HGK: Zašto mlađim umirovljenicima ne omogućiti da rade bez gubitka prava na mirovinu

Zašto mlađim umirovljenicima ne omogućiti da rade bez gubitka prava na mirovinu, ako imaju želje za poslom, ovih je dana poručeno iz Hrvatske gospodarske komore. Povod takvoj ideji koja se ne čuje prvi put, a nije to nešto što je domaća izmišljotina, jesu problemi nekih domaćih poduzetnika u nalaženju rade snage, piše Slobodna Dalmacija.

Njemačka je mini reformama smanjivala povlaštene mirovine i mlađe umirovljenike vraćala u svijet rada na privremene i povremene poslove vrijedne do 600 eura. Dok njemačko gospodarstvo godinama gladno radne snage, kod nas je pretvorbenim čarolijama i učincima krize izbrisano više od pola milijuna radnih mjesta, a broj umirovljenika je sa 656.000 skočio na sadašnjih 1,2 milijuna.

Broj onih koji uplaćuju u mirovinski doprinos pao je na trenutačnih 1,5 milijuna s oko dva milijuna ljudi u 1990. Još 1990. godine jedan umirovljenik bio je “pokriven” s tri osiguranika, danas sa svega 1,24 osiguranika. Jasno je da je za to zaslužna pretvorba i pometanje radnika u prijevremene mirovine, čime se kupovao socijalni mir, današnja kriza u kojoj su na listi za otkaze uvijek prvi oni koji imaju uvjete za prijevremenu…

U našem je svijetu rada, prema podatcima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, trenutačno 1,5 milijuna ljudi. Riječ je o stalno zaposlenim i sezoncima koji rade u tvrtkama, obrtima ili samostalnim profesijama i uplaćuju mirovinske doprinose iz kojih se isplaćuju mirovine za 1,2 milijuna umirovljenika. Po svakom umirovljeniku imamo 1,24 zaposlenih.

Dr. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije smatra da je povratak umirovljenika u svijet rada odlična ideja, ali ne zna koliko je – izvediva.

– Ako bi se našao motivacijski čimbenik da se vrate u rad bilo bi dobro. I sad postoji mogućnost za to, ali ako se razbole trošak bolovanja ide na teret poslodavcu, a to je demotivirajući čimbenik poslodavcima. Bilo bi korisno da se starije osobe vrate u svijet rada, oni ne moraju raditi puno radno vrijeme, ne moraju raditi svaki dan. Tko imalo putuje po svijetu zna da stjuardese u američkim avionskim kompanijama imaju po 70 godina, da prodavačice u dućanima u Zapadnoj Europi imaju više od 70 godina. Rad je u svakom slučaju jako dobar način socijalizacije. Ako radite u starosti velike su šanse da ćete biti zdraviji i nećete imati probleme izoliranosti, depresijom i slično. Ideja mi se čini dobra, ali znajući kako smo nespretni u provođenju najboljih ideja, treba biti jako oprezan – ističe dr. Bejaković.

U Hrvatskoj čak 26 posto svih umirovljenika ili njih 327.910 ima od 40 do 60 godina života, a od tog broja ih je 147.747 mlađe od 60 godina. Ili, 12 posto svih umirovljenika nema ni 60 godina života. Prosječna starosna mirovina onih s 40 i više godina staža je 3450 kuna, svaki peti umirovljenik ima više od četiri desetljeća staža. Prijevremena starosna mirovina teži u prosjeku 2356 kuna. Jasno je da bi nekim umirovljenicima vraćanje u svijet rada bilo dobrodošlo. Dakako, ako ne bi izgubili pravo na mirovinu.

Njihove financijske probleme razumije Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Podržava njihov povratak u svijet rada, na poslove deficitarne radnom snagom i ukazuje na jednu opasnost. Na mogućnost da djedovi i bake postanu konkurencija unucima i djeci u zapošljavanju. Onako kako su sad, kaže nam Sever studenti konkurencija roditeljima.

– Mirovine su vrlo niske u Hrvatskoj. Za dobar dio umirovljenika bi dobro došlo da mogu dodatno raditi i ne gubiti mirovinu. No, kao prvo morali bi raditi pod istim uvjetima kao ostali radnici. Znači, morali bi imati poreze i doprinose kao ostali radnici, jer se ne bi smjelo dogoditi da djedovi i bake postanu konkurencija u traženju poslova svojim unucima i djeci, pa da poslodavci dobivaju jeftiniju radnu snagu jer je dobar dio umirovljenika pri snazi i mogu odrađivati različite vrste poslova. Kad nas je problem što je veliki dio umirovljenika otišao ranije u mirovinu. Nisu otišli zato što to htjeli, jer u pravilu će malo ljudi otići i prijevremenu i odreći se pune mirovine – tvrdi Sever.

Nužne reforme

Podsjeća da su ljudi u vremenima intenzivne privatizacije tvrtki ostajali bez posla, država je vodila računa i o dijelu ratnika koji su se vraćali s bojišta, omogućivši dokup staža, pa je tada dio ljudi uz dokup staža otišao u mirovinu vrlo mlad. Dio ljudi poslodavci poslali u mirovinu kao viškove, ukazuje predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata i dodaje da je mnogo razloga za mnogo umirovljenika mlađe dobi.

– Ne bi bilo loše da ih se može uključiti za poslove deficitarne radnom snagom, ne bi smjeli imati povoljnije uvjete rada od svih ostalih. Mnogima bi odgovaralo da ih se zaposli i da se za njih ne plaćaju pristojbe. Ako bi to bilo tako, onda bi stvarno postali konkurencija djeci i unucima. Studenti su danas konkurencija roditeljima jer je njihov rad posao vrlo jeftin i poslodavci ih zapošljavaju na poslove koji su trajnijeg karaktera. Kad se to spomene, kaže se da im moramo pomoći da studiraju no pitanje je kako svoje studentske obveze može ispunjavati onaj student koji radi puno radno vrijeme ili polovinu radnog vremena. Bilo bi bolje da se stvore uvjeti da mogu redovito studirati tako da im država omogući stipendije i druge potpore – smatra Krešimir Sever.

Da su reforme na tržištu rada neophodne, mišljenje je Hrvoja Stojića, direktora Ekonomskih istraživanja Addiko banke koji ukazuje i na porezni teret na rad koji je među najvišim u Europi.

– Reforme na tržištu rada su nužne jer Hrvatska realno ima dvije velike boljke u tom pogledu. Prva je što je kod nas participacija na tržištu rada i dalje među najnižima u Europi, a druga jest to što je porezna presija na rad među najvišima u Europskoj uniji i ona mora nastaviti padati. Niža porezna presija na rad pozitivno utječe na aktivnost gospodarstva i povećava sklonost prema poduzetništvu u službenoj ekonomiji. Stoga je potrebno potaknuti mobilnost i sudjelovanje na tržištu rada te omogućiti fleksibilnost poslodavaca u upravljanju ljudskim resursom, a što se posebno nužnim pokazuje u izrazito cikličkim djelatnostima – ukazuje Stojić.

O ideji rješavanju dijela nedostataka zaposlenika u nekim djelatnostima aktiviranjem mlađih umirovljenika, Stojić veli da ima argumente, ali postavlja pitanje o kojim je djelatnostima riječ te sposobnosti takve radne snage za reaktiviranjem – u smislu znanja, sposobnosti i vještina.

– Konkretno, koliko se takvih kapaciteta može reaktivirati te je li im – da bi odgovorili trenutnim zahtjevima tržišta rada i tih pozicija – potrebno doškolovanje. U slučaju da nije, onda je to quick fix rješenje za ovu “sezonu”, međutim u slučaju da je potrebna edukacija onda ono ne može dati rezultate odmah. U svakom slučaju ako bi govorili o dugoročnim rješenjima onda reforme tržišta rada moraju biti određene i podržane s restrukturiranjem obrazovnog sustava te investicijama u ljudski kapital, a što će rezultirati većom kontribucijom po zaposleniku (statistički gledano), boljim upravljanjem kompanijama (menadžerski gledano) te poboljšanom fleksibilnosti. Sve to utjecat će na povećanje konkurentnosti kako zaposlenika, tako i kompanija, tj. poslodavaca, a samim time dugoročno i nacionalnog gospodarstva – kaže Hrvoje Stojić.

Ništa bez jasnih kriterija

Ništa protiv toga da se neki od 327.910 današnjih umirovljenika koji imaju od 40 do 60 godina, vrate u ekonomiju, nema ni prof. Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. No, mišljenja je da tu treba postaviti određene kriterije.

– Zapošljavanje mladih umirovljenika je opravdano ako nema nezaposlenih obrazovanih ljudi u radnoj dobi u struci u kojoj se zapošljavaju umirovljenici. Tako je otklonjena mogućnost da zapošljavanjem umirovljenika ostavljamo mlade nezaposlenima. Uz to, zapošljavanje umirovljenika mora donijeti povećavanje bruto domaće proizvodnje i izvoza. To bi bili uvjeti. Problem je i u tome što umirovljenici koji primaju 3000 kuna mirovine neće za dodatnih tisuću kuna ići na posao jer im je tisuću kuna trošak odlaska na posao, a u mirovini u svom domu i selu, direktno ili indirektno privrede više. Nije dovoljno ponuditi veću plaću od mirovine za izlazak iz mirovine, to će rijetki prihvatiti. Tu treba postaviti aranžmane, jedan je zadržati ih u mirovini, druga je mogućnost da poslodavac isplaćuje bruto plaću kao neto, da ne isplaćuje doprinose jer umirovljenici imaju sva osiguranja – smatra prof. Jurčić.

Poslodavci općenito u svijetu cijene iskustvo i smirenost starijih osoba, ali ih ne zapošljavaju. Tako nam kazuje dr. Bejaković. Kaže, postoji predrasuda, za koju tvrdi da je potpuno pogrešna i neutemeljena, kako su stariji ljudi manje produktivni od mlađih. Smatra da je šteta što ljudi rano odlaze u mirovinu:

– Vjerojatno ste čuli da je BMW imao dvije tvornice, u jednoj su radili samo mlađi, u drugoj tvornici mlađi i stariji. U drugoj tvornici je broj škarta bio osjetno manji. Možete završiti najbolje škole, ali kroz rad stječete iskustvo. U cjelini, u Hrvatskoj se odlazi rano u mirovinu. Muškarci bi trebali odlaziti sa 65 godine, a odlazi se s nešto više od 62 godine, a žene odlaze u mirovinu još ranije. Imamo jako mlade umirovljenike. Slijedom toga, Hrvatska općenito ima mnogo problema sa socijalnim kapitalom.

Socijalni kapital su ona znanja i stručnosti koja mi svi zajedno imamo i taj socijalni kapital bi trebao stvoriti veću vrijednost nego zbroj svih naših znanja. U svakom području nama nedostaje ljudi i prava je šteta što ljudi odlaze relativno rano u mirovinu – vjeruje ovaj stručnjak.