Dr. sc. Hrvoje Pende: Propala hrvatska ekspedicija na Južni pol

Foto: Narod.hr

Prije nekoliko dana na TV-u sam gledao znanstvenu emisiju o pingvinima. Oduvijek su mi se sviđale te simpatične životinje. Još i danas imam želju upoznati ih u njihovom prirodnom ambijentu. No, tekst u nastavku nije nastao zbog mojih simpatija prema pingvinima i brige za njihovu budućnost, nego zbog želje da javnost upoznam s pomalo nespretnim pokušajem hrvatskog osvajanja morskih dubina Antarktike. Naime, poduhvat bi trebao zanimati javnost jer novca se potrošilo puno, a na put prema Južnom polu nije se ni krenulo. Doduše, putovao je samo novac, s javnih na privatne račune, ali svehrvatski ronilačko-javnopravni poduhvat nije se pomaknuo s mjesta – ostao je na suhom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatski bezdan

U nastavku ukratko o projektu ambicioznog naziva „South Pole Abyss – against global warming“. U prošlosti aktivan hrvatski ronilac, podnio je prije nekoliko godina jednoj jadranskoj županiji zahtjev za financiranje svog novog podviga – zarona na Južnom polu teškog oko 5 milijuna eura! Zahtjev za financiranje projekta ronilac je podnio i mnogim drugim javnim tijelima.

Imao sam priliku pročitati taj zahtjev, ali i dobiti uvid u stvarno stanje stvari. Iako Južni pol nije blizu, s mnogo veće udaljenosti, gotovo s druge strane naše galaksije vidjelo se da je projekt prijevaran. Jedini cilj bio je izvlačenje novca iz tijela javne vlasti i državnih tvrtki. Bez obzira na holivudski naslov projekta u koji je ubačena i briga za našu planetu, stekao sam snažan dojam da roniocu i njegovim financijerima ni na kraj pameti nije bilo sprječavanje širenja pukotina na ledenim grebenima Antarktike, kao ni sudbina ugroženih kitova i pingvina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svoje spoznaje pravovremeno i nježno prenio sam odgovornima u županiji (oni se naime lako razljute), ali nemalo me iznenadila činjenica da ništa od onog što sam rekao nisu razumjeli; kao da nisu ni čuli, vjerojatno zbog zaglušujućeg oduševljenja projektom. Svi kao da su vjerovali pričama iz opisa poduhvata. A opis je bio zapanjujući: kaže čovjek da će njegov zaron na Južnom polu uveličati George Clooney, Brad Pitt, Leonardo DiCaprio, Al Gore i još nekoliko poznatih faca iz Hollywooda i vrha svjetske politike. Kaže da je sve dogovorio s Brankom Lustigom, poznatim filmskim producentom, dobitnikom 2 Oscara. Da će to biti moćna promocija županije i cijele Hrvatske. Zamislite, Brad, George, Leonardo, Al & Co. na Južnom polu piju Vrbničku žlahtinu ispod hrvatske zastave očekujući našeg heroja da izroni iz hladnih dubina Južnog pola. Pa tko normalan to ne bi podržao? Koji domoljub ne bi odmah potpisao bianco-ček za tako dobru, hrabru ideju i vrhunsku promociju naše domovine? Izgleda da smo se jedino znatiželjni pingvini i ja zapitali: hej, što ja to čujem? Vi to za stvarno?

Ravno do dna

Domoljubna, lakovjerna i postojano darežljiva, mnoga naša tijela javne vlasti (gradovi, županije, ministarstva i dr.) i organizacije u njihovom vlasništvu odazvale su se zovu hladne Antarktike i hrabrom, humanom roniocu izašle u susret sa stotinama tisuća kuna donacija. To koliko ja znam, a vrlo vjerojatno su prikupljeni milijuni. Prednjačila je državna tvrtka s tri slova u imenu – ona je navodno u hrabri zaron uložila ravno 400.000,00 kuna. Siromašnija županija, spomenuta na početku priče, dala je tek tričavih 50.000,00 kuna. Puno je to novaca, ali ipak nedovoljno da se mnogobrojni tim spakira i krene na Antarktik. Jer ronilac je glavnu potporu navodno očekivao iz Hollywooda, ali gle čuda – škrta holivudska ekipa nije u toj ekspediciji prepoznala svoje, kao ni globalne interese.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

E sad, prikupljeni novac hrvatskih poreznih obveznika treba na nešto potrošiti, a s trošenjem javnih sredstava na fantomske projekte ponekad zna biti nezgodno, pa se stvar uvijek mora dobro pripremiti – dogovoriti. Znači, moraju se angažirati neki drugi ljudi, neka druga tijela javne vlasti, poneka tvrtka, malo zakomplicirati priču da se sve čini kao u najboljem redu, ako ne daj Bože stvar jednom dođe do zločestog državnog odvjetnika. OK, sredit će se to, državni odvjetnici su razumni ljudi, ali čemu komplikacije i opterećivanje službi. Imaju oni i važnijeg posla.

Gospođa G

Uvijek se netko u projektnoj ekipi (poput ove naše) slabije pripremi, pa izleti s izjavom koja čak i dobronamjernom državnom odvjetniku zapali lampicu u glavi (naravno, ona se brzo ugasi, jer dovoljan je drugarski poziv). I tako se u ovoj priči pojavila gospođa G, zaposlenica upletenog tijela javne vlasti koju očito nitko na vrijeme nije uputio u važnost projekta. Potpuno nepripremljena za svoju ulogu u cijeloj priči, ispalila je jasno i glasno (pisanim putem) kako ona o tom projektu ne zna ništa, kako su je neki iz županije zvali i puno lijepoga o tom projektu pričali, ali njoj se to baš nije svidjelo pa je odbila potpisati ugovor o sufinanciranju projekta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ali, kaže gđa. G, ovi iz županije su zvali i zvali, ljudi su bili uporni pa je ona na kraju ipak potpisala ugovor o sufinanciraju ronjenja na Južnom polu jer kako kaže „nije htjela ugroziti financiranje ostalih projekata, onih u tijeku i budućih“, koje inače sufinancira spomenuta županija. Još kaže da je preporuka stanovitog gospodina, važnog čelnika u županiji bila odlučujuća u njezinoj odluci da potpiše ugovor“.

Nakon potpisa ugovora, iz županije je ubrzo stigao novac na račun organizacije u kojoj je gđa. G direktorica. S novcem je stigao i poziv neke druge gospođe (nazovimo je gđa X) da se taj novac proslijedi na neki treći račun. Ali sumnjičava i nedovoljno informirana gospođa G ne želi proslijediti novac jer nema temelja, nema računa, nema ničega. Uostalom, sjetimo se, ona nije htjela podržati taj projekt. Bio joj je sumnjiv. Ali čelnici su bili uporni, zvali, zvali, pa je na kraju nekako popustila. Točnije, u svojem dopisu tvrdi da su „pritisci postali sve učestaliji“. Što je gospođi G preostalo, nego novac isplatiti.

Održavanje dobrih odnosa

Radi vjerodostojnosti ove zgodne pričice s Južnog pola citirajmo gospođu G. koja kaže:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Nismo podnijeli zahtjev za sufinanciranje projekta.

Razlog zbog kojeg smo preuzeli obvezu biti nositelj projekta je održavanje dobrih odnosa sa županijom.

Novac je dostavljen na žiro račun tvrtke gospodina C, a namjena nije poznata.“

Eto, jasno je. Najvažnije je sačuvati dobre odnose sa županijom.

Gospođa G na kraju svojeg pisma kaže da za sva pitanja stoji na raspolaganju. Pridružujem se gospođi G. Svoje spoznaje o stanju glede ronjenja na Južnom polu službama stavljam na raspolaganje. Otvoren sam za sva pitanja. Oni u službama to i znaju, ali nitko me godinama ništa ne pita o Južnom polu i ostalim sličnim slučajevima o kojima ćemo sljedećeg tjedna.

No dobro, možda službe ne stignu jer imaju važnijeg posla. Znamo da nemaju potrebne kapacitete pa stoga djeluju sukladno prioritetima. Ipak, treba proganjati stvarne kriminalce, a ne naše čelnike koji su tek naivni domoljubi, dobričine kojima je cilj učiniti sve što mogu za ostvarenje vrijednih projekata, za promociju lijepe naše, oporavak ugroženih kitova, pingvina i cijele planete.

Na kraju, treba li uopće spomenuti da gospođa G više nije direktorica i da su čelnici ostali čisti poput antarktičke snježne pahuljice.

Aleluja!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.