C_Two, nasljednik Concept_One-a, je prije svega ekscesno skupa igračke za one koji već imaju privatni mlaznjak, jahtu ili dvije, i zbirku od pedesetak automobila. Za cijenu nije pristojno pitati, uostalom C_Two spada u one stvari za koje važi pravilo “ako morate pitati koliko košta, znači da si ne možete priuštiti”. Ali, oko 1,7 milijuna eura plus PDV i trošarina, i naravno, specijalne želje se plaćaju posebno.
Od prethodnika je jači, brži, ide dalje bez punjenja baterija, i nevjerojatno je pametan. Usto, odlično izgleda: dizajn je napravljen u kući, a potpisuje ga Adriano Mudri. Iako je izgubio nešto čistoće linija prethodnika, sad izgleda više kao ozbiljan konkurent u klasi LaFerrarija i Bugattija, a manje kao proizvod male manufakture. Motiv kravate koji prolazi cijelim bokom je ostao, kao posveta zemlji iz koje dolazi, a dodane su crven-bijeli-plavi lampice na boku.
Brojke su gotovo apsurdne: motora su četiri i zajedno razvijaju 1,914 konjskih snaga i nevjerojatnih 2,300 Nm okretnog momenta. Motori dakle pritišću kotače s gotovo četvrt tone momenta po metru poluge. Prednji kotači koriste mjenače s jednom brzinom, po jedan na svakom, također projektirane i proizvedene u Rimcu, dok su otraga isto tako Rimčevi mjenjači ali s po dvije brzine, što je za električni automobil dovoljno. Najveća brzina je 412 km/h, sve ste to već vjerojatno čuli.
Kao i to da ubrzava do 100 na sat za manje od 2 sekunde – točnije, 1,97 sekundi. A za Amerikance, koji će uz Arape vjerojatno biti i glavni kupci, do 60 milja ubrzava za 1,85 sekundi – ali uz onu jednu stopu “rollouta” koja je dozvoljena na američkim utrkama na četvrt milje. Zanimljivo da Rimac daje podatak o tome, što ukazuje na integritet.
Ako se vozač ne onesvijesti od ubrzanja, do 160 će stići za 4,3 sekunde, a četvrt milje (402 metra) pokriti za 9,1 sekundi. 300 km/h dolazi nakon samo 11,0 sekundi, gotovo dvije sekunde brže od dva milijuna eura skupog najnovijeg Bugattija Chiron, koji će biti napravljen u 500 primjeraka i vjerojatno je jedini pravi konkurent Rimčevom automobilu. To ga svrstava u vrlo ekskluzivan klub tri nesporno najbrža automobila na planeti, uz spomenuti Bugatti te brojke može dotaknuti samo još Koennigsegg Agera RS. A za Koenigsegg Rimac ionako radi kontrolere i druge dijelove električnog pogonskog sustava.
Unatoč tome što je sve na karoseriji osim nekih, i to ne svih, zona apsorpcije od karbonskih vlakana – s integriranim baterijama – C_Two nije lagan, teži samo nešto manje od dvije tone, točnije 1950 kg. No, to je i dalje gotovo jednako kao i stari model, koji je bio osjetno tijesniji u unutrašnjosti, imao je baterije za četvrtinu manjeg kapaciteta i gotovo dvostruko manju snagu motora.
No Rimac tvrdi da vozači veliku težinu – opet, jednaku Bugattiju, desetak kilograma dolje ili gore – zahvaljujući inteligentnom sustavu upravljanja okretnim momentom, jednim od glavnih proizvoda Rimčeve tvrtke, uz kontrolne sklopove za baterije, na kojima se ostvaruje zarada – težinu neće osjetiti. Rimac je street racer, i njegovi su automobili uvijek bili podešeni za driftanje.
Snagu je, zahvaljujući tome što svaki kotač ima svoj motor i svoj mjenjač, moguće rasporediti na njih u bilo kom omjeru, pa i samo na stražnje kotače. U suvremenoj kabini – koju je jedan američki magazin opisao kao “svemirski šik” – nalazi se prekidač kojim prebacujete pogon između osovina u željenom omjeru. Rimac kaže da je time omogućen raspon “od punog držanja ceste do proširenih mogućnosti driftanja”: C_Two može biti kulturan GT, ili huligan, po potrebi.
Za sustav Rimac kaže da je tako pametan da ne treba uobičajena elektronska pomagala poput kontrole stabilnosti. Umjesto da aktivira ogromne, poput jumbo pizze velike, 390 milimetarske karbon keramičke kočnice kako bi kontrolirao ponašanje na cesti, sustav prebacuje moment između sva 4 kotača kako bi vozača spriječio da se igra Hammonda. Naravno, ako se bez kočena velikom brzinom zaletite u serpentinu, morate računati da fizika i prianjanje guma ipak imaju neka ograničenja.
Baterije su litij-manganske, zahvaljujući njima je na NEDC testu automobil prešao 403 milje s jednim punjenjem, oko 650 kilometara. 80% kapaciteta baterija od 120 kwh je moguće, uz adekvatan punjač, napuniti za samo pola sata. Rimac tvrdi da je auto u stanju prijeći puna dva kruga na Nürburgringu “bez osjetnog pada performansi”, što su oko 44 kilometra. Impresivno, kad se zna da većina električnih automobila baš i nema mogućnosti ni za jedan pod punim opterećenjem bez da se baterije beznadno pregriju. Sudeći po svemu, nećemo dugo čekati pokušaj obaranja rekorda “ringa”.
A u tome bi Rimcu mogla pomoći aktivna aerodinamika: stražnje krilo automatski zauzima poziciju ovisno o potrebama za navjećom brzinom ili najviše pritiska na stazu, a ispod vozila su venturi tuneli koji ga pri većim brzinama drže zalijepljenog za pistu. Opet po uzoru na Bugatti, stražne krilo postaje zračna kočnica pri kočenju iz velikih brzina, a flapsevi na “haubi” se otvaraju za veći protok zraka po potrebi. Aktivnu aerodinamiku zaključuje zatvaranje i otvaranje otvora za hlađenje bez intervencije vozača, po potrebi.
U stvari, vozač ne bi morao raditi ništa u C_Two, ako ne želi, kad bi propisi dozvoljavali. Novi auto ima 4. nivo autonomije zahvaljujući osam kamera, dva lidara, šest radara, dvanaest ultrasoničnih senzora i 72 procesora, snage kao 22 Macbooka pro ili pedesetak običnih laptopa. Naravno, tu su i sad već “obični” sustav automatskog kočenja i skretanja. Mate Rimac kaže kako tijekom svakog sata vožnje sustavi u autu generiraju 6 gigabita podataka: C_Two je pravi superkompjuter na kotačima.
Tu tek postaje zanimljivo. Kamere imaju sustav prepoznavanja tako da se u auto ulazi bez ključa i kartice – auto će jednostavno sam prepoznati svog vlasnika, ili onog tko je ovlašten da ga vozi. Ako mu se dopadnete galeb-vrata će se otvoriti, ako auto vidi ispred sebe Richarda Hammonda, ostat će zatvoren. Kad smo kod toga, vrlo je duhovit i zgodan detalj uređaj za gašenje “pastor” (Rimac očito promovira i druge domaće brandove) na kom je ugravirano “upotrijebiti u slučaju brdske utrke”, što je aluzija na Hammondovo izlijetanje.
A ne samo to, nego auto prepoznaje raspoloženje vozača (opet, kamere!) i podešava ne samo muziku prema raspoloženju, već i podešenost ovjesa i pogona. Što je dobra stvar, ako nervozni sjednete za volan nečeg što ima gotovo 2.000 konja, dvadesetak puta više od onog što vozi prosječan Hrvat.
A ako odete tamo gdje je takvom autu mjesto, na trkaću stazu, znat će na kojoj ste i na ekranu će vam iscrtavati preporučenu liniju prolaska kroz zavoje i označiti gdje trebate početi kočiti, kako biste postigli najbolje moguće vrijeme. A prati i prognozu, pa ako je maglovito ili počne kiša, Rimac će podesiti podvozje i sustav prijenosa snage skliskoj cesti bez da sami petljate po tome. Opet, sve je moguće, ako se želite igrati, podešavati ručno. Rimčev je auto kao iz računalne igrice, samo što je – pravi.
Usto, za razliku od automobila te klase, čak i benzinskih, C_Two je moguće konfigurirati s dovoljno prtljažnog prostora da može poslužiti kao GT, hvali se Mate Rimac. Odnosno, možete otići udvoje na vikend na Azurnu obalu bez da vas Jeeves prati u Range Roveru krcatom koferima. I možete do Monaca stići iz Zagreba, uz malo sreće, bez da putem dopunjavate akumulatore.
Dakle, Rimčev novi auto je brži od Tesla Roadstera – i postoji sad i ovdje na zemlji, dok je Tesla još u svemiru i na crtaćim daskama i bit će raspoloživ tek za tri godine, ako sve bude po planu, a poznato je da kod Muska sve uvijek kasni u odnosu na plan.
No, dok Tesla koristi raketu kao marketinški trik da bi prodao auto, dotle Rimac koristi auto kao marketinški trik da bi prodao tehnologiju. A to se pokazalo puno boljim poslovnim modelom, jer dok Tesla gubi stotine milijuna, a ponekad i milijarde dolara svake godine, i tako već 14 godina, Rimac posluje u plusu…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
