Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović boravio je u općini Kamanje u Karlovačkoj županiji. Govoreći na svečanoj sjednici Općinskog vijeća o korištenju fondova EU-a, Milanović je istaknuo kako se oni koriste i ulažu, no ne u tvornice i proizvodne pogone. Potom je rekao kako se manjak radne snage ne može riješiti nekontroliranim dovođenjem stranih radnika. Što je Milanović govorio ranije, primjerice, kada je bio premijer za vrijeme migrantske krize 2015. godine?
> Veća prava za nezaposlene: Na burzu će moći i strani radnici
Milanović je odmah odbacio optužbe koje bi netko mogao izreći protiv njega kako je ova njegova izjava „nacionalistička i rasistička“. Potencijalne kritičare nazvao je manipulatorima.
Milanović: ‘Nemam problem s njihovom vjerom i bojom kože, ali to je druga kultura’
Evo što je točno rekao: „Mi ćemo morati poraditi na tome da nema nečasnih poslova, a uvjet za to je da su poslovi pristojno plaćeni. Nije rješenje u nekontroliranom dovođenju svakoga tko odgovara nekom poslodavcu. To smo uočili i to treba zaustaviti. I tko god kaže da je takvo ponašanje nacionalističko i rasističko, taj je manipulator. To nema veze ni s kakvom političkom orijentacijom, lijevom ili desnom, to je zdrav razum. Nema nas 70 milijuna, nego jedva četiri i moramo čuvati svoje vrlo inteligentno i promišljeno“.
Nadalje, rekao je i: „Slažem se s izjavom koju sam danas ovdje čuo da ne trebaju sva naša djeca biti doktori i inženjeri. Naša djeca ili naši unuci nisu nikakva viša bića koja ne mogu i ne trebaju raditi one poslove za koje se uvode ljudi iz inozemstva. Nemam problema s njihovom vjerom ni bojom kože, ali to je druga kultura“.
> Kako je došlo do masovnog priljeva stranih radnika u Hrvatsku?
Migrantska kriza 2015.
Prije gotovo deset godina, odnosno 2015. dogodila se velika Europska migracijska kriza, potaknuta nemirima na Bliskom istoku i građanskim ratom u Siriji. Osim s tog područja, migranti su se prema Europi uputili i iz Afrike. Gotovo sve izbjeglice bile su potaknute ekonomskim interesima kada su se zaputili u Europu. Također, većina su bili i muslimani. Dolazili su pretežno iz područja zapadne Azije, Pakistana i subsaharske Afrike. Prema podatcima Visokog povjernika UN-a za izbjeglice, prema narodnosti najviše se useljenika izjasnilo Sirijcima, Afganistancima, Nigerijcima i Iračanima.
> Afganistanci u BiH organiziraju naoružane kriminalne skupine
U jesen 2015. stotine tisuća ljudi prošlo je i kroz Hrvatsku, želeći doći pretežito do Njemačke gdje ih je i pozivala njemačka vlada na čelu s kancelarkom Angelom Merkel. Tadašnji premijer Milanović u migrantskoj krizi vidio je prije svega humanitarni problem, a ne sigurnosni, odnosno nije ga negirao, ali nije ga ni previše brinuo.
Milanović 2015. godine: ‘Tim ljudima treba dati šansu da se zaposle, plaćaju porez i doprinose’
Krajem kolovoza 2015. Milanović je posjetio brod Hrvatske ratne mornarice Andrija Mohorovičić koji je sudjelovao u spašavanju izbjeglica na moru u okviru združene humanitarne akcije Europske unije „Triton 2015“.
Tada je izjavio: „Kada smo donosili odluku, vodili smo se prije svega činjenicom da tisuće ljudi riskira svoj život iz očaja, a ne zato jer nekom žele uzeti komad kruha. Zato jer su progonjeni, siromašni i žele pravo na bolji život. Na nama je da im pomognemo koliko možemo“. Dodao je i: „Tim ljudima treba dati šansu da se zaposle, da rade, stvaraju, plaćaju porez, da doprinose“, rekao je tadašnji premijer Milanović. Danas to isto ne želi priznati stranim radnicima koji masovno pristižu u Hrvatsku.
> Sirijci i Afganistanci Njemačkoj predstavljaju ogroman financijski i sigurnosni problem
Milanović 2015. godine: ‘Migrantska kriza je bolna i naporna, više nego opasna’
Na sastanku s tadašnjim i sadašnjim premijerom Poljske Donaldom Tuskom o migrantskoj krizi je rekao: „Razgovarali smo o krizi migranata, o nečemu što trese i drma Europu i što još uvijek traži precizan i jasan odgovor. To je tema koja je toliko bolna i naporna, više nego opasna“.
Sredinom rujna 2015. izjavio je kako je hrvatska Vlada „potpuno spremna za prihvat izbjeglica i nitko ih neće spriječiti da odu tamo gdje žele“. U prijevodu, Milanović je u potpunosti otvorio granice Hrvatske i dopustio ilegalan prelazak, odnosno tranzit kroz Hrvatsku, kršeći Zakon o nadzoru državne granice.
> Mađarska ne misli platiti EU drakonsku kaznu, poručuju: Šaljemo vam migrante u Bruxelles
Premijer Milanović mađarsku žicu usporedio sa holokaustom
Tada je bio posebno oštar i kritičan prema Mađarskoj koja je podigla žicu i ograde, štiteći svoju i europsku granicu po važećima zakonima. Ovako je komentirao potez našeg susjeda: „Zidovi koji se grade, ne samo da neće nikoga zaustaviti, nego šalju groznu i opasnu poruku. Zovu me stariji ljudi koji pamte Drugi svjetski rat, u pravilu Židovi, koji se zgražaju nad takvim stvarima. Zvuči grubo, ali žica u Europi, u 21. stoljeću, ne da nije odgovor nego je prijetnja“.
„Spremni smo prihvatiti i usmjeriti te ljude tamo gdje oni očito žele otići, a to su Njemačka, Skandinavija i tih nekoliko zemalja“, kazao je, istaknuvši pritom da je sasvim svejedno koje su vjere i boje kože. „Kroz Hrvatsku će moći proći, mi na tome intenzivno radimo i spremamo se za takvu mogućnost“, rekao je tada Milanović. Ponovio je da izbjeglice ne žele ostati u Hrvatskoj: „Oni će naći načina da odu iz Hrvatske, ne da pobjegnu zato što je ovdje loše, nego zato što imaju svoju viziju, želju, čežnju, da idu gore“. I u ovoj izjavi Milanović nije stajao na putu „europskog sna“ izbjeglica, odnosno ekonomskih migranata, kao što to čini danas sa stranim radnicima.
> Agencija za posredovanje u zapošljavanju sve je više: Uvoz stranih radnika postao je unosan posao
Govorio je i kako te zemlje iz kojih dolaze migranti ostaju bez „najboljeg ljudskog kadra“. Odnosno, bez visoko obrazovanih. Na Bliskom istoku ostaju samo „zločinci i sirotinja“. Koliko je bio u pravu, svjedoči stanje Europe danas i visoka stopa kriminaliteta među migrantskom populacijom. „To su ljudi, pozdravimo ih“, stoji na kraju priopćenja na stranicama Vlade Republike Hrvatske s datumom 16. rujan 2015. godine.
Milanović 2015. prozivao za ‘huškanje’, a danas je on taj koji ‘huška’
U narednim danima nastavio je kritizirati Mađarsku. Govorio je kako mu je neshvatljivo ponašanje Mađarske jer „izbjeglice samo žele proći“. Na novinarski upit je li dogovor o prijevozu izbjeglica u Mađarsku i njihovom daljnjem transportu mađarskim autobusima postignut na najvišoj državnoj razini, Milanović je odgovorio: „Ne, natjerali smo ih“, a na upit da pojasni kako, kazao je: „tako što smo ljude poslali gore“. Zaključio je: „Ne treba vjerovati huškačima, onima koji šire histeriju, i koji na tome žele politički profitirati. To je nešto najružnije što sam u Hrvatskoj vidio od rata“, kazao je tadašnji premijer Milanović. Danas je Milanović taj koji se brani od optužbi za „huškanje“.
> Afera helikopteri: Milanović na letove potrošio oko milijun eura, omiljena destinacija Hvar
One koji su ga tada kritizirali nazivao je „nacionalistima“, a HDZ, Budimpeštu i Beograd stavio je u isti koš. Rekao je da to što radi, tada 2015., radi u hrvatskom interesu, ali i u interesu Njemačke i Austrije. Milanović se tada nudio i Srbiji. Rekao je kako je tadašnjem srbijanskom premijeru Aleksandru Vučiću ponudio pomoć da pošalje autobuse i vlakove kako bi mogao organizirano prebacivati ljude s juga na sjever.
Od Grčke tražio nadzor granice, a Mađarsku zbog toga prozivao!
Svu odgovornost prema zaštiti granice tada je svaljivao na Grčku koja je država članica Schengena na periferiji Europe. Potpuno drugačiji pristup imao je prema Mađarskoj koja je obavljala posao koji Grčka nije htjela!
Događaj koji je simbolički obilježio to razdoblje migrantske krize u Hrvatskoj bio je pozdrav Milanovićevog ministra unutarnjih poslova Ostojića: „Selam alejkum, my name is Ranko“.
> PU Karlovačka: Krijumčar ozlijedio policajca, uhvaćeni migranti traže međunarodnu zaštitu
Retorika 2024. – ‘Hrvatska granica je sveta!’
Devet godina kasnije, hrvatska granica je za Milanovića postala „sveta“. U kampanji kada je kao predsjednik države bio „kandidat SDP-a za premijera“ rekao je: „Hrvatska granica je sveta, za nju se u ratu ginulo, ljudi su se dizali na otpor, brigade su se formirale – da bi se znalo što je naše. Pomozimo kome je potrebno, ali prije svega štitimo hrvatske ljude!“. Za vrijeme dok je bio premijer ovakva retorika je za njega bila – huškačka.
U istom statusu na Facebooku Milanović je iznio tezu kako današnji migranti nisu kao oni iz 2015. godine što je potpuna besmislica. Tada, pa i danas, radi se o ekonomskim migrantima. Izbjeglica napušta svoj dom usred ratnih zbivanja ili neke prirodne katastroge u prvu sigurnu zemlju s namjerom povratka u domovinu kada se za to ostvare uvjeti. I 2015. i danas, „izbjeglice“ su pristizale u Europu isključivo zbog novaca i života kakvog nudi zapadni svijet. Motivi su isti. Nadalje, Milanović je 2015. naglašavao kako se radi primarno o humanitarnom pitanju, a danas pitanje sigurnosti stavlja na prvo mjesto.
> Ilegalni migranti pristižu u BiH u sve većem broju, ali se i kraće zadržavaju
Kultura migranata 2015. nije bila problem, ali jest kod stranih radnika?
U konačnici, postoji razlika između ilegalnih migranata i stranih radnika. Ovi prvi, kao što sam naziv kaže – dolaze ilegalno i krše zakon. Strani radnici dolaze legalno, odnosno u skladu sa zakonom. Međutim, treba reći kako to ne znači da u Hrvatsku trebaju nekontrolirano u velikim masama nastaviti pristizati strani radnici. Milanović je u svom obraćanju na sjednici Općinskog vijeća Kamanju naglasio kako se radi o „drugačijoj kulturi“, u kontekstu stranih radnika. Nije li kultura drugačija i kod migranata iz 2015. godine?
Fundamentalno, ne postoji razlika između Afganistanca u Njemačkoj 2015. i Afganistanca u Njemačkoj 2024. godine. Srećom, 2015. godine nikome od „izbjeglica“ Hrvatska nije bila primamljiva jer nije imala za dati po tisuću i više eura socijalne pomoći svaki mjesec onome tko bi ostao. Međutim, priljev stranih radnika doista jest pitanje kojim se treba pozabaviti na vrijeme.
> Njemačka mjera snižavanja poreza stranim radnicima kao primjer Hrvatskoj što ne treba raditi
Prema procjenama, u Hrvatskoj bi do 2030. trebalo biti pola milijuna stranih radnika
Na stranu sada Milanovićevo licemjerje i politikanstvo koje je usko vezano uz političke kampanje i brušenje osobnog imidža našeg predsjednika u stalnom suprotstavljanju stvarnom vlastodršcu u Hrvatskoj – Andreju Plenkoviću. Kada bi Milanović doista htio i imao volje učiniti Hrvatsku boljom, tada bi koristio poluge koje ima kao predsjednik.
Prema procjenama, ukoliko se nastavi ovaj trend, do 2030. u Hrvatskoj bi moglo biti oko pola milijuna stranih radnika. Prema posljednjem popisu stanovništva Hrvatska ima oko 3 800 000 stanovnika. Dakle, do 2030. godine 13% stanovnika Hrvatske mogli bi biti strani radnici. Ukoliko im se dopusti i dovesti obitelji, taj bi broj skočio još i više. Nadalje, Hrvatska se nalazi i u demografskom slomu. Rađa se sve manje djece. Ovakav priljev stranih radnika može u potpunosti izmijeniti i političke odnose u Hrvatskoj. Dogodi li se homogenizacija stranaca u Hrvatskoj i dobiju li politička prava, Hrvatska više neće biti ista. Hoće li postati bolja u bilo kojem smislu, u prvom redu sigurnosnom? Zatim, kulturnom? Teško.
