Kakva je unutarstranačka demokracija u Hrvatskoj? Napreduju li u strankama podobni ili sposobni? Tko će pobijediti na subotnjim izborima u HSS-u? Hoće li u travnju SDP i HDZ dobiti nove šefove? Analizirali su u utorak u Otvorenm predsjednik HSS-a Branko Hrg, kandidati za predsjednika HSS-a Nenad Matić i Krešo Beljak te novinarke Slavica Lukić i Iva Puljić Šego.
HSS se bavi trgovinom posljednjih 10 godina i zato danas ima podršku od svega 1,5 posto te takvoj politici treba doći kraj, rekao je kandidat Krešo Beljak.
“Ako HDZ treba takav HSS, onda smo mi u velikim problemima”, dodao je. Beljak kaže da HSS nije politička stranka te da u posljednje četiri godine u stranci se nije raspravljalo ni o jednoj političkoj temi. “Mi smo trgovačko kulturno umjetničko društvo pod vodstvom Hrga”, kazao je Beljak. Na lokalnoj razini HSS ima snagu i njegovi lokalni čelnici imaju prepoznatljivu politiku. Hrvatskoj treba ponuditi HSS u kojem će doista imati za koga glasovati, kaže Beljak. Ako on postane predsjednikom stranke, Hrg će biti predsjednik Kluba HSS-a u Hrvatskom saboru a Matić će također imati istaknuto mjesto.
U HSS-u nema “bratoubilačkog rata”, uvjeren je kandidat za predsjednika stranke Nenad Matić, rasprava unutar stranke je argumentirana i ne koristi se neprimjereni rječnik kao u SDP-u. Matić nije zadovoljan trenutnom pozicijom HSS-a na hrvatskoj političkoj sceni i želi to promijeniti, a isto tako nije zadovoljan ni pozicijom HSS-a kao strateškog partnera u Domoljubnoj koaliciji.
Predsjednik HSS-a Branko Hrg kaže da su se odluke u stranci uvijek donosile demokratski. HSS je snažna stranka na terenu, no ima određene probleme na nacionalnoj razini. Prije četiri godine HSS je dobio samo jedan mandat i iz vlasti prešao u oporbu. Nakon toga su se dizali na lokalnim izborima, polučili rezultat i na onima za Europski parlament i danas je HSS opet na vlasti. Hrg smatra da se stranka možda i mogla bolje pozicionirati na vlasti.
“Želim HSS poštenog obraza. Ne dozvoljavam da se kaže da je HSS nešto trgovao”, rekao je Hrg.
Uvijek se sve svodi na fotelje, komentirala je novinarka Večernjeg lista Iva Puljić Šego. Kad je riječ o HSS-u i participaciji u Domoljubnoj koaliciji, ta stranka je zaista najgore prošla.
“Presudile su i neke nesretne okolnosti, a ne samo što Hrg nije bio u stanju nešto ispregovarati”, kazala je. HDZ nije dopustio da partneri sudjeluju u vlasti, što su naglasili još prije njenog formiranja. Na kraju HSS nije dobio ni mjesto potpredsjednika Vlade jer je Most bio protiv toga da budu tri potpredsjednika, rekla je. Problem HSS-a je što se utopio u koaliciju s dominantnim HDZ-om i taj što HSS nema na nacionalnoj razini prepoznatljivih ljudi.
“Osim Hrga s pozicije predsjednika stranke i Marijane Petir u Europskom parlamentu, ova stranka nema puno prepoznatljivih lica koji bi bili prisutni i koji bi komunicirali određene politike HSS-a”, smatra Šego.
Legalizirane frakcije unutar stranaka bile bi puno korisnije od ispraznih prepucavanja, zaključila je Šego.
Parlamentarni izbori i oni koji su izabrani po prvi puta preferencijalnim glasovanjem su u odnosu na stranku autonomniji jer su izborili svoj mandat vis a vis vrha stranke. Kad se bude išlo da 2-3 kandidata budu tako izabrana, umanjit će se stranačka oligarhija i vrh koji jedini odlučuje tko će biti na listama. Potrebno je mijenjati izborni model da bismo dobili jake pojedince, smatra Šego.
Novinarka Slavica Lukić smatra da je važnije da kandidati raspravljaju više o tome što bi HSS trebao biti i što može učiniti za hrvatsko selo. HSS je ušao u koaliciju sa strankom koja je ideološki vrlo bliska, što je za malog partnera nezahvalno. U protekle četiri godine HSS je vodio bezličnu politiku na nacionalnoj razini, ocijenila je Lukić.
Primjetila je opći porast netolerancije u hrvatskom društvu, kao i učestale pojave govora mržnje koje se prelijevaju s portala na ulice i u politički život. U Sabor su ušle stranke i pojedine osobe koje često u javnim istupima prelaze granice dopustivoga – ne samo u Domoljubnoj koaliciji, nego i u SDP-u u kojem se trenutno odvija jedna dosad neviđena i gruba kampanja. Lukić se prisjetila 2007. godine i izbora unutar SDP-a koj je je nazvala festivalom unutarstranačke demokracije, ali danas primjećuje stanovitu regresiju i drugačiji stil komuniciranja za koji je velikim dijelom zaslužan Zoran Milanović. Gruba komunikacija šteti ne samo stranci, nego i općoj političkoj kulturi u zemlji, smatra Lukić. U praksi, vodstva teško podnose frakcije unutar stranke, makar je to na Zapadu normalno, ali tamo je i drugačija razina političke kulture.
