Hrstić: Tko može nekome dati pravo u svojem lokalu uvoditi zakone suprotne važećim zakonima?

Ivan Hrstić
Foto: snimka zaslona

Balaševića ne slušam, a ćirilicu ne bih znao ni pročitati, ispalio je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba. I ostao živ. Jedva. Gotovo zatrpan brojnim reakcijama političkih protivnika među kojima mnogi ćirilicu ne znaju ništa bolje od njega, a neki imaju problema i s latinicom. Među njima i nesuđenog protukandidata, Gordana Marasa, koji se na facebooku pobunio protiv onih koji se hvale neznanjem, te se istovremeno pohvalio da on, Maras, Gordan Maras, zna – “čirilicu”. Napisavši dvaput baš tako – čirilica, s takozvanim “tvrdim Č”. Maras sigurno zna i – glagoljicu, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list, koju djelomice prenosimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koliko je takvih koji licemjerno bombardiraju Davora Filipovića, doktora ekonomije, rođenog 1984. u Sarajevu, gdje je stigao završiti tek prva dva razreda osnovke prije no što su mu bombardiranja dokrajčila mogućnost da u školi nauči i to pismo?

(…)

Realno, ćirilica Filipoviću nije nedostajala ništa više nego većini onih koji nikad neće naučiti integrale. Jedan profesor bi, doduše, trebao barem znati naslovkati neku ćiriličnu rečenicu. Nije baš da su u pitanju hijeroglifi! No, ima i onih koji tvrde da on možda čak i zna ćirilicu, ali da mu je namjera – poslati poruku svojem biračkom tijelu. Kakvu pak poruku šalju političari kojima je normalno da vlasnik kafića proglasi da u njegovom lokalu nisu dobrodošli članovi i simpatizeri HDZ-a? Oni kojima je sasvim normalno da to opravdavaju prirodnom reakcijom građana na vladajuću stranku? Tko može nekome dati pravo u svojem lokalu uvoditi zakone suprotne važećim hrvatskim zakonima? Ima li u oku zakona ikakve razlike između onog koji ne želi dati sobu homoseksualnom paru i onog koji odbija poslužiti simpatizera HDZ-a? I to, gle vraga, u Rijeci, gdje su i jedan i drugi slučaj primjer uvjerljive – manjine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naravno, nikakva. Članak 125,. KZ je nedvosmislen.

(…)

Primjer Tri majmuna te Indexa koji pokušava zajahati taj val i ogrebati se za malo pažnje, čista su parafraza one “Židovima i psima ulaz zabranjen”. Danas ovdje, sutra u vašem gradu! A objašnjenje da je to reakcija na vladajuću stranku stranku koja je u pandemiji zatvorila kafiće? Pa nije valjda HDZ na vlasti i u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Britaniji i polovici zemaljske kugle? Da je SDP na vlasti, napravio bi isto, mjere bi mogle biti samo oštrije, teško blaže. U nasrtaju na Filipovića ipak više provaljuje sve veća netolerancija u hrvatskom društvu, a njeni predvodnici u posljednje vrijeme su baš oni koji sebi stavljaju liberalni predznak, iako im ideološki softver vuče vrijeme iz razdoblja prije računalne revolucije. Ćirilica u Ilici? Očito jedna riječ nikome nije bila problem. To je ipak bio dirljiv čin obožavatelja. A Balašević i ćirilica? Slutim da mu je bila bitna samo utoliko što se – rimovala s Ilica.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Istina, smrt panonskog mornara na uvijek nemirnom panonskom blatu ne prolazi bez kontroverzi i verbalnih turbulencija u suprotstavljenim virtualnim stvarnostima. I teško da će njegovom smrću to nestati. Činjenica jest da se Balaš početkom devedesetih ogriješio o Albance, Slovence, Hrvate, one koje je tada vidio kao krivce za raspad Jugoslavije. No, već 1992., Balašević demonstrativno podiže srednjak režimu, javno poručujući: “Odjebi JNA!”. Balašević će sljedeća tri desetljeća ostati čvrsto na disidentskom kursu, iako bi mu se sigurno mnogo više isplatilo da je Miloševiću zapjevušio neko novo “Računajte na nas”. Meni osobno to je više nego dovoljno za oprost, pa makar moj oprost nikom ništa ne značio. Iako, rečenicu o Vukovaru nije lako zaboraviti. Sjetio sam je se i gledajući filmski uradak Vučićevog propagandnog stroja – “Dara iz Jasenovca”.

(…)

Neki su mi zamjerili jer sam proteklog tjedna u vijest da je zagrebački episkop izabran za srpskog papu ubacio i podsjetnik da je Porfirije ne tako davno u Chicagu snimljen kako pjeva, ili – mesićevskim rječnikom rečeno – otvara usta na četničke pjesme. Od Porfirija, koji se zaklinje na Kosovo i ćirilicu, doista do sada nismo čuli niti jednu suštinski pogrešnu izjavu. No, hoćemo li taj snimak trebati potpuno zaboraviti saznat ćemo možda već prigodom ovogodišnjeg obilježavanja Anti-oluje. Ako Porfirije odbije otvarati usta na vučićevske velikosrpske politike, onako kako to nije uvijek znao Irinej, onda ćemo znati da je doista zapuhao posve novi vjetar u srpsko-hrvatskim odnosima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.