Kakav je položaj branitelja u današnjoj Hrvatskoj i cijenimo li dovoljno žrtvu koju su podnijeli za Domovinu u kojoj danas možemo živjeti u potpunoj slobodi? Možda i ne znamo odgovor na to pitanje koje nam se nameće uoči možda i najvećeg nacionalnog praznika Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti.
Hrvatski dragovoljac i hrvatski ratni vojni invalid, narednik Hrvatske vojske u mirovini Igor Kraljević, 47-godišnji otac petero djece i brižan suprug idealan je sugovornik o ovim temama.
“Ništa ne mogu započeti bez te 1991. godine u kojoj sam bio student sa svojim snovima o divnom životu u tek začetoj demokratskoj Hrvatskoj. Imao sam samo 22 godine i nisam razmišljao da idem na prvu crtu bojišnice u stvaranje Domovine, nego u obranu svoje obitelji i prijatelja, moga grada. Tada je u Osijeku ostalo svega 10 posto stanovništva i svi su bili u službi obrane. Čuvali smo jedni druge, a meni je na pameti bilo samo da ne budem ranjen i invalid za cijeli život, ili da me zarobe. Lakše bih, mislio sam, podnio smrt bez patnje. I onda mi se dogodilo ono čega sam se bojao – 23. studenog 1991. godine, pet dana nakon pada Vukovara, bio sam ranjen. Rekli su mi da je operacija trajala devet sati, no ostao sam na životu”, prisjeća se tih dana Igor.
Nakon teškog ranjavanja uslijedilo je razdoblje od osam mjeseci rehabilitacije po različitim bolnicama, toplicama, nakon čega se Kraljević, vratio u postrojbu sve do potpunog oslobođenja Domovine. U svom tom ratnom vihoru Igor se oženio Vukovarkom, koja je prošla svu patnju opsade, smrti, razaranja i gubitaka tog Grada heroja.
“Rat nas je natjerao da odrastemo u trenutku. No, Bogu hvala, ljubav uvijek pobjeđuje, pa smo uspjeli stvoriti obitelj, izgraditi dom i u devet godina na svijet donijeti petero predivne djece, tri sina i dvije kćerke. Mene je, u znak zahvalnosti, naša država proglasila 50 postotnim invalidom, trajno nesposobnim za rad i poslala u mirovinu. Ne mogu se žaliti, mirovina je dobra, no tako velika obitelj ima svoje potrebe. Supruga se zaposlila, no u ustima se polako stvarao gorak okus životne stvarnosti. Dok su neki neodgovorni, pohlepni i beskarakterni ljudi, političari, tajkuni, bankari, gurnuli na rub siromaštva i nesloge, podijelili smo se u Hrvatskoj na crvene i plave, a iz vida izgubili svu onu ljubav iz 91′ prema Bogu, obitelji, Domovini, koju smo svim srcem željeli i stvorili! Za mene osobno, isključivi krivci za ovo su političari, stranke koje su vodile ovu državu proteklih 25 godina, jer nisu donijeli kvalitetne zakone koji su nam umjesto napretka i razvoja, uveli toleranciju na pljačku u privatizacijama, nepotizma, stranačkog klijentelizma, a sve na uštrb hrvatskog naroda.
Gdje su u svemu tome bili hrvatski branitelji i je li s Olujom okončana bitka za Hrvatsku?“, pita se.
“Da svima bude jasno, većina branitelja su pošteni i normalni ljudi koji žive za Hrvatsku ali smo se podijelili u stotine udruga. Ono što je najgore je da smo sve ovo o čemu pričam samo godinama promatrali, misleći – bit će bolje, riješit će se nekako sve. Kako bi unatoč problemima napredovali moramo vjerovati, misliti i djelovati pozitivno. Put svakako nije lak jer traži da se mijenjamo. Politika mora biti u službi boljitka svakog pojedinca, a samo pozitivan i motiviran čovjek postiže kvalitetnije rezultate. Politika tada odlazi u drugi plan, uspostavlja se povjerenje, a našoj djeci i budućnosti ostavljamo dobar zalog, uređenu zemlju. To sam prepoznao kada se osnovala stranka Projekt Domovina, koja nasljeduje kršćanske vrijednosti i politiku. Naime, nevjerojatno mi zvuči činjenica da se u zemlji u kojoj se 85 posto ljudi izjašnjava kršćanima i dalje biraju isti političari, koji ne nude nikakve promjene, a svojim životom i djelovanjem su čisto oličenje nedjelotvornosti i nesposobnosti. Moj glas će uvijek imati oni koji poštuju Domovinski rat, obitelj, demokratske vrijednosti i poštivanje volje naroda, a ne političkih i poslovnih elita”, rekao nam je Igor Kraljević.
