Hrvatski sveučilišni sindikat o situaciji na Filozofskom: “Ribićev ‘sindikat’ brani poslodavca koji je zlostavljao/mobingirao svoga radnika”

“Osnovna zadaća sindikata trebala bi biti zaštita prava radnika u odnosu na poslodavca. Ovdje se pak očituje shizofrena situacija u kojoj „sindikat“ Vilima Ribića brani poslodavca koji je zlostavljao/mobingirao svoga radnika pa napada pravomoćnu sudsku presudu kojom je to utvrđeno. Ribićev „sindikat“ time je svakako izašao izvan svoje nadležnosti i prirodne uloge te nije jasno šalje li time poruku hrvatskoj javnosti da je poželjno da poslodavac zlostavlja svoje radnike u znanosti i visokom obrazovanju? U svjetlu „Otvorenoga pisma“ groteskno je da u Statutu te organizacije stoji da su joj ciljevi i zadatci: „d) zaštita dostojanstva i ugleda zaposlenika u znanosti i na visokim učilištima“.”, istaknuto je u priopćenju koje potpisuje Hrvatski sveučilišni sindikat.

Podsjetimo, na današnjoj sjednici Senata Sveučilišta, članovi Senata bi trebali potvrditi suspenziju dekanice Filozofskog fakulteta Vesne Vlahović-Štetić. Rektor Boras donio je odluku o suspenziji dekanice Vlahović-Štetić nakon pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu da je mobingirala Borasovog moćnog prorektora Antu Čovića.

> (FOTO) Očekivano političko svojatanje studenata: Peović, Matula, Benčić i Tomašević na Filozofskom

> Na sjednici Senata Sveučilišta odluka o potvrdi suspenzije dekanice FFZG zbog mobinga i drugoga protuzakonitog postupanja

Priopćenje Hrvatskog sveučilišnog sindikataprenosimo u cijelosti.

“Interesna udruga, registrirana pod imenom „Nezavisni sindikat znanosti i visokoga obrazovanja“, uputila je 13. srpnja 2020. „Otvoreno pismo svim članovima Senata Sveučilišta u Zagrebu“. Na poticaj suspendirane dekanice Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. Vesne Vlahović-Štetić, koja im se obratila, pismom se protive njezinu razrješenju s položaja dekana, što je točka dnevnoga reda sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu 14. srpnja 2020.

Osnovna zadaća sindikata trebala bi biti zaštita prava radnika u odnosu na poslodavca. Ovdje se pak očituje shizofrena situacija u kojoj „sindikat“ Vilima Ribića brani poslodavca koji je zlostavljao/mobingirao svoga radnika pa napada pravomoćnu sudsku presudu kojom je to utvrđeno. Ribićev „sindikat“ time je svakako izašao izvan svoje nadležnosti i prirodne uloge te nije jasno šalje li time poruku hrvatskoj javnosti da je poželjno da poslodavac zlostavlja svoje radnike u znanosti i visokom obrazovanju? U svjetlu „Otvorenoga pisma“ groteskno je da u Statutu te organizacije stoji da su joj ciljevi i zadatci: „d) zaštita dostojanstva i ugleda zaposlenika u znanosti i na visokim učilištima“.

Više od dvije trećine „Otvorenoga pisma“ polemizira s pravomoćnom sudskom presudom i pokušava je dovesti u pitanje. To je izvrstan primjer privatističkoga shvaćanja Vilima Ribića o tom što su javni prostor, zajedničko dobro i ustavne vrjednote. Tragikomično je što je „Otvoreno pismo“ poslano u ime udruge građana koja kao „opće ciljeve i zadatke“ u svojem Statutu na prvom mjestu navodi: „zalaganje za poštivanje ljudskih sloboda i prava, pravne države“. Za kakva se ljudska prava zauzima „sindikat“ koji i nakon pravomoćno utvrđene povrjede ljudskoga dostojanstva relativizira kršenje ljudskih prava na nekad najvećem fakultetu u zemlji? Na koji način poštuje pravnu državu onaj tko se ne pokorava pravomoćnoj presudi, nego huška i podbunjuje protiv nje, izvrće je i obezvrjeđuje?

Sindikalna organizacija koja se postavlja kao vrhovni arbitar u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja među svoje „opće ciljeve i zadatke“ uvrstila je: „podršku borbi protiv nezakonitoga djelovanja, prekoračenja ovlaštenja, zloupotreba položaja, nemoralnoga postupanja i kriminala u društvu, a osobito u sustavu znanosti i visokog obrazovanja“. „Otvoreno pismo“ od 13. srpnja 2020. potvrđuje kako lako nastane otklon od istine i čestitosti kad se unaprijed zauzme strane i sve ciljeve i zadatke stavi u službu devijantnosti i pervertiranoga sindikalizma.

U sudskom postupku pravomoćno je utvrđeno da je dekanica Vlahović-Štetić mobingirala i šikanirala radnika Filozofskog fakulteta prof. Antu Čovića. Ribićev „sindikat“ to poriče i, suprotno svemu što su sudovi utvrdili, tvrdi da je zaposlenik Filozofskoga fakulteta dekanici bio nadređena osoba „s kojom pri tome gotovo da osobno nije komunicirala“.

Sudovi su proveli postupak da utvrde „je li tužitelj [Ante Čović] uznemiravan na radnom mjestu od strane dekanice tuženika [Vesne Vlahović-Štetić], te je li postupanje dekanice tuženika prema tužitelju dovelo do povrede ugleda, časti i dostojanstva tužitelja“ (Presuda od 26.6.2020., str. 2).

„Sindikat“ u otvorenom pismu poučava članove Senata da ta presuda „nije donesena protiv dekanice prof. dr. sc. Vlahović-Štetić (nego protiv Filozofskog fakulteta), niti je presudom dekanica na bilo što „osuđena“.“ No, Županijski sud u Zagrebu utvrdio je kako je „tužitelj opisanim postupcima dekanice tuženika [Vesne Vlahović-Štetić] bio izložen šikaniranju-mobingu“ i da je „tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da je bio izložen mobingu na radnom mjestu, čime mu je povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast“ (Presuda od 26.6.2020., str. 7). Gospođa Vlahović-Štetić bila je odgovorna osoba pravne osobe Filozofskog fakulteta, ovlaštena zastupati Fakultet pojedinačno i samostalno. Njezinu je osobnu odgovornost sud utvrdio izvan svake sumnje. Da nije, ne bi bio presudio da su radniku u sklopu radnoga odnosa „postupcima dekanice“ povrijeđeni dostojanstvo, ugled i čast. Sud je naložio da Filozofski fakultet zbog povrjede dostojanstva osobe radniku treba platiti naknadu i sudske troškove. Presuda je pravomoćna, pa je prof. Vlahović-Štetić u najmanju ruku osuđena da mora potpisati platni nalog kojim se provodi sudska odluka.

Hrvatski sveučilišni sindikat još je 15. studenoga 2019. zatražio ostavku prof. Vesne Vlahović-Štetić na dužnosti dekanice zbog sustavnoga progona neistomišljenika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i presude Općinskoga radnoga suda u Zagrebu od 13. studenoga 2019.

Hrvatski sveučilišni sindikat ovim osuđuje Ribićevu neizravnu poruku i poticaj poslodavcima da slobodno šikaniraju/mobingiraju svoje zaposlenike i poziva sve djelatnike u sustavu znanosti i visokom obrazovanju da postave pitanje o smislu postojanje i štetnom djelovanju interesne udruge građana koja je postala sredstvo za propagiranje ideoloških zalijepljenosti uske sindikalne vrhuške.”