“Hrvatskim iseljenicima treba vratiti povjerenje u državne strukture Republike Hrvatske, uvesti elektroničko glasovanje i ubrzati proces dobivanja hrvatskoga državljanstva”, naglasio je dr. sc. Marin Sopta 20. listopada 2017. te dodao, “Potrebno je uključiti iseljeništvo u izgradnju hrvatske države”. Hrvatski publicist i bivši hrvatski domovinski i emigrantski političar dr. Sopta istaknuo je i kako bi se u razdoblju od deset do 20 godina takvom politikom u domovinu moglo vratiti od 50 do 200 tisuća iseljenih Hrvata.
Hrvatsko iseljeništvo (Izvandomovinska Hrvatska, dijaspora) u najširem smislu označava pripadnike hrvatskoga naroda koji žive izvan granica Hrvatske ili područja gdje predstavljaju konstitutivni narod (BiH) ili autohtonu manjinu (Vojvodina). Neslužbeno približno 4 milijuna Hrvata živi izvan granica Republike Hrvatske. Hrvatska se ubraja među europske zemlje s najizraženijim i najdugotrajnijim iseljavanjem i jedna je od zemalja s najvećim iseljeništvom u odnosu na broj stanovnika.
> Važni za Hrvatsku: Iseljenici svake godine ulažu u Hrvatsku više od 2 milijarde eura
Računa se da u Hrvatskoj živi oko 3,6 milijuna Hrvata, u Bosni i Hercegovini oko 400 000, oko 200 000 u susjednim državama te oko 3,300 000 u drugim državama širom svijeta. Iseljenici ulažu u Hrvatsku oko 2 milijarde Eura, 5% BDP-a. Prema podacima Svjetske banke u financijski sustav Hrvatske Hrvatsko iseljeništvo još uvijek svake godine uplaćuje više od 1,5 milijardi dolara. Gotovinski ulazi još polovica tog iznosa, što znači, da iz džepova hrvatskih građana koji žive izvan Hrvatske neposredno u našu zemlju svake godine uđe oko 2 milijardi dolara.
Osim toga, procjenjuje se da među hrvatskim iseljenicima ima preko 900 etabliranih firmi koji svojim proizvodima i uslugama sudjeluju vrlo aktivno na svjetskom tržištu, a osoba sa znanstvenim statusom ima bitno više nego u Hrvatskoj.
> Glasnović: U Hrvatskoj su najviše diskriminirani Hrvati izvan Hrvatske
Unatoč ovim, na jednoj strani potresnim, a na drugoj zadivljujućim brojkama, Hrvati izvan Hrvatske po mnogim pitanjima zaboravljeni i obespravljeni od svoje domovine.
Hrvatska država nema sustavnog pristupa u provedbi javne politike prema Hrvatima izvan Hrvatske. Pravo glasovanja hrvatskog iseljeništva u praksi je često teško ili nemoguće. Povratak u Hrvatsku administrativno je presložen i traje predugo. Ishod domovnice može potrajati i do tri godine. Iseljenici teško dolaze do hrvatskog državljanstva. Na broj od 3 milijuna iseljenika u Hrvatskom saboru iseljenici imaju 3 saborska zastupnika. Hrvatska politika ne poduzima nikakve korake kako bi uključila iseljeništvo u politički, ekonomski i kulturni život Hrvatske. U ovim alarmantnim trenutcima za demografsko stanje u Hrvatskoj, hrvatski se političari oslanjaju na “imigracijski model” demografske revitalizacije, a jedina logična mjera trebala bi biti otvoriti granice Hrvatima izvan Hrvatske i omogućiti im povratak u domovinu.
Pogledajmo presjek važnijih istupa u tom smjeru.
Prisjetimo se nebrojenih istupa u Hrvatskom saboru zastupnika generala Željka Glasnovića. Glasnović je 8. prosinca 2017. ponovio: ” Tri milijuna ljudi živi vani, od njih godišnje dolazi najmanje 16 milijardi kuna, “plus milijardu eura što nije registrirano”, imaju djedovinu, a ne mogu se vratiti, nisu dobro došli.”
> HDZ-ova vlada smanjila broj zastupnika za dijasporu s 12 na 3
Udruga U ime Obitelji je jasno ustvrdila da se po pitanju prava na glasovanje Hrvati izvan Hrvatske tretiraju kao građani drugog reda. “Pravo glasa je temeljna sloboda u svakom demokratskom sustavu. (…) I na svom nacionalnom teritoriju i u inozemstvu, nacionalna zajednica zadržava temeljna demokratska prava u odnosu na svoju zemlju, kao što je pravo glasa”, stoji u Rezoluciji 1591 (2007) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Udruga UiO više puta je – uoči parlamentarnih izbora 2016. godine – istaknula da Hrvatima izvan Hrvatske upravo ovo pravo u stvarnosti nije zajamčeno. Hrvati koji žive u domovini Bosni i Hercegovini te u inozemstvu SAD-u, Kanadi, Njemačkoj itd. moraju preći i po 8 sati da bi mogli glasovati.
> U ime obitelji: Do kada će Hrvati izvan Hrvatske na izborima biti građani drugog reda?
U Hrvatskom saboru od 2011. godine sjedi 148 zastupnika iz Hrvatske i tri iz dijaspore pa je tako od prvotnih 12 zastupnika 1995. dijaspori, u konačnici “srezan” za tri četvrtine. Do 2010. godine su Hrvati u BiH mogli glasati u 43 grada, a danas mogu u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Banja Luci gdje se nalaze hrvatska diplomatsko-konzularna predstavništva u kojima je glasovanje i jedino moguće. U to vrijeme na vlasti je bio HDZ na čelu s premijerkom Jadrankom Kosor i koalicijskim partnerima (HSS,HSLS,SDSS, manjinski zastupnici i HSU). Više ovdje.
Sjetimo se rasprave iz 2015. godine Trebali dijaspori ukinuti pravo glasa? Čak 115 država svijeta (a broj stalno raste) omogućilo je glasovanje svojim dijasporama (16 zemalja Amerike, 20 Azije, gotovo sve europske, 10 zemalja na Pacifiku). Pravo glasovanja dijaspori uveli su tako među ostalima: Indija 1950., Francuska 1975., Španjolska 1978. Švicarska 1989., Austrija 1990., Argentina 1993., itd. Metode glasovanja su različite. U 79 zemalja dijaspora može glasovati samo fizičkom nazočnošću, u 47 zemalja glasovanje je omogućeno dopisno, u čak 16 zemalja glasovanje je moguće zastupanjem druge osobe. Nizozemska, Estonija i Sjedinjene Američke države omogućile su glasovanje internetom. Mnoge druge zemlje već rade na tome.
Podsjetimo, U ime obitelji je u projektu „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ SDP-ovoj Vladi predlagala da se omogući Hrvatima koji žive izvan Hrvatske glasovanje dopisnim putem i/ili internetom.
Tako nas je puno, na svakoj strani svijeta. Gubitak zanimanja domovinske Hrvatske plod je i medija koji su stvorili sliku o čudnim ljudima ekstremnih pogleda i čudnih navika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
