog odnosa, prijateljski je i možemo si više toga reći nego što smo to mogli prije. Zapravo je i bolje”, rekao je o odnosu a Vrdoljakom u intervjuu za Večernji list.
Sigurno su i došle priče “ma Višnjić je za ulogu Gotovine dobio barem deset milijuna dolara!”
Jesu. Ali nisam uzeo ni centa, možete to nazvati dobrotvornim radom ili domoljubljem. Produkcija bi mi naime trebala platiti tri avionske karte, za mene, za moju ženu i za sina Viga, i to će se pokriti tek na kraju filma, kada sve drugo bude pokriveno. Znači, i to je upitno. Šalu na stranu, odgovorno tvrdim da za ovaj film ne uzimam nikakav honorar. Čuo sam priče da je i Vigo zaradio. I istinite su. Plaćen je u lego kockicama koje je dobio na setu.
Kad rezimirate, je li vam ovo najvažnija uloga do sada?
Teško je maknuti Hamleta ili “Hitnu službu” koji su trajali po osam godina, ali ako ne računamo na vijek trajanja određenog projekta, ovo je definitivno jedan od najdražih i najtežih likova koje sam u životu imao prilike raditi. Naravno, to govorim ne vidjevši film, već po ovome kako smo radili – iz duše.
Prije početka snimanja obavili ste nekoliko telefonskih razgovora s Antom Gotovinom. Jeste li se u međuvremenu sreli?
Jesmo, ali kako general Gotovina izbjegava medije, poštovat ću to pa neću govoriti o našim intimnim susretima. Nije niti bio na snimanju, ne zato što to ne želi, već zato što ne želi ni od čega raditi pompu.
Kojim potezom je za vas postao neprikosnoveni hrvatski heroj?
Ima toliko toga, pa radimo osam epizoda serije o njemu. Ali kad rezimiram, mogu reći da je donio neku urednost Hrvatske vojske, on je taj koji je inzistirao na školi u Šepurinama koja je izrodila novi kadar obrazovane i izučene vojske koju Hrvatska prije nije imala i to je sigurno pridonijelo strašnom ojačavanju vojske. Sam taj čin je velik. Došao je kao legionar, napredovao od bojišta do bojišta, učvrstio obranu Livna, nizao uspjehe od Maslenice preko Oluje… On je simbol hrvatskog prkosa i Domovinskog rata.
Film prati njegov ratni put od 1991. Vi ste tada bili 19-godišnji klinac.Gdje vas je rat zatekao, kako ste razmišljali u to vrijeme?
Rat me zakačio u JNA i služio sam vojsku u Nišu. Sjećam se tih prvih tv-vijesti, balvan-revolucije. Imao sam upitnike iznad glave, jer nisam znao zašto se to događa, tko su ti ljudi, nama su u Nišu prezentirali situaciju da je Slovenija objavila rat Jugoslaviji. Bilo je to doba posvemašnje konfuzije. Imali smo cenzurirane vijesti iz Srbije i mjesec dana su me dulje zadržali u vojsci. A po povratku u Hrvatsku Šibenik je bio granatiran, nisam mogao to sve skupa shvatiti. Jako zbunjujuće vrijeme. Čak sam se i mobilizirao, ali u uniformi sam bio kratko jer otvorila se Akademija i posvetio sam se studiranju.
