Premijer Plenković najavio je da će Vlada uz ratifikaciju Istanbulske konvencije priložiti tzv. intepretativnu izjavu na neke njezine odredbe, kojom će “staviti ‘osigurače’ koji će na vrlo jasan način spriječiti bilo kakvo krivo tumačenje eventualno pojedinih dijelova Konvencije”.
U ime obitelji: Analiza koristi i šteta ne opravdava ratifikaciju IK
Međutim, takva interpretativna izjava neće i ne može spriječiti da Republika Hrvatska, ako ratificira Konvenciju, mora provoditi sve obaveze sadržane u Konvenciji – odredbe o “rodu”, unijeti koncept “roda” i rodnu ideologiju u obrazovni sustav, obavezati se na financiranje i konzultiranja udruga civilnog društva i na proizvoljni nadzor komisije GREVIO.
Prema članku 78. Istanbulske konvencije na te sporne odredbe nije moguće staviti rezerve – odnosno isključiti ili izmijeniti pravni učinak tih odredaba u njihovoj primjeni na Republiku Hrvatsku.
Također, prema međunarodnom pravu, stavljanje interpretativne izjave uz neki međunarodni ugovor ne može modificirati, mijenjati ili ograničavati obveze koje proizlaze iz tog međunarodnog ugovora – Istanbulske konvencije, niti mijenjati njihov pravni učinak.
Kako stoji u Vodiču za praksu glede rezervi uz međunarodne ugovore (čl. 4.7. 1.) Komisije UN-a za međunarodno pravo, interpretativnom izjavom može se samo specificirati ili razjasniti značenje ili doseg odredaba međunarodnog ugovora. Dakle, u praksi interpretativne izjave imaju zapravo samo deklaratorno značenje – pojašnjenje i obrazloženje odredbi međunarodnog ugovora (u ovom slučaju o “rodu”) koje se, nakon ratifikacije, primjenjuju u svom nepromijenjenom smislu.
Jedina država koja je stavila interpretativnu izjavu uz ratifikaciju Konvencije je Poljska, i to od strane lijeve vlade nekoliko mjeseci prije izbora 2015., a ona glasi: “Republika Poljska izjavljuje da će primjenjivati Konvenciju u skladu s načelima i odredbama Ustava Republike Poljske”. Na tu izjavu žalile su se Austrija, Finska, Nizozemska, Norveška, Švedska i Švicarska te istaknule da takva intepretativna izjava nije važeća. Izričit prigovor nekih država stranaka Konvencije na izjavu Poljske čini tu izjavu simboličnom, neobvezujućom koja ni na koji način ne može promijeniti obveze koje iz Konvencije proizlaze za Poljsku i druge države stranke.
