“Satira ili govor mržnje – gdje je granica” naziv je drugog u nizu javnih razgovora o medijima u organizaciji HNiP-a i Matice hrvatske, koji se održao u srijedu, 13. travnja navečer u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu.
Sudionici rasprave bili su Katja Kušec, potpredsjednica HNiP-a, Hrvoje Hitrec, književnik i publicist, Vedran Kukavica, novinar i književnik, teoretičar književnosti dr. sc. Tomislav Brlek i odvjetnik Nevio Svilar, dok je raspravu moderirao tajnik HNiP-a Hrvoje Juvančić. U zanimljivu raspravu uključili su se i brojni prisutni posjetitelji – dr.sc Dubravko Ljubić, dr. sc, Vlado Jukić, Smiljana Škugor Hrnčević, te više zainteresiranih građana.
“Mi u novinarstvu smo zapravo suočeni sa dnevnim situacijama kada moramo dobro razgraničiti što je satira, a što je govor mržnje i tu je bitno naglasiti da do izražaja dolazi educiranost”, istaknula je Katja Kušec, novinarka i potpredsjednica HNIP-a.
Nakon povijesnog uvoda dr. Brleka, koji je pokazao primjere još iz staroga Rima iz kojih je bilo vidljivo da je vrijeđanje i prostački rječnik čest u ovom književnom žanru, rasprava je sugerirala da tanku granicu između govora mržnje i slobode ugovora, odnosno između literarne kvalitete (tj. duhovitosti) i trasha (tj. primitivnog prostačenja i vrijeđanja), nije moguće jasno odrediti raspoloživim teorijskim alatima povijesti književnosti i novinarstva.
Nazočni pravnici su navodeći domaće i inozemne pravosudne primjere presuda za govor mržnje ukazali kako je u pravnom smislu pitanje slobode govora i “satiričkog” govora mržnje, zbog višeznačnosti satire, također donekle ovisno i o osobnom doživljaju uvrede te o osobnim procjenama sudaca.
Književnik Hrvoje Hitrec ustvrdio je kako je ono što se danas promovira kao satira uglavnom ispod svake granice dobrog ukusa i književne kvalitete, ali da je isto tako ta loša satira usmjerena protiv uvijek istih dijelova hrvatskog društva, bez obzira bili oni u poziciji moći ili oporbi.
Nadovezujući se na Hitreca, književnik i novinar Vedran Kukavica pojasnio je i da je pošteno tržišno natjecanje satiričara uvelike onemogućeno medijskim monopolom koji podržava samo jednu varijaciju satire, onu o kojoj je govorio Hitrec.
Kukavica smatra kako se satira u jednom dijelu pretvorila u profesiju i kako to nije dobro ni za samu satiru.
“Uostalom satira koja je plaćena na bilo koji način sa bilo koje strane – ona se kosi sa samom biti te nekakve slobode”, istaknuo je Kukavica.
Jedna zainteresirana građanka predložila je da razlika između satire i govora mržnje leži u tome prema kome je “oštrica” uperena – prema većini (satira) ili manjini (govor mržnje) – to jest prema tako izmjerenoj ranjivosti te skupine.
Održivost takve definicije demantirao je dr. sc. Dubravko Ljubić, inače viši ustavnosudski savjetnik na Ustavnom sudu, koji je neutemeljenost takvog pristupa zorno ilustrirao primjerom Apartheida u Južnoafričkoj Republici gdje je marginalizirano i stigmatizirano većinsko stanovništvo. Konstatirao je da se može govoriti satiri prema poziciji moći, ali ne prema većini ili manjini u nekom društvu.
Što se tiče govora mržnje kao pravne kategorije objasnio je kako se u zapadnim demokracijama daje prednost slobodi govora pred sankcijama, pa se govor mržnje definira na razini osobne tužbe pri čemu tužitelj treba dokazati konkretnu štetu koju mu je takav govor nanijeo.
S pitanjima su se uključili i drugi zainteresirani građani, među kojima je bilo i onih koji su sugerirali kako je “društvena sloboda” najvažniji cilj javnog djelovanja, koji nadvisuje sva ostale kontroverze satiričnog javnog govora.
Pri kraju je posebice detaljno razmotren slučaj pjesme rugalice hrvatskoj himni “Lijepa naša haubico” objavljene u tjedniku Novosti za koju su pravni stručnjaci odgovorili da je zbog kršenja Zakona o grbu i himni podložna pravosudnom postupku bez obzira je li u pitanju stvarna ili samodeklarirana satira, te da je DORH u ovom slučaju trebao postupiti poslužbenoj dužnosti.
Moderator razgovora Hrvoje Juvančić na kraju je ustvrdio da se kroz raspravu pokazalo da u situaciji fluidnih teorijskih definicija satire i govora mržnje, pravosuđe još uvijek najjasnije definira granice između satire i govora mržnje, a i tržišno natjecanje između duhovite i prizemne politikantske satire.
Nakon 2 sata zanimljive rasprave tribina je završena neformalnim druženjem sudionika i posjetitelja tribine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
