Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava objavio je kako je 18. rujna 2014. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je Republika Hrvatska povrijedila pravo na život petero hrvatskih državljana – g. Ćamilju Bljakaju, g. Saši Bljakaju, gđi. Emini Bljakaj Vulić, gđi Katarini Knapić i gđi Ružici Novački, jer nije zaštitila život njihove bliske rođakinje.
Naime, M.B.B je ubijena 22. ožujka 2002. u svom odvjetničkom uredu u Slatini. Ubio ju je A.N, protiv kojeg je M.B.B., kao odvjetnica njegove supruge, pokrenula brakorazvodnu parnicu. Sud je utvrdio da je ubojica osoba sa dugogodišnjom poviješću zlouporabe alkohola, nasilničkog ponašanja prema svojoj obitelji te nezakonitog posjedovanja oružja. Policija je tih okolnosti bila svjesna prije nego li je ubijena M.B.B.
Nadalje, dan prije ubojstva, A.N.-ova supruga prijavila je policiji da joj suprug prijeti. Na samo jutro zločina službenik lokalne banke je prijavio policiji da se A.N. nalazi u stanju mentalnog rastrojstva, zbog kojeg je posumnjao da A.N. predstavlja prijetnju sebi i drugima.
Kada su povodom te dojave policijski službenici razgovarali s A.N.-om, on im se požalio na probleme u braku te je zaprijetio da će si oduzeti život. Unatoč tome, te unatoč činjenici da im je bilo poznato da je A.N. osoba sklona nasilju, policijski službenici su nakon razgovora ostavili A.N.-a bez ikakvog nadzora. Čak i neposredno nakon toga, kada je A.N. pristupio u policijsku postaju, policijski službenik koji tada s njim razgovarao pustio ga je da napusti policijsku postaju, iako je i on bio svjestan prijave službenika banke, sadržaja razgovora kojeg su njegovi kolege ranije tog dana vodili s A.N-om, kao i A.N.-ove nasilničke prošlosti.
Nakon što je napustio policijsku postaju, A.N. je ubio M.B.B, teško ranio svoju suprugu, te je u konačnici i sebi oduzeo život.
Na temelju tih činjenica, Europski je sud prvo zaključio da policijski službenici nisu poduzeli razumne mjere da istraže prijetnje koje je dan prije ubojstva A.N. uputio svojoj supruzi. Zatim, oni nisu poduzeli niti mjere predostrožnosti nakon prvog razgovora s A.N.-om na dan ubojstva, imajući pritom u vidu sadržaj dojave bankovnog službenika i prijetnje samoubojstvom koje je A.N. iznio u razgovoru s policajcima.
Domaće zakonodavstvo, kako je primijetio Sud, predviđa smještaj u psihijatrijsku ustanovu osoba koje uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožavaju vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba.
Zbog opisanih propusta policija nije zaštitila život M.B.B, čime je počinjena povreda prava na život njezinih bliskih srodnika (tužitelja), u smislu čl. 2. Konvencije.
Za utvrđenu povredu konvencijskog prava Sud je svim tužiteljima dosudio pravičnu naknadu u ukupnom iznosu od 20.000,00 EUR na ime duševnih boli.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
