Hrvatske pobjede na Marijine blagdane – Od Korčule do Oluje pokazuje se uzajamna ljubav Marije i Hrvata

“Regnum Croatiae – vere Marianum” – “Hrvatska kraljevina uistinu je marijanska”. Riječi su to remetskog pavlina Andrije Eggerera koji je još u 17. stoljeću tako izrazio obostranu ljubav Marije i hrvatskoga naroda. Hrvatska nacionalna, kulturna i povijesna svijest nezamisliva je bez Marije. I među katoličkim narodima, Hrvati su posebno poznati po ljubavi i pobožnosti koju gajimo prema Majci Božjoj. Svjedok su tomu i mnogobrojna marijanska svetišta na hrvatskom kulturalnom prostoru, kao i bezbrojne crkve, kapele i oblici pobožnosti kojima je naš narod uvijek iskazivao blizinu i ljubav prema Gospi.

I ne bez razloga. Marijina se zaštita za Hrvate pokazala kao konkretna, posve određena briga kojom se u pojedinim trenucima povijesti Marija zauzela da i Hrvati imaju pravo postojanja. Riječ je, naime, o čudesnoj činjenici da su naši preci odlučujuće pobjede protiv neprijatelja – agresora izvojevali upravo na Marijine blagdane. Tako su na svetkovinu Velike Gospe Hrvati pobijedili Osmanlije u bitkama pod Korčulom 1571. i pod Sinjem 1715., a na blagdan Gospe Snježne pobijedili su Turke u bitci kod Petrovaradina 1716. Ne zaboravimo da je i Domovinski rat okončan hrvatskom pobjedom u Oluji baš na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza 1995.

Korčula – Oluja na dan Velike Gospe otjerala tursku flotu

Nešto prije same bitke kod Lepanta, 15. kolovoza 1571. godine, turska flota od dvadesetak brodova pod vodstvom zapovjednika Uluz Alija, uplovila je u korčulansku uvalu kako bi zauzela grad. Iako je grad u to vrijeme bio pod vlašću Mlečana, knez i plaćenici su pobjegli, pa je Korčulane u obrani predvodio svećenik Antun Rozanović.

U svome dnevniku Rozanović piše kako su se u ranu zoru na blagdan Vele Gospe zvonari popeli na vrh zvonika kako bi slavili blagdan, no tek što je zvono dvaput udarilo primijetiše kako im se približava neprijateljska flota. U gradu je tada nastala velika panika, mnogi su pobjegli kroz topovske otvore ili se bacili niz zidine, a gradom je odzvanjao plač.

Antun Rozanović i njegov brat Vicko uspjeli su zazidati otvore kroz koje su ljudi bježali, postaviti topovnike i ohrabriti preostale na borbu. Malobrojna, ali snalažljiva obrana uspjela se oduprijeti turskom brodovlju, a u tome joj je pomogla Gospa od Otoka.

Gospa je poslala jako nevrijeme koje je oštetilo i otpuhalo tursko brodovlje dalje od zidina pa su, unatoč snazi neprijateljske vojske, malobrojni Korčulani zadali veliki gubitak turskoj floti. Ovu pobjedu Korčula smatra jednom od najvažnijih datuma u svojoj povijesti, piše nacionalno.hr.

Sinj – Velika Gospa zaštitila malobrojne Sinjane

Kad su Turci 1715. najavili napad na Sinj, Sinjani su se zatvorili u sinjsku tvrđavu. Bilo je u tvrđavi oko 700 vojnika, žena, djece i sedam fratara koji su sa sobom ponijeli Gospinu sliku. Stavili su sliku u tvrđavnu ckrvu sv. Mihovila i tu su joj se usrdno molili da ih spasi od neprijatelja. Turci nisu odmah napali Sinj, nego su se razišli okolo, po Zagori, kako bi palili, rušili i ubijali. Došli su i do Drniša i Vrlike. Svi su se bojali da kad jednom Turci osvoje Sinj, otud će osvajati malo po malo cijelu Dalmaciju. Svi oni koji nisu bili za borbu u predvečerje Velike Gospe, 14. kolovoza 1715. ostali su u molitvi, u suzama moleći Gospu za pomoć.

No, događa se čudo: Branitelji su očekivali novi napad, ali ujutro neprijatelja nije bilo. I posljednje čete Turske vojske su se povukle. Sinjani su uvjereni da se ovo čudo dogodilo po zagovoru Majke Božje.

Čak je zapisano da su i Turci svjedočili kako su u vrijeme opsjedanja grada, svaku noć gledali kako zidinama grada hoda Žena zaogrnuta svjetlošću. Turci su otišli. Sinjani ostali i u zahvalnosti Gospi uskoro se skupiše zlatnici od kojih je iskovana kruna Gospi Sinjskoj. U dnu krune urezan je natpis: „Zauvijek okrunjena slavi slavlje“, piše magnifikat.hr.

Slavna pobjeda pod Sinjem koja je dobivena pomoću Blažene Djevice Marije, do danas se obilježava viteškom igrom, Sinjskom alkom.

Petrovaradin – Gospa Snježna u obrani granica zapadne civilizacije

Sedamnaest godina nakon što je u Srijemskim Karlovcima 1699. godine sklopljen mir između austrijskog i turskog carstva, nad Srijemom se ponovno nadvila sjena ubijanja i pustošenja. Brojčano nadmoćnija turska vojska, na čelu s velikim vezirom Damad Ali Pašom, pristigla je 3. kolovoza 1716. godine pred zidine Petrovaradina i opsjela ga.

Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog, odgovorila je izlaskom izvan utvrde u jutro 5. kolovoza iste godine, i u kraćoj borbi vođenoj nedaleko od crkvice Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, turska je vojska doživjela strahoviti poraz.

Uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad osvajačem, princ Eugen je u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije sliku Bogorodice s djetetom – Isusom u naručju, koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku.

S obzirom da je pobjeda izvojevana u bitci vođenoj 5. kolovoza, na spomendan Snježne Gospe, spomenuta je crkva od tada povjerena zaštiti Gospe Snježne, odnosno Gospe Tekijske. Zbog svoje čudotvornosti, ova je slika vremenom postala predmetom iznimnog štovanja, a blagdan Snježne Gospe – danom najvećih hodočašća u ovo marijansko svetište u Petrovaradinu, stoji na službenim stranicama svetišta Gospe Tekijske.

Oluja – Sveta Marija Velika izmolila Hrvatima slobodu i samostalnost

5. kolovoza 1995. ostao je trajno zapamćen u srcu svakog Hrvata i kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda kao najveći dan u povijesti Hrvatske kada je hrvatski čovjek punim plućima udahnuo miris slobode. Bio je to drugi dan vojno-redarstvene operacije Oluja i dan kada se definitivno raspao plan o Velikoj Srbiji i mit o srpskom vojnom junaštvu. Činjenica da je Hrvatska obranila pravo na postojanje baš na blagdan Gospe Snježne, govori o kontinuitetu zaštite kojom Majka Božja pokazuje ljubav prema hrvatskom narodu.

Prvi dan Oluje bio je ujedno i najteži dan za Hrvatsku vojsku kada je život u borbama izgubio 121 hrvatski vojnik, a osobiti gubici su bili na Banovini i oko Petrinje. Drugoga dana, koji je plod borbi prvog dana, postignuti su najveći uspjesi i tog dana je oslobođen Knin, glavno srpsko uporište u Hrvatskoj.

Iz tog je razloga ovaj datum uzet za obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Činjenicu da danas imamo slobodnu i neovisnu državu, da slobodno govorimo svojim jezikom, da se javno dičimo vlastitom poviješću i baštinom i da imamo priliku samostalno odlučivati o svojoj budućnosti – sve je to plod zasluga hrvatskih branitelja. Ali i, bez sumnje, molitvenog zagovora Blažene Djevice Marije Velike – Gospe Snježne.