“Po kojim se cestama takav auto uopće može voziti”; “Kome to treba, neka radi aute koje si normalni ljudi mogu kupiti”; “Haha, pa kad bude radio auta koliko Tesla onda neka se javi”; “I ja bi imao tvornicu auta da mi je ćaća ukrao pare, to može svatko tako”, lamentiranja su i rantanja hrvatskih šank-filozofa i, kako ih je Tuđman izvrsno nazvao, jalnuških diletanata.
Sve što trebate znati o najbržem i najnaprednijem hiperautomobilu današnjice – Rimcu C_Two
“Telegram” je jučer objavio, pod naslovom “Možda zaista nema šanse za ovu zemlju”, pregled najglupljih i najprimitivnijih komentara zavidnih i pretežno nepismenih ljudi koji pokušavaju svim silama omalovažiti uspjeh Mate Rimca. I to ne rade od jučer: dok sve uspješne zemlje svoj uspjeh temelje na tome da zajednica gura svoje nadarene pojedince, dotle Hrvati tradicionalno odsijeku glavu svakom sunarodnjaku koji se usudi izdignuti je iz mase anonimnih, neuspješnih poslušnika.
Hrvatska konačno upisana na industrijsku kartu svijeta
Mate Rimac je taj koji je konačno stavio Hrvatsku na kartu svijeta, i malo kome je jasno koliko je njegov uspjeh bitan za marketing i brendiranje Hrvatske kao države. Isto tako, na žalost, malo kome je u Hrvatskoj jasno da svaki industrijski proizvod “made in Croatia” vrijedi na tržištu puno manje nego identičan i jednako kvalitetan na kojem piše “made in Germany” upravo radi toga.
Isto tako vina “made in Croatia” ne vrijede koliko i vina “made in France” čak i ako su bolja, i hrana “made in Croatia” ne vrijedi kao ona na kojoj piše “made in Italy”. Žalosno je koliko Hrvati općenito slabo razumiju važnost brendiranja, ugleda jedne zemlje. I zašto je važno da tri lampice na boku koje pokazuju status baterija svijetle crven-bijeli-plavi, i da auto na boku ima motiv kravate, kao i prethodni model.
Italija ima Ferrari, i nikad niste mogli čuti niti jednog Talijana da govori “čemu to, tko si to može kupiti, zašto Enzo ne radio aute koje si prosječni Talijan može priuštiti”. Kamoli da biste čuli talijana koji priča kako on od Ferrarija nema ništa, i pita na koji će način to što Ferrari radi aute njemu popraviti život. Ako je takav i postojao, postojala je i kritična masa dovoljno inteligentnih da ga ušutkaju: Ferrari je nacionalni ponos, nikog nije briga kvare li se i jesu li skupi.
Koliko je važno probiti led govore prvi napisi u tisku o Rimcu, kad je imao osam zaposlenih i radio svoj prvi auto, nakon što je u garaži složio zelenu kockicu koju je kupio za tisuću eura za street race da ide na struju. Što smo mi, koji smo utrke posjećivali, smatrali zanimljivom ekscentričnošću, ali je bilo jasno po rezultatima da taj klinac ima nešto, da ima kliker i da ima hrabrosti.
“Proizvedeno gdje? Vi se šalite?”
Prvi Rimčev automobil je u početku izazvao skepsu: “Dolazi iz Hrvatske, zemlje koja je nekad bila dio Jugoslavije iz koje nam je došao Jugo”, pisalo je u automobilističkom tisku. Stvarno, Rimac je od početka imao svaku moguću prepreku koju je morao prijeći da bi ostvario ono što nitko nije očekivao – u Hrvatskoj stvorio tvrtku koja je tehnološki lider u jednoj od najpropulzivnijih branši, u tehnologiji električno pogonjenih automobila.
Prvo, Rimac je tvrtku osnovao ovdje, u Hrvatskoj, i iako su ulagači, kad je posao malo krenuo, inzistirali da bar izmjesti pravo sjedište firme u neku zemlju u kojoj vlast, lokalna vlast, mafija i sugrađani neće pokušati vlasnika svim silama izreketariti ili mu oteti i nacionalizirati firmu, ostao u njoj. To je pravo malo čudo, jer je pravilo da se uspješni startupi sele van iz Hrvatske, u zemlje gdje su ulaganja i kapital sigurniji.
Drugo, osnovao ju je u zemlji za koju su ljudi čuli samo po ratu. Eventualno moru, suncu i Dubrovniku. Biste li vi kupili superautomobil od milijun eura proizveden u Rumunjskoj, koja je do tada proizvodila samo Dacie, a i one su bile bolje od Jugića koji je jednoglasno proglašen najgorim automobilom u povijesti? Ili u Nigeriji, Gvineji Bisao? Takvi automobili su statusni simbol! A ne želite statusni simbol “made in China”, zar ne?
Treće, osnovao ju je u neprijateljskom okruženju, koje prezire ne samo privatne poduzetnike bilo koje vrste, već u okruženju koje nikom ne oprašta uspjeh, jer tako “mali Hrvati” ne mogu svoj neuspjeh pravdati “objektivnim okolnostima”. Uspješan Hrvat, poput Rimca, dokazuje da se može kad se hoće i kad se ima u glavi – čak i ovdje, a to je crvena krpa za svakog internetskog trola koji je život proveo glancajući laktovima šankove i završio na rubu socijale pa je sad bijesan na sve i svakog.
“Kaj taj mali zna”
Ovo su samo neke od poruka Rimcu koje sam zabilježio kad su ga ulagači silili da napusti Hrvatsku:
“Prodavač magle za kakve ima plodnog tla samo u vukojebinama poput Hrvatske. Ćale mu opljačkao pare pa se sad šminka uokolo i traže nove somove”.
“Glavno da tata krade po Hrvatskoj, a sin se buni ,oće van, tata previše ukrao pa nema niš za sina. Jedite govna, odi van ,u Široki Brijeg, to jest doma.”
“Da se ne izvrće, prdi, reko i netko još uvijek smatra da je mali išta izumio i napravio kao ono sam sa ekipicom? Pa zar uistinu ima još itko u ovoj zemlji tko vjeruje da možeš stvoriti nešto iz ničega? Čak je i Isusu trebala krv da napravi vino.”
“Damned if you do, damned if you don’t”, proklet bio ako uradiš, proklet bio ako ne uradiš, kažu Englezi za takve situacije gdje će vas napasti što god uradili. Ne znam zašto je Rimac unatoč svemu ostao u Hrvatskoj, da li iz patriotizma ili iz želje da dokaže nešto nekom ili sebi.
A najbezobrazniji su oni koji pitaju zašto je dobio poticaje u iznosu od manje više beznačajnih 52 milijuna kuna. Kome bi trebalo davati poticaje? Propalim poduzetnicima, gubitašima, škverovima koji nisu nikad vratili uloženo? Poticaji nisu vid socijale! Sve pametne zemlje potiču uspješne, samo u Hrvatskoj se smatra da pomagati treba neuspješnima!
Ali, meni je drago da je ostao.
A što se glupih pitanja tiče – da, znam sa street racea puno onih koji su imali bogate tatice, ali nisu se utrkivali kao Mate, sa starim “uradi sam” BMW kockicama, nego s novim Porscheima od 200.000 eura. Nitko od njih nije postigao ništa, iako su od tatica dobivali puno više love nego Rimac.
I publika je navijala kao luda kad bi netko u starom Golfu jedinici tuniranom kod Gige u šupi na sedamsto konja oderao takvog dripca na stazi. Ili kad bi ga oderao Rimac u staroj kockici. Navijao sam i ja, iako sam od onih koji smatraju da je struja za veš mašine, a ne za aute.
Otporan na Hammonda i hrvatski jal
U toj i takvoj sredini, koja bi i jednog Teslu vjerojatno poslala da čuva ovce i ne priča gluposti o struji da nije zbrisao u SAD, Rimac je stvorio tehnološko čudo – ne samo najjači i najbrži serijski automobil na svijetu, nego i tehnološki od najnaprednijih, prvi koji je spreman za četvrtu razinu autonomne vožnje. Što možda pomogne da ga Hammond iz Top Geara opet ne razbije. Ah, da, sjećate li se koliko je “malih Hrvata” likovalo kad je Hammond razbio Rimca na brdskoj trci? Hrvatski jal na najjače! Ma radije ćemo svi pasti travu nego da netko od naših uspije! Čak i Srbi su uvijek bili dovoljno pametni da guraju svoje uspješne ljude u inozemstvu, da ih promiviraju jer preko njih promoviraju svoju zemlju i sebe! Samo Hrvati su jedinstveni u tom pogledu!
Rimčev novi auto ima, kaže press materijal, skoro 2.000 konja, ide preko 400 na sat, ubrzava do 300 dvije sekunde brže od jednako skupog Bugattija, ima osam kamera, šest radara, dva lidara (laserska radara), 12 ultrasoničnih senzora, 72 procesora i više računalne snage nego cijela NASA u vrijeme lansirana prvog Space Shuttlea. Kao u video igrici, pokazuje vam na svim pistama svijeta idealnu liniju i gdje trebate kočiti – umjesto da vozi umjesto vas, što bi tehnički (za sad ne i pravno) mogao. Prati vrijeme, i prilagođava ovjes i pogon vremenskim uvjetima, automatski. Vrata otvara na prepoznavanje lica vozača, nije rečeno što radi ako prepozna Hammonda. Ima računalnu snagu 22 mac pro računala, i više je robot na 4 kotača nego klasični, tradicionalni auto. Ide punih 650 kilometara bez punjenja. Rimac kaže da kamere također očitavaju raspoloženje, pa ako vide da ste nervozni auto pusti smirujuću muziku.
Unatoč tome, Hrvatima je i dalje stalo da omalovaže Rimca. Zašto ne radi aute za svakog? Zato jer, dragi moji, razvoj velikoserijskog auta košta barem milijardu dolara, ako se ide od nule. Najmanje. I zato su i Tesla i brojni drugi počeli od malih ekskluzivnih serija. Zato jer se uostalom u tako nešto ne ide ako se nema domaće tržište koje može progutati velik dio proizvodnje, a Hrvatska je premala za to. I ako se nema mrežu dilera, i koješta drugo. Zato države s manje od desetak milijuna stanovnika nemaju svoju auto industriju, bar ne masovnu. A često ni puno veće.
“A on samo slaže aute, niš ne radi sam”. Ma hajde, od svih proizvođača Rimac vjerojatno najviše dijelova i komponenti proizvodi u tvornici! Veliki proizvođači imaju samo montažu i razvoj kod sebe, a i to ne uvijek. Ali glavno je kritizirati stvari o kojima se zna malo ili ništa.
Tesla gubi novac, Rimac ga stvara
Uostalom, Mate Rimac je više puta isticao da su auti njemu samo izlog tehnologije koju prodaje – a zna se da radi na razvoju električnih pogona i autonomnih sustava vožnje za Aston Martin, Koenigsegg, Jaguar, Renault, i vjerojatno i BMW iako to iz BMW-a nisu potvrdili. Nevjerojatno je koliko je nekim ljudima teško objasniti da Rimac ne zarađuje na automobilima – jer na električnim automobilima u ovom trenutku nema zarade, Tesla je lani, unatoč milijardama dolara državnih subvencija za električne aute u SAD, radila s gubitkom od oko dvije milijarde dolara.
Unatoč tome, masu ljudi se ruga Rimcu i uspoređuje ga s Teslom. E pa, Tesla u 15 godina postojanja niti jedne godine nije zabilježila dobit, i nisu bankrotirali samo zahvaljujući “hypeu” kojeg marketinški genij Musk diže oko kompanije. Kad smo kod toga, slavni Teslin “ludicrous mode” traje par sekundi i zahtijeva podulju pripremu auta. Rimac može, tvrde u kompaniji, prijeći dva kruga na Ringu punom snagom, bez posebne pripreme.
Rimac za razliku od Muska ima zdrav poslovni model, i posluje s dobiti bez da proda i jedan auto. No, dok mu svijet skida kapu i na poslovnom modelu, i na tome što je u par godina došao od 8 do 358 zaposlenih, i na tome što je došao niotkud i osvojio svijet tehnološki najnaprednijim automobilima koji u ovom trenutku postoje – a koji su uz to beskrajno cool, i za koje su kupci spremni iskeširati dva milijuna eura, mi ga gazimo. Ne treba sumnjati da će opet krenuti potcjenjivanja o “samo 150 auta”, a slavnom imenu poput Bugattija je trebalo deset godina da po toj cijeni proda, i to jedva, 350 auta!
Rimac je već sad za Hrvatsku napravio više nego svi političari od Tuđmana na ovamo zajedno. I zato je samo pitanje kad će početi raditi na njega pritisak da im daje reket, da im zaposli rodijaka ili prijatelja u zamjenu za to da ga ne blokiraju kod traženja dozvola, i kad će mu “u ime naroda” pokušati oteti što je stvorio. A psihološke pripreme za to već rade brigade trolova s pričom “ćaća je oteo pare pa nek se to vrati narodu” (iako mu je otac oslobođen optužbi). Ne treba govoriti koliko bi dugo firma nakon toga trajala.
Ali živimo u Hrvatskoj, gdje je do sad sve bilo moguće, osim da pojedinac bez političkih veza uspije kao privatni poduzetnik, naročito u segmentu tehnologije. Rimac je s te strane revolucionarna promjena u Hrvatskoj, i treba mu zaželjeti uspjeh. Spašava ga jedino to što su mu klijenti, za sad – izvan Hrvatske.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
