Dana 31. kolovoza 2017. započela je 54. sjednica Vlade RH na kojoj se donosi Odluka o ukidanju smanjenja mirovina za 36.697 Hrvatskih branitelja, većinom HRVI i Udovica poginulih hrvatskih branitelja. Naime za vrijeme vladavine SDP-a mnogi građani „lijepe naše“ zbog gospodarskih i ekonomskih prilika u RH ostali su uskraćeni u svojim primanjima pa tako i Hrvatski branitelji čije su mirovine smanjene za dodatnih 10%. Dodatnim, kažem zato što manje poznata činjenica mnogima je da je ovo već treće smanjenje od 2000. godine do danas. Gospodarska i ekonomska situacija u međuvremenu se je poboljšala, Hrvatska skoro pa svakodnevno povećava i obilato financijski potpomaže raznolike projugoslavenske grupacije dok Hrvatski branitelji i njihove obitelji ostaju na dnu društvene ljestvice, označeni kao „krpelji“ ovog društva. Vladi RH kojoj su inače „puna usta“ transparentnog i zakonom propisanog postupanja u ovom slučaju je postupila drugačije, pokazavši još jednom svoje pravo lice i navedenu grupaciju stradalnika Domovinskog rata uskratila za 17. mjeseci razlike mirovina.
Prvi u nizu, Ministar Marić kao predlagatelj navedene Odluke vrlo lukavo, zaobilazeći Zakonom propisane pretpostavke i vrlo jasne odluke Ustavnog suda postavlja samo njemu znane novo izmišljene pretpostavke. Cijelu priču dodatno je potpomoglo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava koje je kao zakonodavno i stručno tijelo utvrdilo da Zakona o smanjenju mirovina ima uvjet koji je nemoguće ispuniti. Poradi navedenog i pravne praznine koja se tu očitava Ministarstvo pokreću izmjenu Zakona ali umjesto da nastave u tom smjeru odlučuju se za „kvalitetniju“ opciju – ostaviti uvjet nedefiniran i neprovediv upravo kako bi sa „krezubim i glupim“ braniteljima mogli manipulirati kada i kako će to njihovim nalogodavcima odgovarati.
Očito da ova situacija nije splet nesretnih ili slučajem propuštenih okolnosti već dobro uigrana i davno isplanirana igra državnih institucija sa Vladom RH na čelu.
Zbog gore navedenih radnji državnih i javnih tijela koje su svojim nezakonitim i nepravilnim radom oštetili one koji su pridonijeli njihovom (lagodnom) ministarskom životu pokreću se tužbe protiv Države za koju su se ti isti borili, ginuli i stvarali je.
Koje su pravne osnove za pokretanje tužbi?
1. Za početak to je čl.6.a Zakona koji u sebi ima uvjet koji je nemoguće ispuniti. Naime deficit na tromjesečnoj razini kako se traži u Zakonu nemoguće je utvrditi. a time i ispuniti, a što je u krajnjem slučaju u svom službenom očitovanju Ministarstvo rada i mirovinskog i potvrdilo. Sukladno pozitivnim Zakonskim propisima nemogući raskidni uvjet smatra se nepostojećim, osim nažalost po potrebi i kako kome u Hrvatskoj.
2. Tu je i Odluka Ustavnog suda broj U-I-381/2014 koja govori da članak 6.a Zakona „Vladi RH ne ostavlja mogućnost diskrecijske ocjene hoće li ili neće u trenutku kada se ispune pretpostavke donijeti odluku o prestanku primjene mjere smanjenja mirovine. Ona je to dužna učiniti, bez odgode“.
3. Nadalje nisu li HRVI i Udovice ovim činom Vlade RH i njenih Ministarstva diskriminirani, obzirom da se je isti pravni problem, pod istim pretpostavkama i zbog isti nepovoljnih gospodarskih prilika kod javnih i državnih poduzeća rješavao sa drugačijim pristupom i sa drugačijim datumima primjene. Nije na odmet spomenuti rečenicu ministra Marića „ističemo kako se odredbe Zakona u najvećoj mjeri odnose na hrvatske branitelje koji su,
u vremenu nepovoljnih gospodarskih kretanja još jednom dali svoj doprinos kroz umanjenje svojih mirovina. Od 44.364 korisnika, čije su mirovine smanjene, 36.697 su hrvatski branitelji“. Drugim riječima u ovoj manipulaciji uvjeta i povrata prava, na „meti“ Vlade RH našlo se je 82,7% samo jedne populacije umirovljenika – hrvatskih branitelja.
4. Za kraj svakako je i bitna odgovornost Države. Početak svakako pripada Ministarstvu rada i mirovinskog sustava koje je upoznato sa problemom deficita kao nemogućim uvjetom, pokrenulo izmjene Zakona sa ciljem da to izmjeni i neobjašnjivo stalo, ostavljajući taj uvjet podložan manipuliranju što se je u konačnici i ostvarilo iako je odluka Ustavnog suda jasno naznačila da „smanjenje mirovina mora se razumjeti kao mjera privremenog karaktera, s točno utvrđenim pretpostavkama pod kojima ju je Vlada RH dužna ukinuti“. U tom paketu tijela državne uprave koji su dali svoj doprinos prijevari nalazi se i Ministarstvo financija, ali i sam ministar financija koje je nezakonitim radom, jednostranim i izmišljenim tumačenjem uvjeta, nepoštivanjem Odluke Ustavnog suda i propuštanjem donošenja Prijedloga nanio štetu Hrvatskoj stradalničkoj populaciji i njihovim obiteljima. Činjenica je da ova utuživanja neće „leći“ dobro svim građanima RH i normalno medijima kojima su konstantna „meta“ braniteljska i stradalnička populacija Domovinskog rata. No, neka se upitaju što je sve do današnjeg dana dato ljudima koji su digli oružanu pobunu protiv Hrvatske i ljudima koji i danas sve glasnije vrše agresiju na RH.
Ovo su primjeri o kojima se u javnosti šuti…
1. konvalidacijsko upisivanje dodatno utvrđenog staža za 46.697 „krajišnika“ (vojske i milicije genocidne tvorevine tzv. SAO Krajine) čime ih je Hrvatska Vlada nagradila za sudjelovanje u razaranju, rušenju i ubijanju hrvatskog naroda.
2. isplate „stanarskih prava“ bivšim pripadnicima JNA koji su bez prisile napustili društvene stanove 91. godine i otišli u Srbiju, nezadovoljni Hrvatskom novostvorenom Državom i za što se danas izdvaja na milijarde kuna godišnje. Uz napomenu da to nije bila Zakonska obveza nego čin dobre volje Hrvatske vlasti.
3. isplata mirovina borcima NOR-a i bivšim pripadnicima JNA čije smo Zakone i isplate preuzeli Ukazom i sa financijskih prava i obveze koja su pripadala federaciji SFRJ, a ne republici Hrvatskoj ekskluzivno, stavili na teret proračuna i poreznih obveznika građana RH. I opet čin dobre volje Hrvatske vlasti težak milijarde kuna a čiju je isplatu najbolje objasnio Ustavni sud pojašnjenjem: „Radi se o zakonu kojim je RH preuzela obvezu isplate određenih mirovina i drugih novčanih primanja, koja nisu ostvarena u RH i za isplatu kojih nije postojala obveza isplate od strane RH i nositelja mirovinskog osiguranja u RH“.
4. Za kraj, jer bi popis što se sve daje pojedinim grupacijama bio podugačak: IZBJEGAVANJE I APSOLUTNA ŠUTNJA SVIH HRVATSKIH VLADA OKO NAPLATE RATNE ŠTETE od strane Srbije.
Nažalost dok HDZ i njegovi koalicijski partneri i njima slični upravljaju Hrvatskom (danas čak više ne ni iz sjene), dok na vlasti sjede ljudi kojima je Jugoslavija u srcu, a kuna u džepu, dok imamo „ratne“ ministre u Vladi koji služe kao lutke na koncu za podizanje ruku, sve do tada hrvatski branitelji, ali i cijeli hrvatski narod biti će taoci pojedinaca na čijoj će se grbači lomiti i prilagođavati Zakoni kako bi se šakom i kapom dijelio sa druge strane „povlaštenim pojedincima“.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
