Vukovarac Igor Korač ovog je tjedna dočekao vijest koju čeka već 33 godine. Među posmrtnim ostacima iz grobnica od Negoslavaca su oni i njegovog djeda. Korač je među onim članovima obitelji nestalih osoba koji je svih ovih godina vrlo aktivno radio na rasvjetljavanju sudbine mučki uvijenih Vukovarac koji se vode kao – nestali.
Korač je prije nekoliko godina platio i jumbo plakate u Vukovaru sa slikom svog djeda Ante Korača koji je odveden iz svog doma u sklopu kombinata Vupik na Ovčari kako civil, mučen i ubijen u Negoslavcima.
Ovo mjesto u vrijeme Domovinskog rata bilo je četničko uporište, a mnogima se trag gubi upravo tamo.
Identificirano sedam osoba čija su tijela nađena kod Negoslavaca
Jučer je u organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici ”Dr. Juraj Njavro” u Vukovaru identificirano je sedam osoba nestalih i smrtno stradalih u Domovinskom ratu, dvojica hrvatskih branitelja i pet civilnih žrtava, ekshumirani iz dvije grobnice pronađene u rujnu i studenome.
Odvedeni su uglavnom iz svojih kuća te im se posljednji trag veže uz Negoslavce, gdje su napokon i pronađeni njihovi posmrtni ostaci. Dvije osobe ekshumirane u rujnu 2024. odvedene su u rujna 1991. iz svojih domova u Vukovaru. Među žrtvama iz masovne grobnice su otac i dva sina, odvedeni iz svoga doma na Jakobovcu kod Sotina, ali i Ante Korač, djed Igora Korača.
Korač: Imao sam dvije želje…
”Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim”.
Jeremiah; 29,13
Često sam citirao ovaj psalm kroz godine i moje molitve su uslišane, PRONAĐEN JE…
Kroz život sam imao dvije želje, jedna je bila da postanem otac, a druga da pronađem djeda i dostojno ga pokopam.
Možda će vas zanimati
Polšak Palatinuš: Ispod 90 tisuća tona vukovarskog smeća
Kosti na smetlištu
Prva mi se ostvarila sa 40 godina, dobio sam prekrasnog sina, a druga se ostvarila sa 49 godina.
Tu drugu želju dragi Bog i Sveti Ante su ipak čuli i uslišali moje molitve.
Najveći strah je bio kada i ako se djed pronađe hoće li tijelo biti cjelovito, hvala Bogu je.
Ono za čime najviše žalim je to što moj otac nije danas tu uz mene i što nije doživio da pokopa svog oca.
U trenutku kada sam shvatio da je djed u toj grobnici prva pomisao mi je bila: ”Bože da li je tata zato i otišao gore da djedu pokaže brži put kući”…
Možda će vas zanimati
Nađena tijela petorice branitelja i civila na Šarviz doli kod Vukovara
Ako slučajno nije tako…onda ću samo reći: Tata, obećanje je izvršeno!
Djede, sastali smo se danas ponovno nakon 33 godine, ali se u isto vrijeme nažalost opet i rastajemo, razlika je samo u tome da ću sada znati gdje si…
…Za mene sada počinje neko novo poglavlje života, nadam se neko mirnije i spokojnije koliko to može biti u ovom životu, uz moju obitelj i prijatelje.
Djede, tvojim pronalaskom za mene prestaje poglavlje života koje se odnosilo na potragu a ti ćeš sada imati mjesto na kojem ću moći doći upaliti svijeću i popričati s tobom kao nekada. Ispunio sam očevu i svoju želju da budeš pronađen i dostojno pokopan.
Meni je najvažnije da tvoje kosti sada imaju mir i spokoj”, napisao je Korač na Facebooku.
Pismo Dragani Jeckov
Korač je 2023. povodom Dana sjećanja na nestale u Domovinskom ratu napisao pismo SDSS-ovki Dragani Jeckov koja je iz Negoslavaca, a njezin je suprug načelnik općine.
U pismu objavljenom u Hrvatskom tjedniku stoji: ”U Vašim Negoslavcima tekla je krv u potocima, moj djed je ubijen kao pas i ja danas, kao njegov glas, tražim od Vas da mi bar prodate informaciju gdje su njegove kosti”.
>Potresno pismo Dragani Jeckov članova obitelji nestalih: U vašim Negoslavcima krv je tekla u potocima…Dajte nam tijela! Dajte nam njihove kosti
>Ministarstvo hrvatskih branitelja: Srbija zna gdje su posmrtni ostaci nestalih osoba iz Domovinskog rata, ali o tome šuti
”Pravda je za nas u ovoj državi odavno umrla”
”Savjetujte svojim sumještanima da makar anonimno kažu gdje su tijela naših djedova, očeva, braće i sinova. Recite im, ako to već ne znaju, da postoji nagrada za informaciju koja se pokaže istinita, a ako im ona nije dovoljna, pitajte ih koliko takva informacija košta.
Recite im i to da nas više ni direktni počinitelji zločina ne zanimaju, s njima će se obračunati njihova savjest i Božji sud, jer na zemaljskom ih očigledno neće stići pravda.
Pravda je za mene, zastupnice Jeckov, u ovoj državi odavno umrla. Mene zanima samo lokacija tijela, zanima me samo mjesto na kojem trebam kopati, a kopat ću, ako treba, i vlastitim rukama.
A Vi, ako Vam karakter to dozvoljava, još upitajte svoje sumještane, čuju li kad sjede za nedjeljnim ručkom, krike koji dolaze iz podruma? Dok šetaju ulicama, čuju li kroz prozore kuća, krikove silovanih žena? Ako ne čuju, ništa onda.
>Mons. Radoš povodom Dana sjećanja na nestale u Domovinskom ratu: Ako nema groba, što činiti? Možemo li se pomiriti?
Potomci nestalih su njihov glas
Moj djed odavno ne može govoriti. Siguran sam da je ubijen kao pas i kao pas pokopan pokraj nekog puta. Ali njegov glas sam ja. I govorit ću i postavljati pitanja, sve dok ga ne pronađem, sve dok sam živ. Nakon mene, govorit će moj sin. Pa njegov sin. Takvih je sinova, Bogu hvala, još uvijek puna Hrvatska. Mi nećemo odustati”, napisao je Korač.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
