I transžene ubijaju, zar ne: Predviđa li zakon o femicidu i ‘transosobe’?

Femicid
Foto:iStock/montaža Narod.hr

Femicid ulazi u kazneni zakon, aktivisti slave. Imamo pravo pitati: može li transmuškarac počiniti femicid ili trasžena biti žrtva femicida?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovih je dana nezanemariv broj hrvatskih feministica, simpatizera feminizma, kao i gotovo cijeli spektar aktivista nevladinog sektora, osobito onih fokusiranih na LGBTIQ prava, našao razlog za slavlje. Naime, u trenutku nastanka ovog teksta doznajemo kako izmjene zakona ulaze u proceduru najkasnije do kraja siječnja.

Definicija Femicida

Podsjetimo, 24. studenog u hrvatskim je medijima objavljeno kako je Vlada pristala na prijedlog  radne skupina za unaprjeđenje zakonodavnog okvira zaštite od nasilja nad ženama za unošenje definicije femicida u novi Kazneni zakon.

U članak 87. Kaznenog zakona će se uvrstiti stavka “rodno uvjetovano nasilje”, koja će biti definirana u točci 32. i glasit će “rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Predložena definicija femicida iz članka 111a ostaje, ali će se preformulirati u: “rodno uvjetovano ubojstvo ženske osobe”.

Na prvi pogled, slavljenička atmosfera, u onom dijelu društva gdje je nalazimo, doima se opravdanom. Primjerice, feministice i one koje se takvima osjećaju, dobivaju osnovu za “širenje područja borbe”, jer će im novi krimen ubuduće nedvojbeno poslužiti za cijeli niz pothvata koji do sad ili nisu bili mogući ili ih je bilo teško izvesti.

Primjerice, tek donošenjem novog kaznenog zakona dobit će se legalna osnova da se praktički svako ubojstvo žene, koje nije počinila druga žena, u najmanju ruku stavi pod sumnju za femicid.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rodno nasilje od bećarca do ubojstva

Ako znamo da je ovaj krimen definiran kao “ubojstvo žene zbog toga što je žena”, onda je bjelodano da ne znamo koja je točno osnova za konkretno definirani – a to će reći: ograničeni – kriterij prema kojem je neko ubojstvo doista “femicid”. Prema ovoj definiciji, femicid se utvrđuje na osnovi nečega što se može znati samo iz poznavanja odluke ubojice, dakle na osnovi nedvojbenog dokaza da je on odlučio ubiti ženu isključivo ili ponajprije zbog toga što je žena. Dakle, ako ju je ubio iz koristoljublja, neuračunljivosti ili čak iz mržnje – što je, usput budi rečeno, također jedna pravno veoma nezgodna kvalifikacija – onda nije riječ o femicidu.

Stoga, ostane li definicija na snazi, slijedi da će femicida biti ili jako malo ili da će se svi drugi razlozi ubojstva žene početi svoditi na njega, što će ili prekvalificirati ili isključiti iz postupka cijeli niz čimbenika u istražnom i sudskom postupku.

Naravno, indikatori za femicid se već ustanovljuju i, kako će stajati u članku 87. Kaznenog zakona, oni će biti na tragu kreativne interpretacije “rodno utemeljenog nasilja”, na osnovi definicije iz Istanbulske konvencije, s obzirom na koje se u Hrvatskoj već donekle sankcionira neke krimene. Koliko će ti kriteriji biti osnovani, lako je pretpostaviti ako znamo da su se po srodno maglovitim kriterijima već donosile presude protiv takvih teških zločina kao što je pjevanje bećarca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sad, kad su ulozi podignuti do razine teškog ubojstva, mogućnostima aktivista za podizanje vlastite društvene relevantnosti i aktivističko zapošljavanje nebo je granica. Jer jednom kad su kriteriji za ustanovljenje ovog redundantnog krimena – kakvim ga je u krajnjoj liniji označio cijeli niz pravnih stručnjaka – određeni toliko neodređeno, onda će njih ustanovljavati stručnjaci za jedini pokazatelj kojim ga se u zakonu kvalificira: naime stručnjaci za “rod”.

Rod i transrod

Kako se o rodnoj problematici ne studira primarno u okvirima pravne znanosti, nego na nizu specijalnih studija, nastalih uglavnom iz devijacija klasične filozofije i sociologije, čija znanstvena relevantnost ima približnog smisla isključivo ako povlači “angažirani aktivizam”, postaje jasno zašto zagovornici njegovog uvođenja u zakon misle da tulum može započeti.

Bojim se, međutim, kako bi se njihov mamurluk na jutro poslije tuluma mogao pokazati upravo nepodnošljivm.

Naime, nedvojbeno će biti korisno i ugodno brojati rastući broj “femicida”, u skladu s vlastitim preferencijama, te na osnovi toga zagovarati izvanredno stanje u kojem će se biti arbitar dobra i zla, no bojim se kako bi se vrlo brzo mogao pojaviti problem koji će razbiti ne samo aktivističku idilu, nego i političko jedinstvo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jer što će se dogoditi kad se, ne daj Bože, za muškarca optuženog za femicid otkrije da je on u očima zakona žena?

Mislim, naravno, na one korisnike LGBTIQ prava koje, nedavno objavljeni, rječnik LGBTIQ terminologije definira na sljedeći način:

Trans muškarac (F2M) – osoba koja se identificira kao muškarac, a pri rođenju joj je dodijeljen ženski spol.

Mutatis mutandis, što će se dogoditi kad se, ne daj Bože, za ubojicu koja nije optužena za femicid otkrije kako je ona u očima zakona muškarac?

Mislim, naravno, na osobu koju rječnik LGBTIQ terminologije definira:

Trans žena (M2F) – osoba koja se identificira kao žena, a pri rođenju joj je dodijeljen muški spol.

Kako će, dakle, stručnjaci za rod i “rodno uvjetovano nasilje” razrješiti spor između pravne definicije i zbilje, jednom kada shvate da im se oko vrata steže omča druge pravne definicije, za koju su, nota bene, neki od njih više nego zaslužni?

Naime, u Hrvatskoj se rod, u okviru zakona, razumijeva upravo na način kako ga se u rječniku LGBTIQ terminologije definira – kao nešto što je intrinzično neovisno od spola “dodijeljenog” pri rođenju.

Femicid i transfeminicid?

Ponovimo u tom smislu definiciju iz Zakona o državnim maticama:

”Promjena spola kao izmjena podataka u temeljnom upisu upisuje se u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog ureda. Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju mišljenja nadležnog tijela o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu, sukladno medicinskoj dokumentaciji nadležnog liječnika ili zdravstvene ustanove

Za razliku od “femicida”, ovdje je malo toga prepušteno mašti. Život u drugom rodnom identitetu je punopravna promjena vlastitog identiteta iz muškog u ženski ili vice versa. Kao što je danas javno poznato, jedna od aktivistica udruge KolekTIRV koja je sudjelovala na izradi Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije i utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili života u drugom rodnom identitetu, a koji je omogućio upravo ovakvu definiciju i njezinu primjenu, je Noah Kraljević, oženjeni muškarac ženskog spola.

Noah Kraljević preko svoje udruge sudjelovala u izradi Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za promjenu spola

Dakle stvar nije samo moguća, ona je već zbilja: transžena ili transmuškarac u Hrvatskoj se pred zakonom razumijevaju kao žena ili muškarac, QED.

Uvjeren sam, dragi čitatelju, kako implikacije upravo izloženog jednoj Jeleni Veljači ne bi pokvarile miran san, ali implikacije će se kad tad preobraziti u konkretan slučaj.

A kako konkretan ovdje implicira prolijevanje krvi, neće biti lako pobjeći od suočavanja s nerješivim problemom.

Trangender nasilje

Naime, transdžender pokret je nešto zapadnije od našeg dijela Europe već postao notoran po tome što omogućava velikom broju muških kriminalaca izbjegavanje posljedica “spola dodijeljenog pri rođenju”, tako što u skladu sa zakonom mijenjaju rodnu identifikaciju, postaju žene, i, recimo, za teške zločine završavaju u ženskom zatvoru. Ne bi čovjek pomislio, pa se iznenadi koliko je među njima osuđenih silovatelja.

Femicidnoj idili ne ide u prilog ni to što su “trans-osobe” sklone kroničnoj nervozi, koja lako preraste u nasilje. Ne bih prejudicirao, ali moje rodno laičko mišljenje je da je to zbog toga što tvrdoglavost zbilje, koja se opire njihovim naporima da je usklade s fikcijom koju im je zakon omogućio, jednostavno nuka na to da se tu zbilju nasilno promijeni.

Pritom, naravno, treba imati u vidu kako transrodna osoba kao nasilje prema sebi vidi i to kad je netko oslovi zamjenicom koja nije u skladu s njezinim željama, te si otud uzima pravo na samoobranu. Štoviše na takvo lingvističko nasilje se često odgovara stvarnim nasiljem, čemu su osobito sklone transžene, odnosno muškarci koji se identificiraju kao žene. Dovoljno je napomenuti kako je vrlo čest okidač za nasilje transžena nad drugim ženama u SAD i Velikoj Britaniji, kad im ove prigovore što zajedno s njima rabe ženski WC.

Femicid i LGBTIQ su nespojivi

Vjerujem kako i ovih par primjedbi ukazuju na to da pojam femicida, ako bi i imao nekog smisla u normalnom društvu – primjerice ako su u tom društvu žene toliko izložene homicidnom nasilju, da se to mora srezati drastičnim mjerama – on u LGBTIQ društvu nema apsolutno nikakvog smisla.

Štoviše, što je korjenitija LGBTIQ transformacija danog društva, to je pojam femicida opasniji po žene. Kako se, po svemu sudeći, stremi tomu da ovaj krimen postane osnova za najteže kvalificirana ubojstva žena, otvara se mogućnost da cijeli niz počinitelja učini ono što se već radi na Zapadu – ubiju nekoga i onda započnu “život u drugom rodu”.

Pribilježimo to samo usput; samo utoliko da ne bi netko pomislio kako ljudi poput Rade Borić ili Jelene Veljače čine to što čine, jer ih zanima nečija patnja.

Nitko u zajednici hrvatskih aktivista ne želi se odreći dostignuća LGBTIQ pokreta, pa tako ni zakonskog prava na “život u drugom rodu”. Čak i ako se gore opisani scenariji počnu odvijati, ne treba očekivati da će se pokušati zagovarati izbacivanje “femicida” ili “života u drugom rodnom identitetu” iz zakona.

Ceh u krvi

Unutrašnja proturječja LGBTIQ sistema u Hrvatskoj nekim čudom kooegzistiraju bolje nego na Zapadu, gdje se LGB dio skraćenice otvoreno sukobljava s TIQ, a femicid se inače može locirati u opseg koji pokriva slovo L, a za čiju su afirmaciju feministice povijesno najzaslužnije.

U tom smislu najviše što se može očekivati bit će zataškavanje u kojem su inače domaći aktivisti veoma umješni.

Na koncu, femicid je, kao i “život u drugom rodnom identitetu”, pravna fikcija koja stoji u izravnom sukobu sa zbiljom. No kako vidimo iz priloženog, dvije su pravne fikcije sukobljene i međusobno. A kako je čista, od zbilje odvojena, logika jedina osnova njihovog postojanja, tako je i njihov sukob potpuno i trenutno neizbježan.

Samo sam naznačio, ali s tim ću ipak zaključiti: nemojmo zaboraviti da kad netko u Hrvatskoj bude morao platiti ceh u krvi za taj sukob, to će po svemu sudeći biti ranjive žene.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.