Sabor u prvom čitanju raspravlja o Prijedlogu zakona o hrvatskom jeziku čijim donošenjem skrb o hrvatskom jeziku i književnosti prvi put dobiva institucionalni okvir. Zakonom se želi osigurati kvalitetnu razinu hrvatskog jezika u službenim dokumentima i službenoj komunikaciji prema građanima. Saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović istaknuo je da će Klub Domovinskog pokreta poduprijeti usvajanje ovog zakona, bez obzira na njegov konačni sadržaj.
”To ćemo učiniti iz načelnih političko-nacionalnih razloga budući da podupiremo svaki zakonski prijedlog koji dodatno naglašuje i oživotvoruje hrvatsku državnu, narodnu, kulturnu, u ovom slučaju jezičnu samobitnost.”
>Dijanović: Zakon o hrvatskom jeziku Hrvatska je trebala donijeti mnogo prije
Hasanbegović ističe da ovaj zakonski prijedlog treba gledati tek kao jednu, ne nužno i posljednju etapu dugogodišnjih jalovih pokušaja oblikovanja suvisle hrvatske državne jezične politike, s obilježjem jezikoslovnog rata, poznatog i kao pravopisni rat.
Blaž Jurišić i dalje ima aveniju u Zagrebu
Akteri su uvijek isti, kaže Hasanbegović. S jedne strane zagovornici institucionalnog oblikovanja državne jezične politike, na podlozi hrvatske jezične samobitnosti. A s druge strane jezikoslovna siročad Vuka Karadžića i Đure Daničića. Među kojima i oni koje uznemiruje i samo postojanje jednoslova U u hrvatskom latiničnom slovopisu. Ono se inače, potpuno nepotrebno, u ovom zakonskom prijedlogu naziva kolokvijalnim nazivom „gajica“. Po Ljudevitu Gaju u osnovi tek kompilatoru, kao i u politici, tuđjih i starijih slovopisnih rješenja.
Hasanbegović kaže da se zametak neuspjelog pokušaja oblikovanja institucionalne državne jezične politike pojavio još 1995. u Hrvatskom saboru. Prijedlog za utemeljenje Državnog ureda za hrvatski jezik, protiv kojeg se odmah digla hajka iz različitih neovukovskih medijskih, političkih i akademskih jazbina. Argument je bio da je riječ o obnovi istoimenog ureda iz Nezavisne Države Hrvatske. Na čelu kojeg je bio znameniti jezikoslovac i urednik Hrvatske revije Matice Hrvatske Blaž Jurišić.
”Inače Blaž Jurišić ima aveniju u Zagrebu pa me gospodo iz Možemo čudi da je vam je njegovo njegovo ime promaklo u likvidaciji imena ulica nazvanih po stanovitim znamenitim Hrvatima”, podsjeća Hasanbegović.
Pravopisni rat
Hasanbegović podsjeća da je 2005. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, ministar Primorac, utemeljilo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika u kojem su sjedili najugledniji hrvatski jezikoslovci sa zadaćom oblikovanja državne jezične politike na čelu s pokojnim akademikom Radoslavom Katičićem. Iste godine objavljen je i Hrvatski školski pravopis, a ministarstvo ga je preporukom odobrilo za uporabu u hrvatskim školama, a 2010. pojavio se i Babić-Mogušev Hrvatski pravopis usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.
Naravno u pozadini se odvijao pravopisni rat, kaže Hasanbegović. Inače 2010. i 2012. u Saboru se pojavljuje zakonski prijedloga Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika. On je imao i potporu Vijeća za normu, 2013. i zakonski prijedlog Matice hrvatske. ”Vlada Jadranke Kosor ga je odbila, a nakon toga i Milanovićeva kukuriku vlada. I to na gotovo istovjetan način da je Milanovićeva vlada prepisala dijelove odbijenice vlade Kosor”, kaže Hasanbegović.
Jovanović je 2012. likvidirao Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika
Hasanbegović kaže da je epilog toga rata nastupio 2012. kada je ministar Jovanović u duhu Khuena Karoly Hedervaryja, dekretom likvidirao Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika. To je akademnik Katičić, koji je kao i ostali članovi o tome saznao iz novinstva, rezignirano prokomentirao. ”Duh hrvatskoga jezika koji smo zagovarali očito im nije odgovarao, bio im je smetnja, pa su nas onda i raspustili”. Nikad potvrđena anegdota glasi da je Jovanovićevo ministarstvo pisanim putem o raspuštanju Vijeća obavijestilo tek člana akademika Tomislava Ladana, previđajući da je Ladan umro tri godine ranije, kaže Hasanbegović.
”Ministar Jovanović dodjeljuje dotada irelevantnom Željku Joziću i njegovu Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje kojim Jozić kao nezamjenjivi transpartijski kadar svake vlade, upravlja do današnjeg dana”. Hasanbegović kaže da je on proglasio Institut, ”ne znam po kojem mjerilu”, tzv. krovnom ustanovom za proučavanje hrvatskog jezika već i cit. ”oblikovateljem hrvatske jezične politike”. Kuloarski, dvojac Jovanović-Jozić kolokvijalno se u to doba po jezikoslovnim hodnicima i gradskim kafanama označavao i suvremenom inačicom dvojca Vuk Karadžić-Đura Daničić.
Naglašava nadalje da je misija Instituta u tom kukuriku vremenu bila dovršiti pravopisni rat likvidacijom nepoćudnih pravopisa. Također i sastavljanje novog institutskog pravopisa, navodno besplatnog. Njega je ministar Jovanović naravno dekretirao kao obvezatni. Hasanbegović podsjeća da je onaj pravopis, poznat u javnosti i kao Jovanović-Jozićev pravopis. On se u ljeto 2016. usred predizborne kampanje, bez naknade Institutu, besplatno dijelio uz jedne dnevne novine (Hanza Media).
>Hitrec: Zakon o hrvatskom jeziku podsjeća nas koliko se orjunaških poslenika uvuklo u našu domovinu
Što je jedno od obilježja djelovanja tadanjeg i sadanjeg ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje?
Hasanbegović podsjeća kada je u siječnju 2022. predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran izašao s inicijativom za izradbu nacrta Zakona o hrvatskom jeziku. Jedan od onih koji se u više javnih nastupa oborio na zamisao o donošenju Zakona o hrvatskom jeziku bio je naravno ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U isto vrijeme pojava pamfleta protiv ovog zakona u po državi obilato dotiranom glasilu SNV-a Novosti. To je naravno puka podudarnost ili koincidencija, ironično će Hasanbegović.
Hasanbegović kaže kako je sve rečeno sažetak konteksta bez čijeg poznavanja je svaka rasprava o sadržaju ovog zakonskog prijedloga bepredmetna. Što je njegov meritum? Odgovara Hasanbegović da se duša ovog kamilica zakona nalazi u člancima 17. i 18. Vijeće za hrvatski jezik i Djelokrug vijeća koji suštinski poništavaju smisao izvornoga nacrta Matice hrvatske.
Naime ključnu i na prvi pogled teško uočljivu ulogu u tom Vijeću dobiva Institut za hrvatski jezik i jezkoslovlje. ”Predmnijevam da je riječ o Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. On je pokrenuo postupak promjene imena, ali koji se na današnji dan još uvijek ne zove Institut za hrvatski jezik što je vidljivo i na mrežnim stranicama kao i u sudskom registru”, kaže Hasanbegović.
Zašto to nije Leksikografski zavod ili Nacionalna i sveučilišna knjižica?
Hasanbegović se pita zašto, kako, po kojem mjerilu to nije primjerice Leksikografski zavod ili Nacionalna i sveučilišna knjižica? ”Naravno ne ulazeći u činjenicu da imamo i druge dvojbene odredbe o samom sastavu Vijeća, mehaničko nabrajanje predstavnika svih Sveučilišta, što je apsurd s obzirom na veličinu i tradiciju pojedinih katedri za hrvatski jezik i književnost itd. O čemu više u drugom čitanju i amandmanima”, kaže Hasanbegović.
Hasanbegović konačno zaključuje da ovaj vladin zakonski prijedlog nije isto što i nacrt Matice hrvatske. To treba jasno istaknuti.
”Pričekat ćemo konačni prijedlog, a poštovani predsjedniče Matice hrvatske, gosp. Gavran, siguran sam da će te svojim autoritetom učiniti sve da predlagatelj u konačnom tekstu ukloni sjenu s ovog zakona, koji će ukoliko do toga ne dođe ostati neprovediv i mrtvo slovo na papiru ili u slučaju buduće koalicije tzv. ideološkog moratorija instrument novog vukovskog nasrtaja na hrvatski jezik”, poručuje Hasanbegović.
